Mirjana Trbojević, majka dvoje djece ogulila je dinju za voćnu salatu, zapakovala otpatke u kesu i iznijela je ispred ulaznih vrata.

Zatim je, ako je vjerovati Željku Karanu, vodećem vještaku sudske medicine iz Republike Srpske (RS), izvršila samoubistvo ispustivši ručnu bombu na pod.

Njena djeca, međutim, kažu da je njihova majka ubijena.

Nije ostavila oproštajno pismo, niti bilo kakvu naznaku zašto bi to učinila. Njena porodica i prijatelji kažu da je bila sretna, uspješna, finansijski situirana. Sutkinja je tu večer pozvala frizerku i zakazala termin za sutradan ujutro, a radovala se predstojećem putu u London. Njeno gelerima unakaženo tijelo pronašla je kćerka koja je neposredno pred eksploziju u svojoj sobi slušala muziku.

Karan koji je prisustvovao uviđaju, a potom uradio obdukciju u svom izvještaju navodi da je moguće ‘i ubistvo i samoubistvo’, uz napomenu da je ‘više samoubistvo’. Do ovog zaključka došao je na osnovu ‘mjesta centra eksplozije i patoloških promjena na tijelu.’

‘Ona je tu bombu stavila na beton i savila se’, nedavno je izjavio Karan novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva. ‘Bio sam na licu mjesta. Znam gdje je eksplodiralo, znam gdje je bilo tijelo, znam kakav je bio raspon gelera u prostoriji, znam kakav je bio raspon gelera po tijelu. Znam sve pod milim Bogom. Imam dovoljno elemenata da kažem da je to to.’

U nastavku razgovora Karan kaže: ‘U slučaju Mirjane Trbojević ja sam rekao da je samoubistvo. Stojim iza toga i dan-danas.’

U izvještaju sa autopsije Karan također navodi da je Trbojević imala tumor materice, policistične jajnike i uvećanu štitnu žlijezdu. Njena bliska prijateljica i radna kolegica je kasnije izjavila da je ona bila svjesna svojih zdravstvenih problema, ali da to nije uticalo na kvalitet njenog života.

Igor, sin Mirjane Trbojević, tada student četvrte godine kaže da je navodno vidio izvještaj u kojem je Karan smrt njegove majke proglasio samoubistvom i prije nego je uviđaj završen. U pitanju je isti onaj Željko Karan protiv kojega je 1997. godine podignuta optužnica zbog traženja mita da bi osumnjičenu uputo kako svjedočiti da bi bila oslobođena optužbe za ubistvo. Karana je kasnije pomilovao predsjednik RS-a tako ga oslobađajući od krivičnog gonjenja. Karan je u drugom slučaju, prema navodima roditelja optuženog, od njih tražio novac da bi im sina pustili iz zatvora. On odbija ove navode i kaže da mu je namješteno. Porodica Trbojević ga ne optužuje za traženje mita.

Sigurnost sa kojom Karan kaže da se njihova majka ubila zbunjuje sina i kćerku Mirjane Trbojević. Kažu da on griješi i da je njihova majka ubijena.

‘Niko sebi ne bi sebi oduzeo život na ovakav način’, kaže Tatjana Trbojević.

Igor, sin sudije Trbojević kaže da je i dalje bijesan i ogorčen.

‘Doktor Karan zna kako izgledaju žrtve koje izvršavaju samoubistvo. Niko ne izvlači bombu pa baca šest metara od sebe pa trči na nju. To je smiješno. Nisu to partizanski filmovi’, kaže on.

Sin bez ikakve dileme kaže da je smrt njegove majke bila politički motivisano ubistvo.

‘Govorila mi je da se treba kandidovati za Viši ili Vrhovni sud, ne znam tačno. Uglavnom trebalo je da radi neka suđenja za ratne zločine’, kaže on. Spominje da je sudija Trobojević dobijala uznemirujuće poruke preko telefona, no da je to policija odbacila.

Sasvim obična večer

Tatjana Trbojević kaže da je to nedjeljno večer 9. maja 2004. godine počelo kao i svako drugo. Njena majka, koja je razvedena vratila se tog dana oko pet sati sa planinarskog puta na kojem je bila sa čovjekom sa kojim je bila u dugogodišnjoj vezi. Tu večer je namjeravala ostati kući i odmoriti se. Tatjana je skuhala supu za majku, a potom se vratila u svoju sobu gdje je učila i slušala muziku. Za to vrijeme je majka drijemala i gledala televiziju. Nekoliko puta su se mimoišli u kući, razmijenivši po koju riječ. Ništa u svemu tome nije bilo čudno.

Oko 21 sat njena majka je isjekla dinju, prisjeća se Tatjana. S obzirom da su živjeli na petom spratu bez lifta, obično su smeće ostavljali u haustoru kako bi ga iznio prvi od ukućana koji krene van.

No, onda se do tada sasvim obična večer, naglo završila. Kćerka je čula prasak, kao da je nešto eksplodiralo. Izašla je iz svoje sobe da vidi šta se dešava. Ugledala je dim. Išla je iz prostorije u prostoriju tražeći majku. Lampa u hodniku je bila slomljeno. Pronašla je majku kako leži ispred ulaznih vrata licem okrenutim ka zemlji. Noga joj je bila raznesena. Ruke su joj bile krvave, ali čitave. Odmah je znala da je majka mrtva. Povikala je upomoć. Komšije su pozvali policiju i hitnu pomoć.

Kada je policija stigla, smjestili su Tatjanu Trbojević u njenu sobu i nisu joj dopuštali da izađe. Nazvala je brata koji se tada nalazio u Crnoj Gori na kongresu i rekla mu da je majka ubijena. Kaže da nije vidjela da je Karan došao i otišao, a policija ju je pitala da li je majka ostavila oproštajno pismo. Razgledali su sve prostorije, ali pismo nisu našli.

U međuvremenu je Igor Trbojević pozvao kuću. Na telefon se javio policajac kojemu je rekao da kao vojno lice u kući ima naoružanja, uključujući tri-četiri bombe.

‘Ponovo sam zvao nakon 10 minuta kad sam se sabrao i rekao im tačno tri bombe’, kaže Trbojević. Rekao im je gdje se bombe nalaze. Policija nije željela reći koliko je tačno bombi iznijela iz stana, ali neslaganje između njegove dvije izjave navela ih je na sumnju da jedna od bombi možda nedostaje.

Tatjana Trbojević kaže da je njena majka tražila od sina da se riješi tih bombi, što je on i obećao učiniti. On, međutim, kaže da majka nikad nije ulazila u njegovu sobu i da je stoga bio uvjeren da ih nikad nije ni pronašla.

Policija je kasnije ispitivala Tatjanu Trbojević, a tri puta su je podvrgli i detektoru laži. Nikada nije optužena, a u tužilaštvu nisu željeli odgovoriti na pitanje da li je ikada bila osumnjičena.

Samoubistvo bez logike

Djeca Mirjane Trbojević kažu da je njihova majka bila sretna, situirana, te se užasavala i same pomisli na samoubistvo. Svoje je zdravstvene probleme već riješila, kažu. Iako je njen posao ponekad bio naporan, pa čak i opasan, uživala je poštovanje kolega. Karijera joj je napredovala.

Danijela Milovanović, sudija Okružnog suda u Banjoj Luci, kaže da ni ona ne vjeruje da se njena prijateljica i kolegica Mirjana Trbojević ubila. Njih dvije su se poznavale oko šest godina, a radile su i u istom krivičnom odjelu banjalučkog Osnovnog suda.

‘Kao osoba bila je izuzetno vedra’, kaže Milovanović. ‘To je ono što je i mene i ostale koji su je poznavali toliko iznenadilo kada smo čuli za tu opciju da je moguće da je izvršila samoubistvo, jer je to osoba koja je baš bila puna života. Inače kompletno porodično i financijsko stanje joj je bilo sređeno. Nije imala nikakvih problema.’

Milovanović ima samo riječi hvale za rad sutkinje Trbojević.

‘Čini mi se da je uvijek imala najviše završenih predmeta i kvalitet joj je uvijek bio izuzetno dobar’, kaže Milovanović. Od frizerke kod koje su obje išle saznala je da je njena prijateljica te kobne večeri zakazala termin za sutradan ujutro.

Igor Trbojević kaže da je sumnjivo to što policija nikada nije pronašla osigurač od ručne bombe. Da se u ovom slučaju doista radilo o samoubistvu osigurač, čijim povlačenjem se bomba aktivira, bi se morao nalaziti ili na njenom prstu ili u blizini tijela, kaže on.

Karan smatra da je bomba eksplodirala na podu kraj njenih stopala. Igor Trbojević vjeruje da je neko bacio bombu ispred vrata, iako ne zna ko bi to učinio. Rupa u betonu, kao i teške povrede navele su kćerku na pomisao da je njena majka pokušala nogom odbaciti bombu od sebe.

Činjenica da nije ostavila nikakvu poruku, niti nagovještaj zašto bi to učinila također izaziva sumnju kod njene djece. Istraživanja su pokazala da jedna trećina ljudi koji izvrše samoubistvo ostave oproštajnu poruku, a većina ih barem verbalno nagovijesti da to namjeravaju učiniti. S druge strane, sudija Trbojević je imala zakazane brojne aktivnosti, a naročito se radovala predstojećem putu u London.

Konačno, njena djeca smatraju da je malo vjerovatno da bi se njihova majka odlučila na samoubistvo pred kćerkom.

‘To je apsurd svih apsurda. Ima podrum dole, mogla je otići gdje je htjela. Da je htjela izvršiti samoubistvo učinila bi to negdje drugdje, a na pred kćerkom, da ugrozi i nju’, kaže Igor Trbojević. Prema njegovim riječima ona bi sigurno našla način da se od njega oprosti budući da se nisu vidjeli posljednjih 10 dana.

Slučaj se zatvara

Istraga će biti okončana ovih dana, kaže Gordana Mijatović, tužiteljica Okružnog tužilaštva Banja Luka koja vodi slučaj Trbojević. Odbila je saopštiti konačni rezultat istrage, no kaže da je ‘definitivno utvrđeno da nije riječ o ubistvu.’

Mijatović kaže da je istraga samo dijelom zasnovana na Karanovom nalazu, i da su za svaki slučaj zatražili mišljenje doktora Zdenka Cihlarža iz tuzlanskog Zavoda za sudsku medicinu.

‘Vještačenje je radio i institut iz Tuzle, koji je potvrdio u velikoj mjeri nalaz doktora Karana, tako da je nama presudan bio taj nalaz iz Tuzle, a ne doktora Karana’, kaže ona.

Cihlarž je novinarima CIN-a izjavio da se ne sjeća detalja ovog slučaja. U svom nalazu Cihlarž konstatuje da se radi o ‘samoubistvu ili zadesu’, odnosno nesretnom slučaju. Nije se mogao sjetiti zašto je eliminisao ubistvo kao uzrok smrti sudije.

Na pitanje da li je na licu mjesta pronađen osigurač bombe, Mijatović kaže da ‘su to detalji o kojima ne bih pričala sada.’ Ipak, upitana da li smatra da je bomba uzeta iz kuće odgovara: ‘Definitivno jeste.’

Tatjana Trbojević kaže da ne zna na koji je način njena majka stradala. Teško joj je uopšte povjerovati da je ona mrtva.

‘Ja još uvijek govorim o mojoj majci u sadašnjem vremenu. Mnogi od mojih prijatelja zbog toga imaju osjećaj da je ona još živa’, kaže ona. ‘To jednostavno nije realno za mene. Ne mogu vjerovati da je više nema.’