Dva su razloga zbog kojih jedan hercegovački fotograf nikad neće zaboraviti jednog od najpoznatijih mostarskih ljekara.

Prvi je taj što fotograf Ivan Ružić i dotični ljekar nose isto prezime, iako nisu ni u kakvom srodstvu.

Međutim, važniji razlog je ono što se desilo kad se Ružić pokušao zahvaliti dr. Marku Ružiću, pružajući mu ‘plavu kovertu’ sa 500 KM, za operaciju koja je spasila život njegove majke.

‘On ne samo da je odbio uzeti već je bio iskreno uvrijeđen i ljut’, kaže Ivan, sjećajući se šta se desilo tog dana 1998. godine u doktorovoj ordinaciji.

Iako niko nije tražio novac od njega, Ivan je nakon operacije otišao u doktorovu ordinaciju. Odatle su ga gotovo izbacili.

‘Nikada se nisam usudio ponovo uraditi tako nešto’, kaže Ivan. ‘Bilo je veoma neugodno susresti se s doktorom.’ Dr. Ružić je bio veoma uvrijeđen.

Ali mnoge druge kolege dr. Ružića stiču reputaciju na način koji je moralno kompromitirajući.

Većina pacijenata, s kojima je tim od devet novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu razgovarao tokom jednomjesečnog istraživanja o zdravstvenom sistemu u BiH, smatra da su doktori više nego spremni prihvatiti sve što im se nudi kao ‘napojnica’ nakon intervencije.

Mnogi su rekli da su ljekari, također, tražili gotov novac prije intervencije čiji su troškovi već pokriveni zdravstvenim osiguranjem, što predstavlja kriminalnu radnju.

Prosječan iznos mita u sadašnjem trenutku iznosi oko 250 KM, što predstavlja povećanje od 25 procenata u odnosu na 2002. godinu, stoji u izvještaju Transparency International (TI), međunarodne nevladine organizacije specijalizovane za borbu protiv korupcije.

Dok cijene za uslugu rastu, zdravstveni zvaničnici, od onih u lokalnim klinikama do drugih u ministarstvima zdravstva, izjavili su novinarima CIN-a da je zdravstveni sistem, preopterećen birokratijom i neefikasnošću, protraćio skoro jednu milijardu KM prošle godine.

Činjenica da dr. Ružić nije jedini ljekar kojem je na prvom mjestu Hipokratova zakletva a ne novac, svijetla je tačka u inače mračnoj priči koja dijagnosticira stanje zdravstva u BiH.

Tim CIN-a je otkrio i druge primjere stručnjaka koji se drže uvjerenja dr. Ružića da pacijentima treba pružiti profesionalnu pomoć i zaštitu i uvijek se prema njima odnositi humano.

‘Uspio sam se do danas držati tih principa’, govori dr. Ružić koji ima 71 godinu i koji je otišao u penziju iz mostarskog Kliničkog centra ‘Bijeli Brijeg’.

Dr. Ružić više voli pustiti svoje pacijente da govore o njemu i protiv volje je pristao razgovarati sa timom CIN-a o nemilom događaju sa Ivanom Ružićem. Ivan je nedavno poželio uslikati ljekara koji je prije mnogo godina zaslužio njegovo poštovanje, ali je doktor to odbio.

Penzionisani doktor tvrdi da ima još ljekara koji se drže visokih etičkih principa. Međutim, neki doktori se drže tih principa neko vrijeme, a onda jednostavno odustanu od njih, kaže dr. Ružić.

Doktor Ružić nije usamljen slučaj u primjeni ovih principa.

Mišljenje pacijenata i njihovo zadovoljstvo pruženim uslugama su osnovni prioritet i dr. Reufa Karabega, plastičnog hirurga zaposlenog u Kliničkom centru u Sarajevu.

Karabeg se sjeća svog prvog sukoba između novca i zakletve.

1996. godine zašio je odsječene prste jednom pacijentu koji mu se kasnije htio zahvaliti pružajući mu kovertu.

‘Tog trenutka sam bio veoma sretan, jer je on stvarno cijenio ono što sam učinio za njega’, govori Karabeg. ‘Međutim istovremeno sam bio i veoma tužan jer sam pomislio kako mi on nudi pola, ako i ne cijelu svoju mjesečnu plaću’, kaže on.

Odbio je uzeti novac.

Koliko se sjeća, od tad je prihvatio samo nekoliko manjih poklona od zahvalnih pacijenata, među kojima su bili njegov vjenčani kum i nekoliko poznatih ličnosti koji su se zahvalili parfemima.

Dr. Karabeg radi za 6.5 KM na sat dok njegov kolega u Njemačkoj zarađuje petnaest puta više. Međutim, Karabeg kaže da ne dolazi u iskušenje u tom okruženju koje odobrava poklone i mito u njegovom poslu.

‘Moje obrazovanje i čuvenje je takvo da mi ne dozvoljava da prodam svoju dobru reputaciju za 200 KM’, kaže Karabeg. ‘Ne bih prihvatio čak ni bocu pića’, kaže on.

Karabeg vjeruje da neke medicinske sestre ne žele raditi s njim jer bi zbog njegovih principa izgubile dotok poklona.

Njegove kolege potvrdile su njegovu reputaciju.

‘Dr. Karabeg je jedini čovjek za kojeg mogu sa sigurnošću tvrditi da ne prima mito’, kaže dr. Alija Agić. ‘Sto posto sam siguran u to’, dodaje.

Međutim, on nije i jedini.

‘Tražiti novac od pacijenta ravno je ucjeni’, kaže dr. Haris Vila, kardiohirurg sa Univerzitetskog kliničkog centra Koševo u Sarajevu.

Vila i njegove kolege sa istog odjela su se dogovorili da ne primaju dodatne sume novca od pacijenata. Oni su se obavezali da će se držati ljekarskog etičkog kodeksa i standarda civilizovanog svijeta, kaže Vila.

Vila i njegove kolege sa odjela kardiohirurgije pružili su pedestpetogodišnjem Stjepanu Vrhovčiću, teško oboljelom srčanom bolesniku, šansu za novi život. Oni su također oživjeli njegovu vjeru u čast ljekarske profesije.

‘Bio sam prosto iznenađen radom ljekara i medicinskih sestara koji su u svako doba davali sve od sebe da pomognu pacijentima. Iskreno rečeno, bili su uz nas dan i noć’, kaže Vrhovčić.

Ljekari i ostalo osoblje nikada nisu očekivali niti pomislili da traže bilo kakvu nadoknadu za svoje usluge. Vrhovčić se još uvijek sjeća Vilinih riječi kojima mu strogo zabranjuje da daje novac bilo kome na njegovom odjelu.

‘To govorim svim pacijentima jer je bilo slučajeva kada su ljekari uzimali novac od pacijenata’, govori Vila. ‘Želim spriječiti da se takvo što desi na mom odjelu’, dodaje on.

Za Vilu i slične ljekare odvraćanje pacijenata od nuđenja novca je vjerovatno jedini način da se spriječi survavanje etičkih principa u njihovoj profesiji.

I najmanja kompromitirajuća situacija može biti važna lekcija.

To je Ibrahim Čomić naučio prije tri godine kada je bio na kardiohirurškom odjelu doktora Vile. Ponudio je medicinskoj sestri koja se brinula o njemu 50 KM, a ona ih je odbila uzeti. Čomić je osjećao toliku krivicu zbog tog nemilog događaja, da je prije otpuštanja iz bolnice sve priznao glavnoj sestri.

‘Glavna sestra Željka Milanković mi je objasnila da na tom odjelu niko ne prima novac’, kaže Čomić i dodaje: ‘Bio sam tako postiđen.’