Direktor sarajevskog „Bosnalijeka“ Nedim Uzunović provest će mjesec dana u pritvoru Suda Bosne i Hercegovine zbog opasnosti od bjekstva, prikrivanja dokaza i ometanja istrage o pronevjeri nešto više od 11 miliona KM najveće domaće fabrike lijekova.

Ovaj četrdesetpetogodišnjak osumnjičen je za: organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, sklapanje štetnih ugovora i pranje novca.

Sud Bosne i Hercegovine (BiH) ujedno je odlučio da blokira 23,6 posto dionica „Bosnalijeka“ u vlasništvu „KBC Euro Credit Capital“ zbog sumnje da se ovaj fond sa Malte nalazi pod direktnom Uzunovićevom kontrolom. Ista mjera određena je i za njegovu ostalu imovinu u BiH, uključujući privatne račune i nekretnine u Sarajevu i Konjicu.

Sudske odluke donijete su na temelju dokaza Tužilaštva BiH koji ukazuju da je Uzunović pronevjerio novac kompanije u dva navrata: prvo kao direktor predstavništva „Bosnalijeka“ u Moskvi od 2005. do 2012. godine kada je kompanija bila u većinskom vlasništvu Federalne vlade, a potom i kao generalni direktor u Sarajevu 2016. i 2017. godine dok je bila u rukama ruskih investitora skrivenih iza luksemburškog offshore fonda „Haden“.

Prema Tužilaštvu BiH, Uzunovićev recept za izvlačenje novca tokom boravka u Moskvi bio je jednostavan. On je, kao direktor predstavništva „Bosnalijeka“, tokom sedam godina sklapao fiktivne ugovore za konsultantske i marketinške usluge sa vlastitim offshore preduzećima: 8,8 miliona KM je uplaćeno „Impericon Alliance Corporation“ sa Sejšela, dok je nešto više od 2,2 miliona KM dato firmi “Serreta Investing“ sa Britanskih Djevičanskih Otoka, pokazuje nalaz vještaka Tužilaštva BiH.

Direktor „Bosnalijeka“ je potom novac podizao u gotovini ili prebacivao uglavnom na svoje i račune članova porodice i saradnika u Rusiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kipru te njim kupovao dionice „Bosnalijeka“ ili vraćao dugove svojih firmi.

Tako je na račun svog oca Seada uplatio iznose u protuvrijednosti od 515 hiljada KM, supruzi Jasmini Uzunović doznačio je 226 hiljada KM, dok je punac Emin Hadžiomerović dobio nešto više 2,2 milion KM. Hadžiomerović je dio novca oročio, a nešto više od 700 hiljada KM isplatio kćerkama Almi Turajlić i Jasmini Uzunović. Iz istog izvora platio je oko 150 hiljada KM za kupovinu stana supruzi Nataliji Hadžiomerović.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je prije pet godina pronašao da je ruskim kupcima nakon preuzimanja „Bosnalijeka“ ostalo oko 2 miliona KM, pa su taj novac uplatili preduzeću “Arhing E&C” u vlasništvu Zlatana Brkića, državljanina BiH koji živi u Rusiji. Novinari su otkrili da Brkić i Uzunovićev punac Hadžiomerović imaju dvije zajedničke firme u Hrvatskoj.

„Otkud ja znam ko šta radi i odakle prima i kakve novce”, kazao je tada novinarima CIN-a Hadžiomerović i dodao da je svojevremeno i sam iz Rusije u Hrvatsku i Sloveniju prebacio nekoliko miliona eura.

Direktor Uzunović je na sličan način dijelio novac koji je od “Bosnalijeka” legao na račun njegove offshore firme „Serreta Investing“. Nešto više od milion maraka prenio je na privatni račun punca Hadžiomerovića u Hrvatskoj i račun firme „Emko Građenje“ iz Zagreba, koju su zajedno osnovali. Skoro 760 hiljada KM dao je firmi svog oca Seada „Libero 5“ iz Konjica, a približno istu sumu dobila je i Valentina Buchneva, Uzunovićeva saradnica iz Rusije koja je kasnije postala jedna od regionalnih direktorica „Bosnalijeka“. Većinu ovih isplata Uzunović je pravdao ugovorima o kreditu ili uslugama. Izuzetak su 133 hiljade KM koje je prebacio na račun supruge Jasmine u Rusiji, navodeći da se radi o “poklonu za ženu”.

„Bosnalijek“ preuzimali direktorovim novcem

Kontrolu nad daleko većim sumama novca Uzunoviću je omogućila pozicija direktora „Bosnalijeka“ na koju je imenovan sredinom 2013. godine – nakon što su ruski investitori postali većinski vlasnici kompanije.

„Bosnalijek“ je ubrzo sklopio niz ugovora o isporukama velikih količina lijekova ruskim preduzećima „Imperia Sodrushestvo“ i „Grama“ iz Sankt Peterburga, a potom i „Proteku“ iz Moskve.

CIN je prije pet godina objavio da je „Bosnalijek“ odmah po Uzunovićevom imenovanju, ugovorio hitnu isporuku lijekova „Imperia Pharmi“, koju su kontrolisali novi vlasnici „Bosnalijeka“. Do kraja 2014. godine, rusko preduzeće je dobilo robu vrijednu 75 miliona KM, a već sredinom 2015. je proglasilo stečaj.

“Imperia Pharma“ je ostala dužna „Bosnalijeku“ oko 28,3 miliona KM – skoro isto koliko su ruski investitori potrošili za preuzimanje sarajevske tvornice lijekova.

Neposredno pred odlazak u stečaj „Imperia Pharma“ je sa „Bosnalijekom“ i firmom „Grama“ iz Sankt Peterburga potpisala ugovor o ustupanju duga. „Grama“, čiji je suosnivač Konstantin Zevlov, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora „Bosnalijeka“, preuzela je dug i obavezala se da će ga isplatiti “Bosnalijeku” u roku od osam mjeseci. U ugovoru nije bilo riječi o vraćanju penala.

„Bosnalijek“ je i nakon bankrota „Imperia Pharme“ nastavio isporučivati velike količine lijekova „Grami“, a potom i „Imperiya-Sodruzhestvu“, još jednoj firmi Konstantina Zevlova.

Iako su, prema navodima Tužilaštva BiH, ruski kupci vraćali dugove, Uzunović je sa slovenačkom firmom “Maksimus Holding” 2015. godine zaključio ugovor o prodaji potraživanja od oko 34 miliona KM od “Grame” i “Imperiya-Sodruzhestva”.

Firma iz Slovenije je za ovaj posao naplatila proviziju od nešto više od 4,9 miliona KM, a potom je dva miliona maraka prebacila preko švicarske firme “Inwestfinanzierung” i offshore fonda “Sagehi Equity Fund Limited” sa Bermuda na račune “KBC Euro Credit Capital Limited”. Malteška firma je ovim novcem kupovala dionice i ubrzo postala najveći pojedinačni vlasnik “Bosnalijeka”.

Uzunović je isti model pronevjere primjenio i 2016. i 2017. godine, ali su ovaj put u igri bili drugi akteri, navodi Tužilaštvo BiH.

On je u novembru 2016. godine sa moskovskom kompanijom “CV Protek” zaključio ugovor o isporuci lijekova vrijedan oko 53 miliona KM. Međutim, već mjesec dana kasnije, Uzunović potpisuje i ugovor sa češkom firmom “Close Ville” o prenosu potraživanja od 5,5 miliona KM od ruske kompanije – uz naknadu od deset posto.

U obrazloženju koje je Tužilaštvu dao jedan od rukovodilaca “Close Ville”, ugovor je zaključen jer je “CV Protek” navodno bio pred stečajem, pa je postojala opasnost da dug neće biti isplaćen. Međutim, poslovni izvještaji ruske kompanije nisu ukazivali ni na kakve finansijske probleme, a “CV Protek” je od početka redovno plaćao za isporučenu robu.

Ubrzo se pokazalo da ovaj ugovor nije napravljen radi zaštite “Bosnalijeka” već zbog Uzunovićevog plana da preuzme kompaniju. Naime, “Close Ville” je još krajem januara 2017. naplatila 5,5 milion KM od “CV Proteka” ali taj novac nije proslijedila “Bosnalijeku” već je u dogovoru sa Uzunovićem uplaćen švicarskoj firmi “Inwestfinanzierung”. Ova firma je potom isti iznos preko offshore kompanije sa Bermuda prebacila “KBC Euro Credit Capital Limitedu”, koji je u februaru kupio dionice “Bosnalijeka”.

Sarajevskoj fabrici lijekova je zbog ugovora o prenosu potraživanja sa slovenačkim “Maksimus Holdingom” i češkim “Close Ville” pričinjena šteta od 10,1 milion KM, navedeno je u izvještaju Finansijske policije FBiH.

Novinari CIN-a su kroz seriju tekstova opisali sporno rusko preuzimanje dionica „Bosnalijeka“ i ulogu koju su u tome imali direktor Nedim Uzunović te vlasnik i uposlenik brokerske kuće „Eurohaus“ Zijad Blekić i Edin Dizdar. 

Blekić i Dizdar su u oktobru 2021. optuženi da su organizovali nezakonitu trgovinu dionicama radi preuzimanja preduzeća “Unioninvest-izgradnja objekata” te da su kao članovi organizovane grupe sudjelovali u pronevjeri 30 miliona KM kredita „NLB“ banke iz Slovenije.