Ni osam godina nakon reforme pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini (BiH), kojom se željelo postići brže rješavanje slučajeva korupcija u javim ustanovama, bh. pravosudni zvaničnici još ne mogu reći koliko je ona bila efektivna.
‘Koliko smo mi sposobni da se nosimo sa tim, ja vam, kao ministar pravde, teško mogu reći’, kaže Slobodan Kovač, državni ministar pravosuđa.
U jednom slučaju, na koji bi reforma trebala da se odnosi, federalna Finansijska policija je ustanovila da su 21 bivši i sadašnji zvaničnik Vlade Srednjobosanskog kantona (SBK) od 1997. do 2001. godine nenamjenski potrošili više od 1,2 miliona KM. Ali, policija je prije više od tri i po godine podnijela krivične prijave, a ni do danas nisu podignute optužnice.
Nezadovoljan, šef federalne Finansijske policije Zufer Dervišević, kaže da je toliko odgađanje neobjašnjivo i krivi tužioce.
‘Što se tiče SBK, ja ću reći da su ti ljudi arogantni i pod uticajem su politike’, kaže Dervišević.
Šef policije kaže da su tužioci imali dovoljno dokaza i vremena da dva puta do sada podignu optužnice. Pita se da li je tužilaštvo SBK ikada privelo slučaj kraju.
Dervišević tvrdi da se sa dokazivanjem korupcije u SBK razvlači i usporava što stvara lošu i negativnu sliku o bh. pravosuđu.
UN-ovi eksperti tvrde da ljudi gube povjerenje
Slučaj korupcije u SBK ilustruje da problemi, koji su prije šest godina identifikovani od Ujedinjenih Nacija (UN) analizirajući stanje u bh. pravosuđu, još uvijek postoje.
‘Krivično-pravni sistem u BiH nije efikasan u procesiranju slučajeva i ne promoviše efikasno krivično gonjenje u slučajevima korupcije’, tvrde UN-ovi eksperti.
U izvještaju pod nazivom ‘Krivično gonjenje korupcije’, kaže se da ‘trenutno, javnost opravdano percipira bh. institucije kao skloništa iz kojih se političari nekažnjeno bave nezakonitim aktivnostima. Bh. političari, koji žele da zadrže status quo, nisu zainteresovani za promociju reforme koja je neophodna ako se želi stati u kraj korupciji u javnom i privatnom sektoru.’
Međunarodne agencije su od tada mnogo investirale u reformu pravosuđa, ali zvaničnici tih organizacija sve upite o tome koliko su reforme uspješne upućuju na svoje bh. kolege.
Dragan Popović, tužilac nadležan za slučaj u SBK, negira da slučaj nije vođen kako treba.
On kaže kako se, čak ni kao običan građanin, ne usuđuje otići na predizborne skupove, jer bi se mogao suočiti sa optužbama da je pod političkim utjecajem.
‘Imamo mali broj ljudi, a puno predmeta. Neki su nam ljudi završili na neuropsihijatriji. Ja ne znam šta je uzrok tome, da li stres i pritisak sa kojim se ovdje susreću, ili nešto drugo, ne bih to komentirao’, tvrdi Popović koji kaže da neke od njegovih kolega bježe od teških slučajeva, ali o tome ne želi javno govoriti. Na pitanje da li je on jedan od njih kaže: ‘Pitajte moga šefa.’
Šef tužilaštva u SBK Senad Dautović tvrdi da je manjak osoblja glavni razlog kašnjenja u krivičnom gonjenju. Međutim, nije odmah znao reći koliko tužioca radi u tužilaštvu na čijem je on čelu.
‘Oh, sad ih stvarno trebam prebrojati, samo jedan trenutak…Elvira, koliko mi ono imamo tužioca!…. Da vidim – imamo ih 14 trenutno, a trebali bi imati 15’, odgovara Dautović.
Međutim, njegov zamjenik Popović kaže da ih ima deset.
Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VTSV) tvrde da je broj tužilaca u ovom kantonu popunjen te da neće biti raspisivanja novih konkursa za posao.
Dautović je također izjavio da posao kojim se bave on i njegove kolege nije posebno privlačan, te da tužioci ne dobivaju topli obrok i naknade za prevoz.
Međutim, plata tužioca koji radi u Srednjobosanskom kantonu iznosi 2.400 KM i oko pet puta je veća od prosječne plate u Federaciji BiH. Budžet ovog kantonalnog tužilaštva za 2006. godinu je, prema podacima iz VTSV –a, preko milion i po KM.
‘Mi smo ostali bez dva iskusna tužioca koja su otišla na državno i na kantonalno tužilaštvo u Sarajevu, a onda smo dobili dva koja nikad nisu prije radili u pravosuđu, ali su ispunjavali uslove i radili u privredi. E sad, koliko vremena njima treba da se nauče?’, kaže Dautović.
Šef Dervišević također kritikuje rad tužilaštva u Livanjskom kantonu.
Ali, dok Popović hvali rad Finansijske policije, glavni tužilac u Livanjskom kantonu Milorad Barišin njih krivi za kašnjenja.
‘Podnesu izvještaj i nikad ih nema’, tvrdi Barišin, dodajući kako nije dovoljno da policija samo donese komad papira.
‘Onda izlaze u javnost i dižu famu – eto mi smo podnijeli izvještaj protiv tog i tog, a nije potkrijepljeno dokazima.’
Kaže da njegovih pet tužioca trenutno vodi istragu protiv 1.320 lica, od kojih se njih oko 15 posto sumnjiči za korupciju i zloupotrebu položaja.
Slučajevi korupcije nemaju prioritet
Koliko god bila opterećena velikim brojem predmeta, tužilaštva u BiH nemaju zakonsku obavezu po kojoj će odrediti prioritete i takve predmete prve procesuirati.
Glavni državni tužilac Marinko Jurčević, koji je trenutno van BiH, obećao je da će sa novinarima CIN-a sljedeće sedmice razgovarati o slučajevima korupcije. Glavni entitetski tužioci su nas uputili na svoje press službe. Pitanja koja smo im poslali u pisanoj formi su ostala bez odgovora.
‘Što se tiče politike gonjenja, mi moramo da znamo koja od tih dijela su u porastu i onda to procesuirati’, kaže Kovač.
Dautović tvrdi da su njemu i njegovim kolegama stari predmeti prioritet.
Kovač, koji je ranije radio kao tužilac, upozorava: ‘Ipak, morate znati da protok vremena o kojem govorite vrlo negativno utiče na predmet. Na kraju imate jedan bajat predmet’.
Prema njegovim riječima, krajnje je vrijeme da se napravi strategija po kojoj će se tačno znati koje su potrebe tužilaštava i sudova i sa čim oni raspolažu.
U međuvremenu, tužioci imaju svoja opravdanja, građani svoja očekivanja, a istrage u predmetima traju godinama.
‘Mi smo ovdje puno zaorali. Hoćemo li to moći privesti kraju, bogovi znaju’, kaže ministar Kovač.
