U Stanarima se sve češće čuje kineski jezik. Skoro 150 radnika kineske kompanije Dongfang Electric Corporation radi u ovom rudarskom mjestu pored Doboja na isporuci opreme i izgradnji termoelektrane.

Termoelektrana u izgradnji pripada globalnoj energetskoj grupaciji Energy Financing Team (EFT) čiji su većinski vlasnici Vuk Hamović i njegov sin Miloš. Hamović, biznismen srbijanskog porijekla, godinama trguje električnom energijom na Balkanu.

EFT je za izgradnju termoelektrane uzeo kredit od Kineske razvojne banke u iznosu od 350 miliona eura. Zauzvrat su u zalog dali preduzeće „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ u Stanarima te njegovu pripadajuću imovinu i prava u vezi s njim.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da je zbog tog kredita Vlada Republike Srpske (RS) mijenjala i zakonske akte. Tako je omogućeno Kineskoj razvojnoj banci da raspolaže koncesionim ugovorom u slučaju da EFT ne bude mogao vraćati kredit.

U Stanarima ima najmanje 100 miliona tona lignita, što je prema trenutnoj tržišnoj vrijednosti bogatstvo od oko šest milijardi maraka. Većina rude je predviđena za rad termoelektrane, a manji dio za prodaju na slobodnom tržištu.

Dolazak EFT-a u Stanare

EFT je u Stanare došao u februaru 2005. godine preko svoje danske podružnice EFT (Holdings) ApS. Tada su sa lokalnim Rudnikom lignita „Stanari“ na njihovoj imovini formirali zajedničko preduzeće „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“ u kojem je strani partner imao dvotrećinsko vlasništvo.

Tri mjeseca poslije, novoosnovana firma je sa Vladom Republike Srpske potpisala koncesioni ugovor za eksploataciju lignita na period od 30 godina. Sredinom naredne godine Rudnik lignita „Stanari“ je za 10,5 miliona maraka prepustio poslovanje svom partneru.

Paralelno s tim, EFT je u novembru te godine osnovao još jednu firmu – „EFT – Termoelektrana Stanari“ koja je na period od 30 godina dobila koncesiju za istraživanje i eksploataciju pitke i industrijske vode u Stanarima.

Savo Mirković, jedan od direktora u EFT-u, kaže da je to voda koju treba preraditi i koju će dijelom koristiti za piće, a dijelom za rad termoelektrane: „To je sirova tehnološka voda zagađena željezom, manganom“.

EFT je u 2008. godini spojio svoje dvije firme i nastavio poslovanje pod nazivom „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“. Ponudili su Vladi RS-a da izgrade termoelektranu u Stanarima i to im je i odobreno. U ugovoru o koncesiji, potpisanom iste godine, navedeno je da će termoelektrana imati snagu 410 megavati (MW) i da će proizvoditi 3.000 gigavatsati (GWh) struje. To je više od polovine struje koja se godišnje proizvode u RS-u. Prema koncesionom ugovoru, izgradnja termoelektrane bi trajala pet, a korištenje 25 godina.

Ugovor o koncesiji kao garancija

Prvobitni ugovor o koncesiji za izgradnju termoelektrane naknadno je mijenjan. CIN doznaje da je aneksima produžen rok za njezinu izgradnju i smanjena joj je snaga. Prema novom dogovoru, termoelektrana će proizvoditi 2.000 GWh struje, što je više nego što pojedinačno proizvode dvije postojeće termoelektrane u RS-u.

EFT je u maju 2010. godine sa kineskom kompanijom Dongfang Electric Corporation potpisao ugovor o izgradnji termoelektrane i isporuci opreme.

„Oprema iz Kine i od drugih isporučilaca kontinuirano stiže“, kaže Mirković u razgovoru za CIN, obavljenom prije četiri mjeseca u Stanarima. „Svakodnevno po 10-ak kamiona ulazi na gradilište. Ima i vangabaritnih tereta i kamiona. Saobraćaj otežavamo, ali se ne bune ljudi. Drago im je kada se nešto gradi“.

CIN doznaje da je EFT imao problema sa pronalaskom finansijera za izgradnju termoelektrane. Kineska razvojna banka s kojom su pregovarali o kreditu tražila je garancije. Njihov problem riješila je Komisija za koncesije RS-a koja je u maju 2011. godine donijela Pravilnik o prenosu ugovora o koncesiji i prenosu vlasničkih prava koncesionara. Tim pravilnikom je dato pravo finansijeru da raspolaže ugovorom o koncesiji u slučaju da koncesionar ne može vraćati kredit.

To je predstavnicima Kineske razvojne banke bila dobra garancija pa su godinu dana poslije sa predstavnicima preduzeća „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ potpisali ugovor o kreditu vrijednom 350 miliona eura. Natrag očekuju oko 668 miliona eura.

Komisija za koncesije RS-a je u 2012. godini dala saglasnost da se na Kinesku razvojnu banku prebaci ugovor o koncesiji koji objedinjuje izgradnju termoelektrane te eksploataciju ugljena i vode koji su potrebni za njezin rad.

Predsjedavajući Komisije Predrag Aškrabić u razgovoru za CIN kaže da to ne znači da Kineska razvojna banka sada raspolaže prirodnim dobrima u Stanarima. „Ona je samo dobila neku svoju garanciju da može, u slučaju da neko ne bude vraćao njoj pare koje ulaže, (…) da nađe nekog novog koncesionara koji će da vraća“, kaže Aškrabić.

Firma u zalog

CIN doznaje da je u zalog za kredit otišla i firma „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ sa tadašnjim kapitalom od 32,5 miliona maraka. Založene su njezina imovina i sva buduća dobit. U EFT-u tvrde da je u zalog dato i zemljište koje imaju u Stanarima, ali da to ne uključuje rudno bogatstvo, nego samo uskladištene zalhe izvađenog ugljena.

U slučaju da ne budu vraćali kredit, Kineska razvojna banka uzima sve.

„Uzet će nam termoelektranu prvo. Rudnik im se možda neće dopasti“, kaže Mirković. Ipak, vjeruje da do toga neće doći, odnosno da će kredit uspješno vratiti.

Danilo Milošević, šef projekta termoelektrane „Stanari“ kaže da je kredit od Kineske razvojne banke dio ukupne investicije vrijedne 560 miliona eura. Ostatak će namiriti iz drugih kredita i vlastitih sredstava. „EFT Grupacija debelo je stala iza ovog projekta da bi mogla da realizuje jednu ovakvu investiciju u BiH“, kaže Milošević.

U EFT-u navode da su zadovoljni uvjetima kredita i da u suprotnom ugovor ne bi potpisali. Mirković kaže da zbog tog založnog prava imaju malo više administracije u poslovanju. „Međutim, razumno je sve. Taman posla da ugroze poslovanje i da ugroze razvoj projekata! Vodilo se računa prilikom potpisa ugovora.“

Ugovor o zalogu je potpisan u junu 2012. godine na osnovu Okvirnog Zakona o zalozima BiH i upisan u Registar zaloga Ministarstva pravde BiH. Međutim, taj zakon ne precizira imovinu koncesionara kao zalog. Godinu dana poslije Narodna skupština RS-a mijenja Zakon o koncesijama RS-a kojim omogućava da finansijer u cilju realiziranja projekta može dobiti založno pravo nad imovinom koncesionara.

Predsjedavajući Komisije Aškrabiće kaže da RS ima interes da se u Stanarima napravi termoelektrana. „Dovoljno ti je da uđeš u Stanare da vidiš kakav je interes. Prije nego je počelo, to je bila puka sirotinja, niko ništa nije radio“, kaže Aškrabić. On podsjeća i na prihode RS-a po osnovu uplaćenih koncesionih ugovora.

Prema podacima Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS-a, EFT je do sada uplatio oko 6,3 miliona maraka po osnovu koncesionih ugovora za vodu, ugljen i termoelektranu. Također, dužni su RS-u dati 3,4 posto prihoda koji ostvare prodajom ugljena i 3,6 posto prihoda ostvarenog proizvodnjom struje, nakon što najesen 2016. godine krenu sa radom. Pored toga, moraju plaćati i sedam feninga za kubik potrošene vode koja im treba za rad elektrane.

Koncesioni ugovor EFT-u garantira da se koncesiona naknada neće povećavati u toku koncesionog prihoda, odnosno narednih 30 godina, bez obzira na eventualne izmjene propisa koje bi u RS-u i BiH mogle uslijediti.

CIN doznaje da je Kineska razvojna banka za kredit imala i uvjet da vlasništvo nad firmom „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ sa vlasnika EFT-a (Holding) ApS iz Danske pređe u ruke britanske kompanije EFT International Investments Holdings Limited iz Engleske. I tom zahtjevu je udovoljeno u martu 2013.

Kredit je odobren i u Stanarima se užurbano gradi. Iz kopova se izvlači lignit, a konstrukcija na gradilištu je sve veća. Na upit za koju cijenu bi Rudnik prodali, predstavnik EFT-a Stevan Lončar, uz ogradu da on nije vlasnik, kaže da to ne bi učinili. „Mislim da realno ne postoji neko ko bi, nešto što je u ovoj fazi razvoja, pristao na prodaju, makar dok se ne završi elektrana, pa onda bi, vjerovatno.“