Penzionerke Fikreta Gavrankapetanović i njena rođaka Vahida Bukvić pokrenule su privatni biznis u koji su uložile milione maraka. Novac su investirale u kupovinu nekretnina, zajedničku firmu i otkup udjela od poslovnih partnera.

Fikreta je majka Farisa Gavrankapetanovića, bivšeg direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), a Vahida je majka Amera Bukvića, direktora „Bosna Bank International“ (BBI).

Njih dvije su polovinom 2013. godine osnovale ugostiteljsku kompaniju „Termes“ sa biznismenima iz Sarajeva i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Gavrankapetanović je u posao ušla lično, a Bukvić preko svoje privatne firme.

U novoosnovanu firmu su kao kapital unijele devastiranu vilu „Dalmacija“ koju su tri godine ranije sa partnerima kupile za 1,23 miliona maraka. Na ostacima vile kasnije je izgrađen luksuzni Hotel „Krone“.

Nakon nekoliko godina majke poznatih sinova su se zasitile biznisa. Gavrankapetanović je svoj udio prodala Vahidi koja je posao prepustila sinu Ameru Bukviću.

Osim biznisa sa hotelom, Gavrankapetanović je za tri godine kupila tri stana, ostavu i pet garažnih mjesta u Sarajevu za ukupno 758.000 maraka. Prema podacima Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), ona u istom periodu nije imala prijavljenih prihoda kojima bi opravdala ova ulaganja.

Ubrzo nakon kupovine poklonila ih je starijem sinu Farisu, dugogodišnjem direktoru sarajevskog KCUS-a. On je u međuvremenu osumnjičen za zloupotrebu položaja.

Ni Bukvić ni Gavrankapetanović nisu željeli objasniti otkud njihovim majkama novac za ovakva ulaganja.

„Vi sve znate. Nema tu ništa posebno novo, tako da nema potrebe“, kratko je rekao Gavrankapetanović novinaru Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Do vile u pola cijene

Vila „Dalmacija“ je bila lijepo austrougarsko zdanje u sarajevskoj Ilidži. Nalazila se na početku aleje koja vodi ka izvorištu rijeke Bosne, jednom od najpoznatijih obilježja Sarajeva. Izgrađena početkom prošlog vijeka, zgrada se idilično uklapala u mirnu oazu zelenih parkova, desetak kilometara udaljenu od centra glavnog grada BiH.

Tokom rata devedesetih godina je skoro sasvim uništena.

Do 2006. godine bila je vlasništvo „Željeznica“ FBiH. Danas je njen vlasnik Amer Bukvić, direktor BBI banke, odnosno njegova firma MDC. Prethodno, zgrada je promijenila nekoliko vlasnika – članova Bukvićeve porodice, njegovih prijatelja i kolega iz BBI-a.

Agencija za privatizaciju FBiH je 2004. i 2005. godine bezuspješno pokušala prodati vilu za skoro 1,28 miliona maraka na koliko ju je procijenio vještak.

„Niko nije bio zainteresovan za tu početnu cijenu jer je bila preskupa. (…) Tu je napuhana cijena“, kaže tadašnji predsjednik Komisije za provođenje neposredne pogodbe pri Agenciji za privatizaciju FBiH Senad Rahimić.

Za treću sreću Nadzorni odbor „Željeznica“ FBiH je 2006. godine donio Odluku o prodaji vile „Dalmacija“ za upola manju cijenu. Ponudu je prihvatila firma DE ROTCH GROUP iz Hadžića, osnovana mjesec dana prije. Ona je platila 627.500 maraka za jedan od simbola sarajevske Ilidže.

Novinari CIN-a su pokušavali pronaći firmu na prijavljenoj adresi, ali joj nije bilo ni traga. Ona je registrovana u privatnoj kući koja je tokom većeg dijela godine prazna.

Privatni biznis kolega iz BBI-a

U Sarajevu se u proljeće 2006. godine osnivaju još dvije firme – „Emirates Investments“ i MDC. Zajednička veza im je Bukvićeva BBI banka i njegov prijatelj i bivši kolega iz banke Edin Sefo.

Sefo je osnovao MDC, a dvije godine kasnije je većinski dio vlasništva prenio na Bukvićevu majku Vahidu. To je učinio kada je postao prokurista u partnerskoj firmi „Emirates Investments“ čiji je vlasnik bio Abdul-Aziz Ahmed Rahma Mohamed al-Muhairi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Muhairi je član Odbora direktora „Dubai Islamic Bank“ koja je vlasnica trećine sarajevskog BBI-a. On je danas predsjednik Nadzornog odbora ove banke.

„Emirates Investments“ je za 13 godina postojanja imao dvije važne poslovne aktivnosti – kupovinu vile „Dalmacija“ od DE ROTCH GROUP i osnivanje firme „Termes“. Obje su ostvarene u partnerstvu sa MDC-om i majkama Farisa Gavrankapetanovića i Amera Bukvića.

A za taj biznis je teren bio detaljno osmišljavan.

Za prvi korak, kupovinu vile „Dalmacija“, bio je potreban još jedan partner pa je Bukvić tražio od prijatelja Hameda Ramića da uđe u posao. Ramić je vlasnik poznate sarajevske građevinske firme EURO-ASFALT, a za ovaj biznis je 2009. godine osnovao firmu kćerku „D-inženjering“.

Konačno, u novembru 2010. godine tri firme i Fikreta Gavrankapetanović ulažu po 305.750 maraka u kupovinu vile „Dalmacija“.

Ramić je jedini pristao razgovarati sa novinarom CIN-a o ovim ulaganjima. Kaže da mu je sve predložio Amer Bukvić i da su u vili planirali otvoriti starački dom.

„Znam ja tog čovjeka, Muhairija. (…) Znao sam njega i rekao mi je Amer da je tu još mama od Farisa. Nakon izvjesnog vremena nekog, rekao sam mu ok, ući ću i ja“, prisjeća se Ramić.

Tri godine kasnije su odlučili da zajedno osnuju preduzeće „Termes“ preko kojeg su počeli rekonstrukciju vile. Izvođač radova je bila Ramićeva firma EURO-ASFALT.

On kaže da je rekonstrukcija išla „kilavo“ jer Muhairi nije redovno plaćao radove: „Jednostavno, nastalo je tu naki’ nesuglasica i onda je Bukvić mene pitao bi li ti otkupio ovaj udio od „Emiratesa“, a ja ću od Farisove mame pa da ostanemo nas dvojica da istjeramo taj projekat do kraja“.

I Muhairiju se prijedlog svidio pa je Ramićeva firma krajem oktobra 2014. otkupila njegov udio u „Termesu“ za 542.000 maraka kojim su otplaćena i njegova dotadašnja ulaganja u rekonstrukciju vile.

Dva mjeseca kasnije MDC po dogovoru otkupljuje udio Fikrete Gavrankapetanović za skoro 60 hiljada maraka manje nego što je ona platila. Ugovorom o prenosu udjela su dogovorili da će joj novac isplatiti do 2019. godine kada Gavrankapetanovićeva mama puni 83 godine.

Tako je „Termes“ ostao u rukama firmi MDC i „D-inženjering“ koje su od početka 2015. do kraja marta 2016. godine u firmu unijele po još 1,25 miliona maraka kapitala.

Dvadeset dana nakon posljednje uplate dogovorili su se da MDC otkupi i Ramićev udio u „Termesu“, a potom u „Ziraat banci“ uzimaju kredit od tri miliona maraka koji garantuju vilom „Dalmacija“.

Najveći dio novca – 2,3 miliona maraka – isplaćen je Ramiću za njegov udio u „Termesu“, a 485.000 maraka za plaćanje dugova dobavljačima.

Mjesec dana poslije Amer Bukvić je uplatio 150.000 maraka u MDC koji je do tada formalno pripadao njegovoj majci Vahidi i tako postao većinski vlasnik ove firme. Uz njih dvoje u firmi je ostao i Edin Sefo.

Bukvić je tako kao većinski vlasnik MDC-a postao i vlasnik „Termesa“, profitabilne kompanije koja drži Hotel „Krone“. Bukvić preko ovih firmi danas ima suvlasništvo u poznatim sarajevskim restoranima: „Cordoba“, „Sevilla“, „Marbella“, „Food Market“, „Kimono“…

Dvije penzionerke su, prema dokumentima, u ovom poslu bile samo formalno. Iako mu je zvanično partner u biznisu sa hotelom bila Vahida Bukvić, prema Ramićevim riječima, on je sve poslove dogovarao sa njezinim sinom.

Paralelno s ovim, Fikreta Gavrankapetanović je imala sličnu ulogu u porodičnom poslu sa nekretninama. Sa penzionerskim primanjima za tri godine je kupila: tri stana, pet garaža i parking-mjesta te ostavu i na to potrošila 758.000 KM. Poklonila ih je sinu Farisu, o čemu je CIN pisao 2014. godine. Fikreta Gavrankapetanović je u penziji od kraja rata, a u vrijeme ulaganja nije imala druge prijavljene prihode. Prije pet godina je novinarima rekla da je novac zaradila devedesetih, radeći kao mikrobiolog u jednoj vojnoj bolnici u Tripoliju u Libiji i da je nekretnine kupila kako bi ih ostavila djeci. Na pitanje novinara zašto ih je poklonila samo jednom sinu, odgovorila je: „Ja sam to sa advokatom završila, to će oni rasporediti kad ja umrem“.

Kada je osumnjičen za zloupotrebu položaja, Faris Gavrankapetanović je većinu te imovine prebacio na suprugu Almu.

Tužilaštvo protiv Gavrankapetanovića

Krajem 2013. godine Kantonalno tužilaštvo iz Sarajeva je pokrenulo istragu protiv Gavrankapetanovića zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj šefa KCUS-a. Tužilaštvo sumnja da je u periodu od 2004. do 2010. godine nesavjesnim poslovanjem oštetio KCUS za 23,5 miliona maraka jer je, između ostalog, sklapao štetne ugovore u postupcima javnih nabavki. Navodno, Gavrankapetanović nije poštovao zakonske procedure o broju učesnika na tenderima, pogrešno je vrednovao prispjele ponude u postupcima nabavke CT aparata, računarske opreme i softvera, a pri izboru zaštitarskih agencija za obezbjeđenje objekata nije poštovao pravilo konkurentnosti.

Tužilaštvo ga još tereti da je u Klinički centar nezakonito zaposlio 260 osoba, da je sa pojedinim uposlenicima zaključivao menadžerske ugovore i da je prikrivao gubitke u poslovanju klinike. Gavrankapetanovića sumnjiče da je takvim postupcima ostvario imovinsku korist.

Skoro šest godina od pokretanja istraga i dalje traje.