Ambiciozni šef predstavništva bosanskohercegovačke tvornice lijekova u Moskvi Nedim Uzunović nije očajavao kada je početkom 2012. godine dobio otkaz. Umjesto potrage za novim poslom on je kovao plan o povratku u staru kompaniju. Učinio je to „na velika vrata“. U Rusiji je pronašao ulagače koji su ubrzo počeli kupovati udjele u sarajevskom „Bosnalijeku“, firmi u kojoj je doskora radio.

Novi vlasnici su već naredne godine preuzeli većinski paket dionica „Bosnalijeka“, imenovali svoju upravu i na njeno čelo postavili Uzunovića. Zauzvrat je kompanija pod njegovim vođstvom odmah počela isporučivati velike količine lijekova vlasnicima u Rusiju. Međutim, skoro dvije godine nakon prve isporuke oni su bankrotirali, dugujući „Bosnalijeku“ približno onoliko koliko su uložili u njegovo preuzimanje.

Sarajevska tvornica je nakon svega nastavila isporučivati lijekove u Rusiju drugim kompanijama iza kojih, također, stoje vlasnici „Bosnalijeka“. Oni od početka prikrivaju identitet, kao i porijeklo novca uloženog u kupovinu vlasničkih udjela „Bosnalijeka“, koristeći se mrežom povezanih preduzeća u Rusiji i offshore firmi u svijetu. No, sve to omogućili su ljudi iz Bosne i Hercegovine (BiH).

Uprkos brojnim prijavama, podnijetim u protekle tri godine zbog sumnji u pranje novca investiranog u trgovinu dionicama „Bosnalijeka“, nezakonitim trgovanjem udjelima ove kompanije i njenim nasilnim preuzimanjem te, najposlije, sklapanju spornih ugovora o isporuci lijekova u Rusiju, Tužilaštvo BiH ne nalazi razloge za krivično gonjenje osumnjičenih. Osim Uzunovića važnu ulogu u preuzimanju „Bosnalijeka“ su imali i: predstavnik ruskih investitora a kasnije i predsjednik Nadzornog odbora „Bosnalijeka“ Konstantin Zevlov, bivši direktor nekadašnje Brokerske kompanije „Eurohaus“ Zijad Blekić, bivši uposlenik ove brokerske kuće Edin Dizdar, predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH Hasan Ćelam i još nekoliko osoba koje su sudjelovale u trgovini dionicama.

Ruski zajmovi

Prema dokumentaciji koju posjeduje Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), novac za kupovinu „Bosnalijekovih“ dionica obezbijedila je ruska farmaceutska kompanija „Imperia Pharma“ iz Sankt Peterburga. Vlasnik ove firme je offshore kompanija „Luveri International Limited“ sa Gibraltara. Gibraltar je jedna od svjetskih offshore zona koju koriste vlasnici firmi kako bi utajili porez ili oprali novac zarađen nezakonitim poslovima.

Ovo je samo jedna u lancu firmi iz poreskih oaza preko kojih su poslovali vlasnici „Bosnalijeka“. Tajnovitim putevima prolazio je i novac kojim je kupljena sarajevska tvornica lijekova.

„Imperia Pharma“ je najprije u junu 2012. godine pozajmila 22 miliona dolara offshore Investicijskom fondu „Haden“, posredstvom kojeg je kupila lanac apoteka „Erkafarm“ iz Moskve.

„Haden“ je registrovan 1996. godine u Luksemburgu kao firma za posredovanje u kupovini drugih preduzeća. Međutim, sve do kupovine „Erkafarma“ nije se bavio poslovima za koje je registrovan.

Tri mjeseca nakon što je prešao u vlasništvo „Imperia Pharme“ „Erkafarm“ daje zajam „Hadenu“ za kupovinu dionica „Bosnalijeka“. U Izvještaju o aktivnosti u 2012. godini „Haden“ navodi da je u septembru potpisao ugovor o zajmu sa „Erkafarmom“ na 20 miliona eura (39,1 milion KM), da bi krajem godine limit bio povećan na 25 miliona eura (48,9 miliona KM). Dodatnih 7,8 miliona maraka kredita „Haden“ je dobio od sarajevske podružnice ruske Sberbanke u martu 2013. godine. Otplatu ovog kredita garantovala je „Imperia Pharma“.

Ove zamršene finansijske transakcije omogućile su prikrivanje porijekla novca i njegovih vlasnika, uz mogućnost utaje poreza.

Iako se „Haden“ i danas vodi kao formalni vlasnik dijela „Bosnalijeka“, ova firme je u kreditnom zahtjevu Sberbanci objasnila da je samo posrednik u preuzimanju sarajevske kompanije za račun i u interesu „Imperia Pharme“.

„Haden“ je tako za kupovinu „Bosnalijeka“ imao na raspolaganju najmanje 56 miliona KM. Međutim, izvještaji o uplatama na Sarajevskoj berzi pokazuju da je za kupovinu dionica potrošeno tek nešto više od polovine tog novca.

Naime, „Haden“ je angažovao sarajevsku Brokersku kuću „Eurohaus“ za posredovanje u kupovini dionica na lokalnoj berzi. Tokom 2012. i 2013. godine uplatio im je 34 miliona KM avansa. Sve naloge za isplate potpisivao je „Hadenov“ opunomoćenik Konstantin Zevlov, direktor Odjela pravnih poslova „Imperia Pharme“. Izbor „Eurohausa“ za posrednika je bio mudar poslovni potez kupaca jer su ljudi u ovoj brokerskoj kompaniji i imali veliki utjecaj u institucijama koje regulišu tržište vrijednosnih papira u BiH. U vrijeme preuzimanja „Bosnalijeka“ Zijad Blekić je bio direktor „Eurohausa“ i predsjednik Nadzornog odbora Sarajevske berze (SASE), dok je uposlenik „Eurohausa“ Edin Dizdar istovremeno bio i član Nadzornog odbora Registra vrijednosnih papira (RVP) FBiH.

Njihovim angažmanom je „Haden“ kupio 29,94 posto udjela u „Bosnalijeku“ koje je platio oko 32 miliona maraka. „Eurohaus“ je nakon kupovine u aprilu 2013. godine vratio nepotrošenih 2,05 miliona KM na „Hadenov“ račun u Luksemburgu.

Finansijsko-obavještajna jedinica Luksemburga je utvrdila da je “Haden” ovaj novac šest dana kasnije uplatio projektantskoj kompaniji “Arhing E&C” na račun u Švicarskoj. “Arhing E&C” je firma Zlatana Brkića, državljanina BiH koji živi u Rusiji, koja je u februaru 2013. sklopila poslovni ugovor sa “Hadenom”. Brkić je posredno povezan i sa direktorom “Bosnalijeka” Nedimom Uzunovićem jer dijeli vlasništvo nad dvjema hrvatskim firmama sa Uzunovićevim puncem Eminom Hadžiomerovićem.

Hadžiomerović je bio uzrujan kada smo ga pitali o poslovnom odnosu sa Brkićem. Kazao je da su vlasnici građevinske firme u Trogiru: “Gradimo kuće i to je normalna stvar”.

Obašnjava da je Brkića upoznao u Rusiji gdje je i sam radio, ali da o njegovim poslovima ne zna mnogo.

“Otkud ja znam ko šta radi i odakle prima i kakve novce”, kaže Hadžiomerović i dodaje da je svojevremeno i sam iz Rusije prebacio u Hrvatsku i Sloveniju nekoliko miliona eura.

“Sve pare koje dođu preko banke su legalne. (…) Nijedna banka neće pustiti pare koje nisu kako treba”, objašnjava Hadžiomerović.

“Bosnalijek” se do ulaska “Hadena” u firmu nalazio u mješovitom vlasništvu Federacije BiH koja je imala 19,25 posto udjela, libijskog državnog fonda sa 8,77 posto i finansijske institucije Svjetske banke International Finance Corporation (IFC) koja je posjedovala 8,37 posto. Ostatak udjela vlasništva su imali razni investicijski fondovi i pojedinci, uključujući i zaposlenike sarajevske tvornice lijekova.

Kampanja preuzimanja „Bosnalijeka“ je trajala od septembra 2012. do sredine maja 2013. godine, a među prvim na meti prekupaca našle su se dionice IFC-a. Ova kompanija je posjedovala 655.729 dionica i kupovali su ih pojedinci, skriveni iza tajnih računa u bankama, i fondovi sa Kajmanskih otoka da bi ih ubrzo potom prodali „Hadenu“. Analiza trgovanja dionicama IFC-a pokazuje da su prekupci trgovali uz minimalnu dobit ili bez nje.

U jednoj od prijava za nezakonito trgovanje dionicama „Bosnalijeka“ navedeno je da izostanak dobiti upućuje na sumnju da su trgovci dionicama razliku do stvarne cijene naplatili direktno u gotovini, mimo regularnih finansijskih tokova na Sarajevskoj berzi.

Ovakvo dešavanje na berzi je, također, upućivalo na to da je trgovina bila dogovorena za poznatog kupca a cijene dionica fiksirane, što su zakonom kažnjiva djela manipulacije na tržištu kapitala FBiH.

Analiza trgovanja vlasničkim udjelima „Bosnalijeka“ pokazuje da se cijena od 14 KM za dionicu ponavljala 59 dana, od čega 37 dana uzastopno, što ukazuje na sumnju da je između prodavaca i „Hadena“ ranije bila dogovorena cijena, navedeno je u obavještenju koje je 15. maja 2013. godine Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu i Federalnoj upravi policije dostavio Erdal Trhulj, tadašnji federalni ministar energije, rudarstva i industrije.

Opunomoćenici Hadena

Uoči okončanja trgovanja dionicama „Bosnalijeka“ početkom marta 2013. godine „Haden“ opunomoćuje Uzunovića i Edina Dizdara za pripremu i vođenje Skupštine dioničara kao i za komunikaciju sa Komisijom za vrijednosne papire FBiH koja ima ulogu vrhovnog regulatora na tržištu dionica.

Skupština dioničara je održana 25. maja u kafani „Stare vrbe“ u blizini „Bosnalijekove“ tvornice u Sarajevu jer tadašnji v.d. direktora „Bosnalijeka“ Šefik Handžić nije dozvolio „Hadenovim“ zastupnicima ulazak u krug firme. Handžić je tvrdio da se radilo o nelegalnoj skupštini.

Predstavnici „Hadena“ su uspjeli okupiti dio malih dioničara te su u „Starim vrbama“ donijeli odluku o formiranju novog nadzornog odbora u koji su imenovali: Konstantina Zevlova, Edina Dizdara, Bernadina Alagića, Mirnu Sijerčić i Vedada Tuzovića. Predstavnici Vlade FBiH i libijskog državnog fonda nisu sudjelovali na skupštini u „Starim vrbama“.

„Mi smo smatrali da je ta skupština nelegalna i nismo željeli dati legalitet toj grupi“, rekao je Trhulj i dodao da libijski predstavnik zbog rata u toj zemlji nije mogao doći u Sarajevo.

Predstavnici „Hadena“ su ovo iskoristili i sve pozicije u Nadzornom odboru dodijelili svojim kandidatima. Vlada je tek u aprilu ove godine predložila svog predstavnika u Nadzorni odbor, a nedavno je najavila prodaju svog udjela u „Bosnalijeku“. Prema Trhuljevim riječima, Vlada i libijski državni fond bi prema svojim udjelima trebali imati ukupno tri člana u Odboru.

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije je nakon ulaska „Hadena“ u „Bosnalijek“ predložilo svoje kandidate za članove Nadzornog odbora, ali ovaj prijedlog nikada nije dobio podršku jer ga tadašnji premijer Nermin Nikšić nikada nije stavio na dnevni red.

Novoimenovani nadzorni odbor je 13. juna 2013. održao konstituirajuću sjednicu na kojoj je za predsjednika izabran Zevlov. Uzunović je ubrzo imenovan za v.d. direktora „Bosnalijeka“, dok je Šefik Handžić smijenjen sa ove funkcije.

Sedam dana kasnije Komisija za vrijednosne papire FBiH (KVP) je legalizovala Odluku Skupštine dioničara okupljenih oko „Hadena“. Ona je 20. juna 2013. donijela rješenje kojim se u Registar emitenata vrijednosnih papira upisuje Nadzorni odbor na čelu sa Zevlovom. Međutim, KVP nije imao ovlasti za donošenje takve odluke zbog isteka mandata, što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda FBiH mjesec i po ranije.

Općinski sud u Sarajevu nije uvažio zahtjeve za upis članova NO-a i Uzunovića u Registar „Bosnalijeka“, no uprkos tome Uzunović je 1. jula u pratnji zaštitara provalio u kancelarije Uprave sarajevska fabrike i uz pomoć saradnika preuzeo kontrolu nad fabrikom. Handžić je tražio pomoć Tužilaštva Kantona Sarajevo i policije, navodeći u prijavi protiv Uzunovića da je tokom provale otuđen pečat firme. Zatražio je i da se u Službenim novinama objavi nestanak pečata kako ne bi bio zloupotrijebljen. Policija je napravila zapisnik o upadu, a Handžić kaže da je Tužilaštvo odbilo dati saglasnost za objavu oglasa do okončanja postupka.

Nakon upisa „Hadenovog“ nadzornog odbora u Registar emitenata Komisije za vrijednosne papire Handžić je podnio tužbu Kantonalnom sudu, tražeći od njega da ospori to rješenje. Sud je 22. jula poništio rješenje Komisije, ali je Uzunović nastavio voditi firmu.

Krajem godine Federalni parlament je u tzv. autentičnom tumačenju odredbi Člana 5. Zakona o KVP-u donio odluku po kojoj članovi ove komisije mogu nastaviti svoj mandat do izbora novih, čime je omogućeno da njene odluke postanu zakonite. Nova uprava „Bosnalijeka“ je upisana u Registar 2014. godine. Oni do tada nisu imali zakonske ovlasti za rukovođenje firmom.

Hitna isporuka lijekova novim vlasnicima

Iako je „Bosnalijek“ imao ugovorene poslove sa nizom ruskih dobavljača, nova uprava žurila je da zaključi još jedan – sa novim vlasnicima. Mjesec dana nakon Uzunovićevog upada novoimenovani v.d. izvršnog direktora za marketing i prodaju „Bosnalijeka“ Admir Kešo je potpisao ugovor o ubrzanoj isporuci lijekova „Imperia Pharmi“ na iznos od približno 30 miliona eura (58,4 miliona KM). Nekoliko dana kasnije potpisan je aneks kojim je ranije ugovorena suma smanjena na 11,5 miliona eura (22,6 miliona KM).

Finansijska policija je utvrdila da ugovorom i aneksom nije bila predviđena garancija za naplatu od „Imperia Pharme“. Ova istražna institucija je ustanovila da ni Kešo nije bio zaposlen u „Bosnalijeku“ u vrijeme kada je sklapao ugovore te da ni statut firme ne dozvoljava izvršnom direktoru da zaključuje ugovore veće od 782 hiljade KM. Kešu je na ovu poziciju predložio Uzunović koji kao v.d. direktora nije imao ovlaštenje za to.

Isporuke lijekova počele su 7. augusta 2013. godine. Ruskoj firmi su do kraja 2014. godine isporučeni lijekovi u vrijednosti 75 miliona KM.

Već početkom 2014. godine „Imperia Pharma“ je kasnila sa plaćanjem lijekova i tokom godine dugovanja se gomilaju. Prema revizorskom izvještaju o poslovanju „Bosnalijeka“, „Imperia Pharma“ je na kraju godine dugovala 40 miliona maraka, a zbog kašnjenja plaćanja zaračunata je i zatezna kamata od 865.000 KM.

Direktor „Bosnalijeka“ Uzunović se ni nakon više poziva nije odazvao za razgovor sa novinarima CIN-a.

On je krajem 2013. uvjeravao predstavnike Vlade FBiH da će plaćanje robe isporučene „Imperia Pharmi“ biti u skladu sa ugovorima. Rusku kompaniju predstavio je kao jednog od vodećih distributera farmaceutskih proizvoda u toj zemlji, sa tendencijom rasta.

„Imperia Pharma“ je u međuvremenu promijenila ime u „TD Farmacija“, a sredinom 2015. godine proglasila je stečaj, ostavši dužna „Bosnalijeku“ oko 28,3 miliona KM.

Neposredno pred odlazak u stečaj „Imperia Pharma“ je u aprilu 2015. potpisala sa „Bosnalijekom“ i firmom „Grama“ iz Sankt Peterburga ugovor o ustupanju duga. „Grama“ je prema tom ugovoru preuzela dug od „Imperia Pharme“ i obavezala se da će ga vratiti do 15. decembra 2015. godine. O vraćanju penala nije bilo riječi u ugovoru. Jedan od osnivača „Grame“ je Konstantin Zevlov, predsjednik Nadzornog odbora „Bosnalijeka“. „Bosnalijek“ je i nakon bankrota „Imperia Pharme“ nastavio isporučivati velike količine lijekova „Grami“, potom i „Imperiya-Sodruzhestvu“, još jednoj firmi koju je osnovao Zevlov.

Iz finansijskih izvještaja o poslovanju „Bosnalijeka“ ne može se utvrditi da li je ruska firma ispoštovala ugovor i vratila dug, a Uprava sarajevske firme o tome i dalje ne govori.