Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Kemala Čauševića, bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Čauševića se tereti za pranje novca, primanje mita i zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja. Zajedno sa njim optuženi su i Anes Sadiković i Sedinet Karić.

Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, Čaušević je 2007., kao tadašnjih direktor UIO BiH, stupio u kontakt sa Sadikovićem i Karićem, vlasnicima nekoliko preduzeća koja su se bavila uvozom tekstila iz Turske, Kine i Mađarske. Tom prilikom Čaušević im je obećao da će njihove firme imati povlašten status prilikom uvoza, odnosni da roba prilikom uvoza neće biti detaljno pregleda, da će iznosi za carinjenje biti smanjeni, te da će im biti priznate fakture za koje je znao da su sa netačnim podacima. Kao protivuslugu, Čaušević je od Sadikovića i Karića tražio hiljadu maraka po svakom uvezenom kamionu. Firme Sadikovića i Karića su u periodu od 2007. do 2011. godine uvezle više od 1.700 kamiona tekstila. Prema optužnici, Čauševiću su njih dvojica dali ukupno 1,72 miliona KM.

„Na taj način nanesena je višemilijunska šteta budžetu i svim građanima BiH, jer nisu naplaćivani stvarni iznosi carine“, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Čaušević je optužen da je novac stečen krivičnim djelima stavljao u legalne tokove kupovinom većeg broja skupocjenih nekretnina i zemljišta u Sarajevu i okolini, vrijedne oko 1,2 miliona KM, a Sudu BiH je upućen prijedlog da ova imovina bude oduzeta. CIN je 2013. godine objavio priču o imovini Kemala Čauševića, koji je za sedam godina kupio devet stanova i poslovnih prostora, te 20 duluma zemljišta, a njegovi tadašnji prihodi nisu mogli pokriti kupovinu skupocjenih nekretnina. Nakon objave priče, Sud Bosne i Hercegovine je blokirao jedanaest nekretnina. Godinu dana kasnije je, a nakon tri mjeseca pušten iz pritvora.

Bivši direktor UIO BiH se tereti i da je zloupotrebio službeni položaj i firmama koje su sudjelovale u proceduri javne nabavke za usluge štampanja kontrolnih markica na vrijednosnom papiru omogućio nezakonitu isplatu oko dvije stotine maraka zbog navodne štete nastale u konkurentskom postupku, iako stvarne štete nije bilo.