Pored kuće Mitra Grujića nalaze se brda iskopanog lignita, tamnog mekanog ugljena koji pripada obližnjem rudniku u Stanarima. Vrijednu rudu čuvaju zaštitari koji ograničavaju kretanje zainteresiranim prolaznicima. Grujiću to ne smeta. Iskopanoj rudi se veseli: „Meni se sviđa i zbog okoline, i radnika, i omladine ove, i radi samog sebe“, kaže ovaj šezdesetogodišnjak koji na rudniku radi.

Rudnik je nekada bio u državnom vlasništvu, a danas pripada globalnoj energetskoj grupaciji pod nazivom Energy Financing Team (EFT). Iako je u javnosti ovo predstavljeno kao uspješna privatizacija, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) doznaje da Rudnik nije kupljen u cjelini, zajedno sa dugovima i potraživanjima.

Prema finansijskoj i sudskoj dokumentaciji, prije devet godina došlo je do svojevrsne podjele Rudnika, pri čemu je veći dio imovine – zemljište, zgrade i oprema – postao imovina novoosnovane firme „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“, koja je bila u većinskom vlasništvu EFT-a. Ono što je ostalo – restoran, malo zemlje, dugovi i teško naplativa potraživanja – poslano je u stečaj.

Dokumentacija pokazuje da je imovina prodana za 10,5 miliona maraka, iako je knjigovodstveno vrijedila 28,8 miliona maraka. Zemljište površine 267 hektara je prepušteno bez ikakve naknade.

Ispod zemlje u Stanarima ima najmanje 100 miliona tona lignita, čija je trenutna tržišna vrijednost oko šest milijardi maraka.

Dragan Mikerević, koji je bio na čelu Vlade Republike Srpske (RS) koja je to odobrila, kaže da stari rudnik nije bio profitabilan i da je pravio gubitke. „Kada treba da riješite problem, onda morate biti spremni kao hirurg da odsiječete ruku da biste sačuvali organizam. U tom momentu odlučujete šta ćete odsjeći. Mi smo odlučili tako“, kaže Mikerević u razgovoru za CIN.

Osnovna djelatnost grupacije EFT su investicije i trgovina energijom, a krajnji vlasnik je kompanija EFT Investment Plc, firma registrovana na Kipru, navedeno je u revizorskom izvještaju firme. Većinski vlasnici su Vuk Hamović i njegov sin Miloš. Hamovića, srbijanskog biznismena koji ima adresu i u Londonu, mediji nazivaju balkanskim kraljem struje.

Ulazak stranog partnera

Rudnik lignita u Stanarima kod Doboja je osnovan 1955. godine. Do rata je osiguravao egzistenciju za 450 radnika, a poslije rata je, kao i većina državnih preduzeća, zapao u finansijske probleme. U 2003. godini urađena je transformacija vlasništva u akcionarsko društvo, gdje su uz Vladu RS-a kao vlasnika većinskog paketa akcija upisane i akcije radnika, Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) i Fonda za restituciju.

Milan Đurić, tadašnji direktor Rudnika, rekao je novinarima CIN-a da su bili u teškoj finansijskoj situaciji i da je štrajk radnika trajao mjesecima: „Rudnik je bio gotovo da se eksploatacija uopšte ne može raditi.“

Prema finansijskoj dokumentaciji, Rudnik  je sredinom 2004. godine dugovao 11,6 miliona maraka: dobavljačima, javnim preduzećima, bankama, radnicima za neisplaćene plaće i Fondu PIO za doprinose radnika, a pristigle su bile i obaveze za sudske sporove.

Đurić kaže da je zbog toga Vlada RS-a donijela odluku da se traži strateški partner koji bi trebao pomoći Rudniku da riješi finansijske probleme. Međutim, umjesto da se rješavaju problemi ovog rudnika, raspisan je natječaj za izbor partnera za osnivanje novog društva.

EFT je jedini dostavio ponudu pa je između njihove firme iz Danske EFT (Holdings) ApS i Akcionarskog društva Rudnik lignita „Stanari“ u februaru 2005. godine sklopljen ugovor o formiranju zajedničkog preduzeća „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“. U toj firmi strani partner je imao 72,24 posto suvlasničkog kapitala, ostatak je imao domaći partner.

Dogovoreno je da će Vlada RS-a novom društvu dati koncesiju za eksploataciju ugljena na poljima Ostružnja i Raškovac i proglasiti općim interesom eksproprijaciju, odnosno izuzimanje uz naknadu privatnog zemljišta koje nije pripadalo Rudniku.

AD Rudnik lignita „Stanari“ je dobio obavezu da novoj firmi prepusti svoju imovinu, koja je prema procjeni Rudarskog i Instituta ekonomskih nauka iz Banje Luke vrijedila 8.670.000 KM. Međutim, predstavnici instituta nisu napravili popis stvari na osnovu kojih su procjenu napravili, već su naveli da se to ne odnosi na restoran, zalihe ugljena, stadion i automobil „Golf“.

EFT je dobio obavezu da u novu firmu unese kapital od 22,5 miliona maraka koji će u periodu 2005. i 2006.godine potrošiti na rudarske i građevinske radove, opremu i odvodnjavanje.

Određene obaveze dobila je i novoosnovana firma „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“. Partneri su se dogovorili da će ta nova firma preuzeti 268 radnika iz AD Rudnika lignita „Stanari“ te da će platiti veći dio njihovog duga:7 miliona KM za dobavljače, 3,3 miliona KM za neisplaćene plaće radnicima te doprinose za penziono i socijalno osiguranje.

Tri mjeseca nakon zaključenja ugovora Vlada RS-a je novoj firmi dala koncesiju za eksploataciju lignita na period od 30 godina, uz mogućnost produženja ovog roka. Uvjet je da entitetu plaća naknadu 3,4 posto od ukupnog prihoda koji ostvari prodajom ugljena.

Nekoliko mjeseci nakon što je firma „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“ formirana, u julu 2005. godine, sudski vještaci Rade Dugić i Mira Vasić prave popis imovine AD Rudnika lignita „Stanari“ koja će postati vlasništvo nove firme. Pojedinačno je navedena oprema, građevinski objekti i zemljište vrijednosti 8.670.000 KM, što je identična vrijednost onoj koja je iznesena prilikom procjene bez popisane imovine. Finansijska dokumentacija pokazuje da je vrijednost imovine umanjena i da je ona po knjigovodstvenoj evidenciji vrijedila oko 28,8 miliona maraka. Prema njihovom nalazu, zemljište Rudnika nije vrijedilo ni milion maraka iako je knjigovodstvena vrijednost zemlje bila oko 24 miliona maraka.

Advokat Marko Dragić iz Odžaka, stručnjak za međunarodno ugovorno pravo, izrazio je sumnju u objektivnost i profesionalnu etiku vještaka. Smatra da su vještaci „prilagodili svoje nalaze“ kako bi ostala umanjena vrijednost imovine.

U međuvremenu, stari rudnik mijenja naziv u AD Rudnik nemetala „Stanari“. Nakon što su ostali bez vrijedne imovine, poslovanje su nastavili u restoranu društvene ishrane sa 17 radnika, jer su ostali prešli kod novog poslodavca. Njihovi dugovi nastavili su se gomilati.

Na imovini starog preduzeća nova firma „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“ krenula je sa poslovanjem. Predstavnik EFT-a Stevan Lončar kaže da su odmah po ulasku u Rudnik uložili oko četiri miliona maraka u revitalizaciju preduzeća. Uz ostalo, nabavili su nove transportne trake, kupili dodatnu opremu i izveli građevinske i druge radove.

„Rudnik je bio bez osnovnih sredstava za rad. Nisu imali otkrivene rezerve uglja, oprema se raspadala, prerada uglja nije postojala, tržište se ugasilo“, kaže Lončar u razgovoru za CIN.

Već u prvoj godini poslovanja krenula je i proizvodnja lignita. Prema podacima iz Službenog glasnika BiH, u septembru 2005. i januaru 2006. godine sa „Gradskom toplanom“ iz Doboja sklopljen je ugovor o nabavci uglja u ukupnoj vrijednosti 2,4 miliona maraka.

AD Rudnik nemetala nije dobio svoj dio profita kao suvlasnik u preduzeću. Iz EFT-a su pojasnili da dividendu nisu dijelili, jer su imali povećane troškove poslovanja „kao posljedicu lošeg gazdovanja u prethodnih 20 godina“. Potvrdili su da ni dug koji je akcionarsko društvo imalo nije plaćen, kako je bilo dogovoreno, jer to nisu mogli prikazati kroz povećanje uloga u kapitalu.

Napuštanje perspektivnog preduzeća

U februaru 2006. godine Republika Srpska je dobila novu Vladu na čije čelo je imenovan Milorad Dodik. Tri mjeseca poslije donesen je Zaključak da AD Rudnik nemetala„Stanari“ izađe iz suvlasništva firme.

U Vladinom Zaključku koji je Dodik potpisao navedeno je da akcionarsko društvo proizvodi samo gubitke i da se to može zaustaviti na način da proda svoj suvlasnički udio koji ima u firmi „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“ za 10,5 miliona maraka.

U Zaključku je navedeno i da EFT (Holdings) ApS iz Danske ima pravo preče kupovine, a da „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“ d.o.o. ima obavezu preuzeti u radni odnos sve radnike Rudnika nemetala „Stanari“, odnosno onu nekolicinu radnika koja je ostala raditi u restoranu.

„Mi smo htjeli da do kraja to provedemo. Bili smo socijalno odgovorni i štitili radnike“, rekao je novinarima CIN-a Dodik, koji je danas na poziciji predsjednika RS-a.

U Zaključku je data preporuka da Rudnik nakon prodaje udjela ide u stečaj ili likvidaciju. Dodik smatra da ovdje nema ništa sporno. „Kada Vlada donese odluku, ja potpišem zaključak i to je moja obaveza“, rekao je u kratkoj izjavi.

Odbio je duže razgovarati o ovoj temi.

Zaključak Vlade prihvatili su i Skupština i Upravni odbor AD Rudnika nemetala. Vrlo brzo je raspisan javni natječaj o prodaji udjela AD Rudnika nemetali „Stanari“ u novoformiranom preduzeću. U oglasu je naznačeno da pravo preče kupovine ima EFT (Holdings) ApS iz Danske, a ako oni ne iskoriste, to pravo pripada najpovoljnijem ponuđaču.

Oni su bili i jedini koji su se javili na natječaj za otkup 27,76 posto suvlasničkog udjela u firmi. Isplatili su 10,5 miliona maraka AD Rudniku nemetala „Stanari“ i postali jedini vlasnici firme „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“.

S obzirom da je tadašnji gubitak AD Rudnika nemetala „Stanari“ bio veći od 20 miliona maraka, novac koji su dobili nije bio dovoljan da ih spasi. Sedam godina poslije nad njihovom imovinom otvoren je stečaj pred Okružnim privrednim sudom u Doboju.

Advokat Dragić smatra da Vlada RS-a nije mogla donijeti Zaključak o istupanju Rudnika iz zajedničkog preduzeća, jer ona nije bila stopostotni vlasnik akcionarskog društva. Dragić smatra da je takvom odlukom Vlada RS-a nanijela štetu ostalim akcionarima, najmanje u nominalnoj vrijednosti njihovih akcija. On podsjeća da otvaranjem stečajnog postupka prestaju sva osnivačka prava vlasnika društva pa tako i akcionara. Pravo na imovinu prelazi na povjerioce.

Iako najmanje deset malih akcionara s kojima su razgovarali novinari CIN-a nemaju informacije šta se s Rudnikom desilo, bivši direktor Đurić smatra da je urađen dobar posao.

„Nije ništa bilo zavijeno“, kaže Đurić.

267 hektara zemljišta za 0 KM

Nakon što su se partneri razišli, u januaru 2007.godine, vještak Vasić je dopunila svoj izvještaj koji je u vezi sa vrijednosti zemljišta koje je pripalo „EFT Group-Rudnik lignita Stanari“ i upisala sve katastarske čestice na kojima se zemljište nalazi. Ona je u tom izvještaju navela da zemljište površine 269 hektara ne vrijedi ni milion maraka. Prema njezinoj procjeni, površina od 267 hektara je takozvana otkrivka, te zbog toga ne vrijedi ni jednu marku. Prema bilansu stanja AD Rudnika lignita „Stanari“ iz 2004. godine, njihova zemlja je vrijedila oko 24 miliona maraka.

Među katastarskim česticama koje je Vasić popisala kao otkrivku, odnosno rudište sa kojeg je skinuta zemlja da bi se izvadila ruda, bila je i parcela na kojoj se nalazi zgrada restorana koji pripada starom Rudniku. Ta je zemlja zajedno sa restoranom opterećena kreditom u visini od 244.000 KM, ranije podignutim kod Hypo banke.

Vasić je odbila razgovarati sa novinarima. U EFT-u su objasnili da je to bila greška koja je ispravljena na način da su te katastarske čestice vraćene u posjed AD Rudnika.

EFT je uplatio 22,5 miliona maraka temeljnog kapitala u firmi. Lončar kaže da su potrošili i 40 miliona maraka na eksproprijaciju zemljišta i objekata.

Uz ostale i mještanin Grujić pregovara o prodaji svoje imovine. „Ponude nisu pale, ali smo u pregovorima“, kaže novinarima na upit koliko para očekuje da dobije za svoje imanje.

EFT na osnovu koncesionog ugovora, koji je dobila njihova firma „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“, ima pravo na eksploataciju rude u Stanarima.

Predsjedavajući Komisije za koncesiju RS-a Predrag Aškrabić kaže da je koncesija data na osnovu njihove samoinicijativne ponude u toku privatizacije Rudnika. „Glupo je da dobiju firmu koja ima samo dugove, a da ne dobiju, normalno, prirodna bogatstva na osnovu kojih je ta firma i nastala“, kaže Aškrabić.

Prema podacima iz Službenog glasnika BiH u periodu osnivanja firme, od 2005. do kraja 2013. godine „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“ je na javnim tenderima dobio ugovore o isporuci lignita u iznosu od 13 miliona maraka. Ministarstva industrije, energije i rudarstva RS-a u pismenom dopisu navodi da su do sada platili 3,4 miliona maraka po osnovu koncesione naknade.

U koncesionom ugovoru se navodi da u Stanarima ima lignita za narednih 50 godina, uz uvjet da se iskopava oko 3,5 miliona tona godišnje. U EFT-u tvrde da godišnje proizvode oko milion tona lignita, ali da planiraju proizvoditi 2,5 miliona tona u jednoj godini. Od toga će 2,3 miliona tona uglja trošiti termoelektrana koju grade u blizini rudnika, a ostalo će prodavati na slobodnom tržištu. U ovoj firmi smatraju da je ovo bio dobar posao za sve. „Nismo nikada za sebe pravili loše poslove“, kaže EFT-ov predstavnik Stevan Lončar.