Producent i pjevač Almir Ajanović, na muzičkoj sceni poznat kao Don Almir, olakšao je kolegama sa estrade da naplaćuju izvođačka prava kada je 2014. godine osnovao Asocijaciju izvođača i svirača (AIS). Muzičari su povjerili AIS-u da u njihovo ime od emitera u Bosni i Hercegovini (BiH) naplaćuje naknade za korištenje muzike, takozvane tantijeme.

Rukovodstvo Asocijacije je imalo obavezu da prikupljeni novac raspoređuje svim izvođačima u odnosu na to koliko su njihova djela emitovana na radio i TV stanicama, u kafićima, hotelima i drugim objektima. Međutim, nije sve išlo po planu.

Dok su emiteri uplaćivali tantijeme AIS-u, izvođačima su isplate bile sve manje. Od 2015. do 2022. godine AIS je naplatio skoro sedam miliona KM, a izvođačima isplatio 2,7 miliona KM. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je Ajanović, koji je bio i predsjednik Upravnog odbora AIS-a, prisvojio najmanje 373.000 KM namijenjenih za isplatu tantijema.

To je radio kroz ugovaranje poslova preko svoje firme „ViatorTel“ i prijatelja iz Švedske koji su upravljali podacima o emitovanju muzičkih djela i tako odlučivao kome će koliko novca isplaćivati. Kako bi sebi povećao zaradu, više od pola dana tokom cijele godine emitovao je svoje pjesme na svojoj televiziji. Tako je završio kao drugi najplaćeniji izvođač u BiH, ispred muzičkih zvijezda poput Dine Merlina, Halida Bešlića ili Gorana Bregovića.

Prikupljeni novac od emitera je bez pokrića koristio i za putovanja, a nezakonito je istovremeno primao platu i naknade. Godinama je skrivao i da je vlasnik poslovnog prostora za koji je AIS plaćao mjesečni zakup.

„Moj cilj je bio da okupim priznate izvođače iz BiH i omogućim im da efikasno ostvaruju svoja prava”, odgovorio je Ajanović e-mailom. Odbio je govoriti pred kamerom CIN-a iako se u višesatnom razgovoru sa novinarima u jednom sarajevskom kafiću žalio na dešavanja u AIS-u i negirao svoju odgovornost.

Sedmero njegovih kolega iz rukovodstva AIS-a su novinarima CIN-a rekli da im je ograničio pristup finansijskoj dokumentaciji organizacije zbog čega nisu mogli kontrolisati njegov rad.

„Ja sam, nažalost, ispao, ajde da ne kažem, levat, ali sam ispao pokriće”, rekao je Slaviša Guja, zamjenik predsjednika Upravnog odbora AIS-a, koji dodaje da je njegov potpis krivotvoren za ugovaranje poslova sa Ajanovićevom firmom.

Iz nade u beznađe

Muzičari daju svoj jedinstveni umjetnički doprinos bilo da su otpjevali ili odsvirali muzička djela i zbog toga su njihove izvedbe intelektualno vlasništvo koje štiti Zakon o autorskim i srodnim pravima BiH. Ova prava, kojima se drugi javno koriste i od toga ostvaruju prihode, omogućavaju i muzičarima da ostvaruju prihode ili takozvane tantijeme od svojih izvedbi. Korisnici su: radio i TV stanice, ugostitelji, hotelijeri, vlasnici poslovnih prostora te organizatori koncerata.

Međutim, u današnjim uvjetima muzika je svakome i svuda dostupna zbog čega muzičari nemaju kontrolu nad emitovanjem svojih djela pa su brigu o svojim izvedbama povjerili organizacijama koje su licencirane da za njih prikupljaju tantijeme.

Njihova prava u BiH proteklih deset godina štiti Asocijacija izvođača i svirača (AIS) koja posluje na osnovu dozvole Instituta za intelektualno vlasništvo BiH. Asocijaciju je 2014. osnovao Almir Ajanović, producent i muzičar koji je u to vrijeme lobirao kod kolega da se u BiH uspostavi siguran sistem naplate izvođačkih prava po uzoru na razvijenije zemlje poput Švedske u kojoj živi od devedesetih godina. Ajanović je pored ove skandinavske zemlje muzičku karijeru gradio i u BiH gdje je dvijehiljaditih na sceni bio poznat pod umjetničkim imenom Don Almir.

Njegove kolege su mu vjerovale te ih je više od hiljadu AIS-u prijavilo djela koja su otpjevali ili odsvirali. Prikupljeni novac AIS je dužan isplaćivati izvođačima na godišnjem nivou. Najveći dio (60%) pripada pjevačima i pjevačicama, a ostatak se dijeli sviračima.

„Znači, to je udruženje koje okuplja nosioce prava, dakle, izvođače muzičkih djela. Smisao je da na taj način lakše ostvaruju svoja imovinskopravna ovlaštenja na svojim izvedbama”, pojasnila je Tatjana Vitomir, šefica Odsjeka za autorska i srodna prava u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH.

Međutim, AIS je bio nespreman za posao zaštite izvođačkih prava jer nije imao razvijen sistem praćenja emitovanja muzike, kao ni obračuna tantijema, dok su emiteri izbjegavali plaćati naknade. Suočeni sa izazovima, rukovodioci AIS-a su od 2014. samostalno obilazili kafiće i druge objekte kako bi ih upozorili na zakonsku obavezu plaćanja korištenja muzike.

„Ja sam obilazio Republiku Srpsku uzduž i poprijeko objašnjavajući ljudima. Kažem, hajd ne plati struju, bit će ti isključena. Ne plaćaš muziku, pa ne smiješ muziku vrtiti”, kaže Guja.

Iako su pregovori s emiterima bili dugi i složeni, AIS je u 2015. i 2016. uspio potpisati kolektivne ugovore sa javnim servisima, kablovskim emiterima, ugostiteljima i hotelijerima. U skladu sa ovim ugovorima oni su dužni AIS-u plaćati mjesečne naknade od pet maraka do nekoliko hiljada.

Visina naknade ovisi o prihodima koje radio ili TV stanice ostvaruju od marketinga i emitovanja muzike ili o veličini i lokaciji kafića, hotela i drugih poslovnih prostora. Tako su najviše mjesečne naknade od 1.000 do 2.300 KM dužni plaćati javni servisi: Radiotelevizija BiH (BHRT), Radio-televizija Federacije BiH (FTV) i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS). Najviše naknade među privatnicima imaju tržni lanci poput „Binga“ koji godišnje AIS-u plati do 30.000 KM.

Ubrzo je novac počeo stizati na račun Asocijacije koja je za dvije godine naplatila skoro pola miliona KM. Međutim, izvođači od toga nisu vidjeli niti jednu marku. Tek 2017. im je od prikupljenih 1,7 miliona KM podijeljeno oko 260.000 KM. Muzičari su bili zadovoljni jer nisu znali koliki su stvarni prihodi.

„Ti početni tantijemi koje smo mi dobivali su bili onako ohrabrujući. Znaš, prvi put da zaradiš nešto od izvođačkih prava”, prisjetio se Đani Pervan, sarajevski kompozitor i producent.

Od 2018. do 2023. godine Pervanu i pojedinim muzičarima AIS je počeo isplaćivati sve manje novca dok su naplate tantijema bile sve veće – u jednom trenutku i više od milion KM godišnje.

„Ti stalno radiš i dalje snimaš sve, a tantijemi padaju”, prisjetio se Pervan.

Poznati pijanista iz Sarajeva Adis Sirbubalo, inače redovna pratnja muzičke zvijezde Dine Merlina, dodaje: „Vi prijavljujete više djela, vi za to budete manje nagrađeni. Nešto nije u redu s tim”.

Nesređen obračun

Radio i TV stanice u BiH dužni su AIS-u mjesečno dostavljati liste pjesama koje su emitovali od kojih zavisi koliko će novca biti isplaćeno muzičarima. Pregledom listi izvođenja iz 2020. i 2021. godine novinari CIN-a su svjedočili nesređenim podacima u različitim formatima: pisanim dokumentima, tabelama i mailovima.

Na mnogima listama su nepravilno upisana djela zbog čega nisu ni završavala u obračunima pa izvođači na njima nisu ni ostvarivali zaradu. Tantijeme su im uskraćivane i zbog emitera koji AIS-u ne dostavljaju liste zbog čega izvođači nemaju realne podatke o tome koliko su puta emitovana njihova djela niti kolika im je potencijalna zarada.

Naprimjer, Merlinova pjesma „Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo”, muzički hit koji se često emituje na radio i TV stanicama, u 2021. godini je zaradila tek 13 KM od izvođačkih prava.

„Ako me ovamo emituje neko 500 puta, znači moram 500 puta i u AIS-u ja biti isto tako prikazan, transparentan, a ne da mi neko podijeli ono 20 maraka na godišnjem nivou”, požalio se kantautor iz Sarajeva Dino Đihić.

Njegov kolega Semir Cerić Koke kaže: „Ima ljudi koji se bave ovim poslom, a možda samo od ovog zavise, od ovih novaca. Nema razloga da neko doživljava to kao svoju neku privatnu firmu”.

Obračune tantijema od 2020. godine za AIS je radila sarajevska firma „Codeloops“ Marka Vištice koja se 2022. povukla iz posla. Iako je Asocijacija imala obavezu da poslove sa ovom firmom dogovara u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, to nije radila. AIS je bez provođenja obavezne tenderske procedure sklapao više direktnih sporazuma za iste usluge pa je tako ovoj firmi isplaćeno više od 25.000 KM.

Firma „Codeloops“ se suočavala sa nesređenim podacima pri obračunu zbog čega su se izvođači žalili AIS-u i Institutu. Vištica je stoga morao iznova provjeravati njihove isplate. O javnim nabavkama nije htio govoriti.

Institut je insistirao da AIS vrši kontrolu lista, obračuna i isplata te da svim izvođačima dostavlja podatke o tačnom broju emitovanja. AIS nije mogao odgovoriti ovom zadatku pa je pokušao iznaći rješenje.

Ajanović je u tome uvidio priliku za zaradu. Početkom 2020. predložio je AIS-u da pored „Codeloopsa“ angažuje još jednu firmu koja će upravljati podacima i obračunima što je Upravni odbor prihvatio. Druga firma s kojom je AIS ugovorio informatičke poslove bila je „ViatorTel” iz Švedske kojom su upravljali Ajanović i njegova supruga. Za ove usluge Ajanović je naplatio oko 42.000 KM. Međutim, to nije smio jer prema Zakonu o udruženjima i fondacijama BiH nije dozvoljeno sticanje materijalne koristi odgovornim osobama u udruženjima. Iz uprave AIS-a nisu novinarima znali objasniti na koji način su ove dvije firme istovremeno radile isti posao.

Novinari CIN-a su otkrili dva ugovora AIS-a sa Ajanovićevom firmom. Ove ugovore je odbila potpisati tadašnja direktorica AIS-a Jasmina Misirlić, ali tvrdi da nije znala da je njegova firma.

„Naprosto, nisam smatrala da treba angažovati stranu firmu za posao koji se može obaviti u BiH. U te ugovore nikad nisam imala uvid jer je pristup njima ograničio gospodin Ajanović”, rekla je Misirlić.

Potpisnik ugovora je i Guja koji tvrdi da je potpisao jedan ugovor ne znajući da je riječ o Ajanovićevoj firmi, ali da je na drugom ugovoru njegov potpis krivotvoren. „Ja to uopće nisam vidio. Svi dokumenti su bili u sefu ili negdje zatvoreni.”

Ajanović preko svoje firme nije riješio probleme AIS-a jer su isplate izvođačima kasnile, a tantijeme su im isplaćivane bez izvještaja o emitovanju. To su novinarima CIN-a potvrdili i iz Instituta. „Uopće nam nije jasno kako su oni došli do određene sume novca koju pojedini izvođač treba da primi”, rekla je Vitomir, dodavši da AIS nije kontrolisao poslove firme „ViatorTel”.

Institut je krajem 2022. upozorio AIS na nezakonito ugovaranje poslova sa firmom „ViatorTel” pa je Ajanović poslije toga izbrisao firmu iz švedskog registra i nije produžio ugovor sa AIS-om. Kontrolu nad obračunima tantijema tada je preuzeo njegov prijatelj iz Švedske i uposlenik njegove tadašnje firme „Tempo Digital” programer Munir Hadrović. On kaže da je odranije radio za AIS preko firme „ViatorTel”.

„Almir je mene zamolio da upadnem i da im pomognem oko toga. To je savez između ‘Tempa’ i ‘ViatorTel’. Meni je ovdje uplaćivan Tempo”, rekao je Hadrović, dodavši da mu je Ajanović u firmi „Tempo Digital“ plaćao dodatak na platu za usluge prema AIS-u. Međutim, računovodstveni podaci pokazuju da je AIS Hadroviću isplatio više od 50.000 KM za poslove u 2022. godini.

Reuf Herić, koji je direktor AIS-a od polovine 2024, kaže da je Hadrović bio angažovan za informatičke poslove, ali da je iza kulisa radio obračune tantijema što Hadrović negira. Ipak, njegova e-mail komunikacija sa Ajanovićem i saradnicima AIS-a otkriva da je bio zadužen za ove poslove pod kontrolom Ajanovića.

„Molim da se obratite Muniru za sva pitanja vezano za obračun”, poručio je Ajanović saradnicima u jednom od e-mailova. Hadrović je e-mailovima slao AIS-u podatke o isplati tantijema te količini emitovanja djela za što je koristio i pomoć softvera „Noctil“ američke firme kojoj je AIS platio 26.500 KM.

Amer Husejnović, stručni saradnik za obradu podataka i raspodjelu u AIS-u, potvrđuje da su liste slali Hadroviću na obradu. On je primjećivao da se tantijeme pogrešno obračunavaju i da su neosnovano ispravljane za pojedine izvođače na što je i upozoravao Ajanovića.

Međutim, izvođači su skoro dvije godine čekali na isplatu tantijema za 2022. Dio novca su dobili u julu 2023, a nakon niza žalbi zbog niske isplate Ajanović je u aprilu 2024. na svoju ruku naložio da se hitno isplate dodatne tantijeme iako mu je za to trebalo odobrenja Skupšine AIS-a koje nije imao. Iako je AIS za 2022. godinu naplatio više od 1,16 miliona KM za tantijeme, izvođačima je isplatio oko 332.000 KM.

Niko iz rukovodstva AIS-a nije znao pojasniti novinarima na koji način su „ViatorTel” i Hadrović obrađivali podatke za isplatu tantijema od 2020. do kraja 2022. godine. U tom periodu AIS je naplatio više od 3,3 miliona KM, ali izvođačima je isplaćeno manje od 1,5 miliona KM.

„Tu se dijelilo šakom i kapom onom ko je s kim dobar. Dvije godine su mi uplaćivali oko četiri i po hiljade KM, a zadnje godine sam, maltene, ja najviše dobio − 1.800 KM sam dobio. E sad, je li to realno i koliko sam trebao dobiti, to ne znam, ali, po pričama, te naše pare završavaju u privatnim rukama”, rekao je zenički pjevač Nihad Fetić Hakala.

Institut je dobijao brojne prigovore izvođača zbog čega je naložio AIS-u da izvrši kompletnu kontrolu obračuna. AIS to nije učinio zbog čega je Institut u julu 2024. godine uslovno oduzeo AIS-u dozvolu za rad. Naloženo je AIS-u da uspostavi kontrolu nad obračunima te isplaćuje tantijeme izvođačima na osnovu stvarnih korištenja njihovih djela. AIS ima obavezu otkloniti nepravilnosti do sredine 2025. godine ili će izgubiti dozvolu za rad čime bi izvođači mogli ostati bez tantijema.

„Osjećam odgovornost zato što sam sve to malo naivno gledao. 40 godina se ja bavim ovim da bi me neko na kraju pred mojom porodicom, pred mojim prijateljima, da bi me neko izofirao da sam bio u nekim kombinacijama”, rekao je Guja.

Nezadovoljni izvođači su pokušavali smijeniti rukovodstvo Asocijacije, ali nije im uspijevalo jer su se na skupštinama, kako kažu, pojavljivali nepoznati članovi koji su ih štitili svojim glasovima. Jedna takva desila se u Banjoj Luci 2022. godine.

„Na toj Skupštini dolazi organizovani autobus od ne znam koliko članova koji su vjerojatno plaćeni nekim parama, sendvičima, da budu glasačko tijelo rukovodstva zbog njihovih ličnih interesa”, rekao je pijanista Sirbubalo.

Njegov kolega kantautor Aldin Kurić Al’ Dino dodaje: „Oni su dovedeni tu, je l’ iz nekih, bogapitaj, pilana, neki bauštelci, nešto, ljudi koji ne znam uopće čime se bave. Oni su bili te ruke”.

Kasa Don Almira

Ugovaranje poslova za firmu iz Švedske nisu bili jedini neosnovani odlivi novca prema Ajanoviću iz sredstava AIS-a. Al’ Dino, njegov kolega iz Upravnog odbora, primjećivao je nesrazmjer u isplati tantijema i troškova organizacije. U 2022. godini je pronašao brojne uplate za predsjednikova putovanja.

Dokumentacija otkriva da je on od 2016. do 2021. sa AIS-om sklopio ugovore o djelu za 18 putovanja  koja nikome nije pravdao iako je morao. Za ova putovanja je sebi isplatio najmanje 32.000 KM.

„Almirova putovanja nisu imala ni avionske karte, nisu imala ni računa od kafe ni od ručka, a vamo su troškovi prikazani 1.800, 2.000, 2.500, 3.000 KM. Znači, ako je neko putovao u Brisel na konferenciju, znači mora biti avionska karta”, rekao je Kurić koji je podnio krivičnu prijavu Uredu za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Kantona Sarajevo.

Ajanović je u pisanom odgovoru naveo da je putovao u inozemstvo radi pregovora sa drugim organizacijama. Njegove kolege iz Stručne službe, Skupštine, Upravnog i Nadzornog odbora AIS-a ga nisu provjeravali niti im je poznato kako je pravdao putne troškove.

„Ja sam tražio pisane izvještaje i to nikad nije bilo. On je odlazio, ali nema tih izvještaja. E, onda me on uhvati, ne znam, neko još iz Upravnog, a nemoj da talasamo priču”, kaže Guja.

Institut je primijetio nepropisne isplate putnih troškova te upozorio rukovodstvo AIS-a. Kako bi izbjegao dalje sklapanje ugovora o djelu za Ajanovićeva putovanja, Upravni odbor je krajem 2021. donio odluku da ga zaposli.

Međutim, ni to nije bilo propisno. Radno mjesto i plata predsjednika Upravnog odbora nisu bili predviđeni pravilnicima o sistematizaciji radnih mjesta i naknadama za uposlene. On je već primao mjesečnu naknadu od 500 KM kao predsjednik Upravnog odbora, a potom je dobio i platu od oko 3.000 KM koju je primao četiri godine i četiri mjeseca. To je AIS, prema njihovim podacima, koštalo oko 200.000 KM. Pri tome iz AIS-a tvrde da je Ajanović u prosjeku pola mjeseca ili više bio u Švedskoj, a ne na radnom mjestu.

„To mi je krivo oko tog njegovog zaposlenja, to što sam potpisao. Ja sam to potpisao zato što ne može on sam sebi”, rekao je Guja, dodavši da je njegov potpis krivotvoren i na posljednjem ugovoru o radu u oktobru 2023. godine.

Zajedno sa Gujom Ajanović je neosnovano primao i dodatnu mjesečnu naknadu od 400 KM kao član stručne komisije koja ja formirana u cilju davanja prijedloga Upravnom odboru u kojem sjede njih dvojica. Prema evidencijama, komisija nije radila, a isplaćeno im je oko 27.000 KM u 2020. godini.

„To nema nikakvog osnova financijskog. Možda ta komisija stvarno treba, ali onda u toj komisiji bi trebali sasvim drugi ljudi sjediti”, rekao je Boris Sesar, pomoćnik direktora za budžet, finansijske i računovodstveno-materijalne poslove u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH.

Guja kaže da se bunio protiv ove komisije te da je u njoj bio „samo pokriće za Ajanovića”. „Ja sam to gledao nekim drugim očima, (…) ali to je tako, sve šuš-muš, bilo upakovano.”

Dokumentacija AIS-a pokazuje da je Ajanović pokušao prikriti i da je vlasnik poslovnog prostora od 87 kvadrata u Vogošći u kojem je bilo sjedište AIS-a. Za zakup ovog prostora AIS je od 2018. do 2023. platio oko 90.000 KM.

Prethodni vlasnik ovog prostora je bila lokalna firma MURAI-KOMERC s kojom je AIS od 2016. do 2018. imao ugovor o zakupu. Te godine Ajanović kupuje ovu nekretninu, ali ugovor o zakupu nije raskinut pa je AIS kiriju nastavio plaćati firmi MURAI-KOMERC sve do 2020. godine. Od tada je ugovor o zakupu kao zakupodavac potpisivao Ajanovićev poznanik iz Vogošće Hasan Alagić. On je novinare uvjeravao da Ajanović nije vlasnik nekretnine. Kada su ga suočili sa dokumentima o vlasništvu, rekao je: „Doviđenja i prijatno”.

Novom direktoru AIS-a Reufu Heriću, koji je 2024. ustanovio da je Ajanović vlasnik prostora, nije bilo jasno zašto je kirija uplaćivana na račun vogošćanske firme. Iz ove firme su u novembru 2023. članovima Upravnog i Nadzornog odbora te Skupštine AIS-a rekli da je „AIS otkupio prostor u kojem je plaćao zakup” što su naveli u krivičnoj prijavi Tužilaštvu BiH. Iz MURAI-KOMERCA nisu uzvraćali na pozive novinara CIN-a iako su bili upoznati sa temom razgovora.

Prema zemljišnim dokumentima, Ajanović je za ovaj poslovni prostor platio 30.000 KM. Od iste firme i u istoj zgradi u Vogošći 2016. je kupio i stan od 63 kvadrata za 30.000 KM. Prema procjeni agenta za nekretnine Mirze Hadžijahića iz Sarajeva, ove nekretnine danas vrijede oko 450.000 KM.

Ajanović je za vrijeme rada u AIS-u kupio i stan u centru Sarajeva i još jedan poslovni prostor u Vogošći za 225.000 KM. U kupoprodajnim ugovorima nije navedeno da je za kupovinu ovih nekretnina uzimao kredite. On ima i pola duluma zemljišta kupljenog od Općine Vogošća koje se nalazi uz magistralnu cestu prema Sarajevu. Na ovoj parceli gradi stambeno-poslovnu zgradu, a prema zemljišnim dokumentima, Ajanović je unaprijed već prodao jedan stan.

“Pumpanje” emitovanja

AIS je od osnivanja imao zakonsku obavezu da razvije softver za prikupljanje podataka o emitovanju djela, ali to se nikada nije desilo. Ajanović kaže da je izrada vlastitog softvera skupa, ali njegove kolege smatraju da je pojedincima u interesu da sistem obračuna ostane u sivoj zoni.

„Kad se uvede nešto što mašina radi, onda tu više nema lijevo-desno, nema malverzacija”, kaže Al’ Dino.

S obzirom da emitere niko ne kontroliše, iz RSG-a i BHRT-a su novinarima pojasnili da to praktično znači da bi na liste izvođenja mogli upisati šta god žele. Na taj način mogu frizirati podatke o broju emitovanja nekih pjesama na radio i TV stanicama.

„Dolazili su izvođači, donosili novac da ih emitujemo pa su onda počeli da ljudima koji rade vode program, da u kovertama pokušavaju”, rekao je Adnan Osmanagić, direktor RSG grupacije.

Među izvođačima je ovaj sistem “pumpanja” emitiranja poznata priča.

„Možete danas potplatiti bilo kojeg urednika da frizira playlistu. Dogovorite se s njim da bude zajedno s vama u talu i na taj način izvlačite novac iz udruženja”, kaže pijanista Sirbubalo.

Po sličnom principu novac je izvlačio i Ajanović kroz emitovanje svojih pjesama na TV kanalima BMC Music i BMC Etno koje su povezane sa njegovom firmom iz Švedske „Suprim Holding AB“. CIN otkriva da je u 2021. godini na ovim kanalima zabilježeno 96.000 emitovanja Ajanovićevih djela, što znači da je svoje pjesme u prosjeku emitovao 15 sati dnevno cijelu godinu. Od toga je sebi isplatio oko 6.000 KM tantijema. Međutim, za korištenje muzike svih izvođača, uključujući njegovu, njegove televizije su mjesečno plaćale naknadu AIS-u tek 8,50 KM.

„Najbolje žive oni koji žive s naše grbače”, prokomentarisao je Al’ Dino.

Više stotina radio i TV stanica te privatnika izbjegavaju plaćati korištenje muzike AIS-u jer ih niko ne sankcioniše. Njih između 80 i 90 koji su pristali plaćati naknade ipak ne poštuju redovno svoje obaveze. Na kraju 2023. godine AIS-u su ostali dužni više od 250.000 KM.

Prema računovodstvenim podacima AIS-a, među najvećim dužnicima su: TV1, RTV KISS, Radio Kameleon, FACE TV, ATV, Bobar radio, RTVBiH, RTVFBiH i Otvorena mreža. Zakonske naknade godinama ne plaćaju ni: Sarajevo City Centar, FIS Vitez, Konzum, Robot centri, Crvena jabuka, Tropic, Hoše Komerc i mnogi drugi.

Iako su zakonom dužne, inspekcije u BiH nikoga ne kažnjavaju zbog neovlaštenog emitovanja muzike niti kontrolišu da li emiteri i privatnici plaćaju naknade za tantijeme AIS-u. Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove novinarima CIN-a su rekli da ovih kontrola nema u njihovoj evidenciji. Iz Inspektorata Republike Srpske kažu da nisu nadležni za ove poslove.

Većinom glasova na Skupštini AIS-a održanoj početkom 2024. godine Ajanović je smijenjen sa pozicije predsjednika Upravnog odbora. Njegove kolege iz Uprave tvrde da je nakon smjene danima branio pristup kancelarijama iz kojih je iznosio dokumentaciju. Kažu da je angažovao i fizičko obezbjeđenje kancelarija koje je platio oko 2.700 KM novcem AIS-a. Sve neregularnosti u poslovanju su prijavili Tužilaštvu BiH i Tužilaštvu Kantona Sarajevo koji provjeravaju navode iz krivičnih prijava.