Vozni park institucija Bosne i Hercegovine (BiH) čini 3.549 vozila, knjigovodstvene vrijednosti oko 25 miliona KM. Na nabavku novih vozila, registraciju i osiguranje, gorivo, održavanje, pranje i parkiranje vozila u prošloj godini je potrošeno oko 18,5 miliona KM. Do ovih podataka je došao Ured za reviziju institucija BiH, radeći na reviziji učinka upotrebe voznog parka državnih institucija.
U objavljenom izvještaju revizori navode da nisu mogli potvrditi da li se vozila koriste samo u službene svrhe. Automobili se koriste tokom vikenda, ali i u vrijeme godišnjih odmora, a prema dokumentaciji, gorivo se toči i u vrijeme kada nije evidentirano pokretanja vozila. Pređena kilometraža se značajno razlikuje. Čak i kada isto vozilo prelazi istu relaciju, u putnom nalogu se evidentira različita kilometraža. Na nivou institucija ne postoje jedinstvena pravila koja bi regulisala nabavku i upotrebu službenih vozila, a nema ni kontrole upotrebe istih.
Upravljanje voznim parkom u BiH nije centralizirano, već svaka institucija donosi pojedinačne pravilnike o tome. Najveći dio voznog parka, oko 60%, se odnosi na putnička vozila koja se koriste u svrhu lokalnih i međugradskih službenih putovanja osoblja institucija, dok su ostala vozila direktno vezana za poslove iz nadležnosti institucija, npr. policijska i vojna patrolna vozila. Revizori su pravili analizu na osnovu putničkih vozila, budući da je intenzitet korištenja ovih vozila veći, jer je najčešće riječ o luksuznim putničkim vozilima, pa je i mogućnost nenamjenskog korištenja i zloupotrebe znatno veća u odnosu na ostala vozila voznog parka institucija BiH. Izabrali su 10 institucija različitog broja uposlenih i različitog broja vozila koja koriste.
Pregledom putnih naloga Agencije za lijekove i medicinska sredstava BiH, revizori su vidjeli da je na putnom nalogu za relaciju Sarajevo-Banja Luka-Sarajevo navedeno pređenih 360 kilometara, dok za istu relacije Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH navodi 690 kilometara. Za relaciju Sarajevo-Mostar-Sarajevo na putnom nalogu Instituta za intelektualno vlasništvo BiH je navedeno 250 kilometara, a Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH navodi 348 kilometara. Na putnom nalogu Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH relacija Sarajevo-Mostar-Banja Luka-Sarajevo je iznosila 2.010 kilometara, a osoba na koju je glasio putni nalog za taj dan, 1.3.2012. godine, je prema evidenciji bila na poslu.
Revizori su pronašli i da je česta pojava da se kao relacija na kojoj se koristi službeno vozilo upisuje „loko“, a da se dnevno prelazi i više stotina kilometara. Utvrđeno je i da su osobe koje su upravljale vozilima u radnim danima odlazile u mjesto prebivališta, istovremeno koristeći naknadu za smještaj i odvojeni život. Upotreba vozila u danima vikenda i za vrijeme godišnjih odmora uočena je u Direkciji za civilno zrakoplovstvo BiH, Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH, Ministarstvu civilnih poslova BiH, Ministarstvu vanjskih poslova BiH, Agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH.
Izdavanje novih putnih naloga, bez vraćanja istih za prethodni mjesec, uočeno je u Ministarstvu vanjskih poslova. Točenje goriva u vrijeme kada nije evidentirano pokretanje vozila, kao i slučaj da jedan vozač istovremeno vozi dva vozila uočeno je u Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH i Ministarstvu civilnih poslova BiH. Revizori navode kako navedene nelogičnosti mogu biti posljedica loše evidencije, ali i zloupotrebe, odnosno nenamjenskog korištenja službenih vozila.
U istom izvještaju se navodi kako su vozila državnih institucija, od nabavke pa do kraja 2011. godine, prešla više od 177,7 miliona km i da je prosječna pređena kilometraža po vozilu oko 112 hiljada km, odnosno svaki uposlenik je u 2011. godini službenim vozilom prešao oko 1.330 km i potrošio oko 111 litara goriva. Revizori navode da su pojedina vozila državnih institucija u martu 2011. godine bila u upotrebi oko 4 sata svaki radni dan ili da su svaki radni dan u martu 2011. godine vožena na relaciji Neum-Tuzla.
U značajnom broju slučajeva, ona vozila koja su koristile osobe kojima je dodijeljeno pravo na korištenje službenog vozila za odlazak i dolazak na posao su imala znatno veću dnevnu kilometražu od one koja se odnosi na udaljenost mjesta boravka ili mjesta prebivališta od sjedišta institucije. Iako ovakvi podaci mogu upućivati da se ova vozila koriste i za druge dnevne potrebe institucije, zbog loših evidencija o korištenju vozila ovo može ukazivati i na rastrošnost i zloupotrebu. U analiziranim slučajevima, za institucije bi bilo isplativije da su istim osobama davale naknadu za prijevoz. Naime, mjesečna naknada prijevoza za analizirane slučajeve iznosi oko 100 KM, a samo trošak goriva iznosi preko 300 KM.
Revizori su napravili kalkulaciju: kada bi sve institucije umjesto službenih vozila za pređenu kilometražu koristile privatna vozila u službene svrhe, troškovi bi iznosili oko 11 miliona, umjesto 13 miliona KM, koliko su bili troškovi po osnovu pređene kilometraže. Dakle, troškovi po osnovu prijevoza su mogli biti manji za oko 2 miliona KM. Primjenjujući istu kalkulaciju po pojedinačnim institucijama, dolazi se do podatka da bi za oko 85% institucija, u načelu, bilo povoljnije da njeni uposlenici upotrebljavaju privatna vozila u službene svrhe, jer su troškovi tada manji.
