Diplomci bh. fakulteta počinju raditi kao pripravnici sa teorijskim znanjem, ali bez dovoljno specijalističkih znanja ili stručne prakse koje od njih očekuju njihovi šefovi.

Ovo je rezultat istraživanja o kvalitetu diplomaca domaćih fakulteta koje je sarajevska agencija za istraživanje javnog mnijenja Prism Research uradila za potrebe Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu (CIN). Prism Research je početkom decembra okupio menadžere i službenike kadrovskih službi iz 17 preduzeća za uslugu, građevinarstvo, trgovinu i proizvodnju. Oni su o ovoj temi razgovarali na sastancima održanim u Banjoj Luci i Sarajevu.

Učesnici diskusije dali su prednost jednim u odnosu na druge fakultete. Međutim, poslodavci se slažu da je većina nastavnih programa prevaziđena, oprema zastarjela, a nastavno osoblje malo radi na obučavanju studenata i njihovoj pripremi za izazove poslovnog svijeta.

‘Oni koliko god da su dobri studenti kad dođu u Bosnalijek počinju od nule, jer ništa od opreme na koju su naučili (…) i metoda koje su naučili da koriste neće znati koristiti’, kaže Ema Kapetanović iz sektora za ljudske resurse Bosnalijeka.

Dok su neki od menadžera morali uložiti dosta novca kako bi pripravnike obučili da samostalno rade, drugi kažu da si ne mogu priuštiti takva ulaganja.

U razgovoru sa novinarima CIN-a ovo su potvrdili i neki od tek svršenih diplomaca koji su se nedavno zaposlili.

Edina Talović žali što je samo dva mjeseca imala priliku da provede na praksi pišući tekstove, prije nego što je u decembru prošle godine dobila posao u novinskoj agenciji ONASA. Ona je prošlog septembra diplomirala na Odsjeku za novinarstvo sarajevskog Fakulteta političkih nauka.

‘Tamo je bilo dosta suhe teorije’, kaže Talović. ‘Mada možeš naučiti kako se piše vijest, ali bez primjene tog znanja u praksi nema ništa.’

Ubrzo nakon što je prošle godine položila zadnji ispit na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Aida Šahinović je našla posao u HVB Central Profit banci. Smatra da se na fakultetima predaje prevelikim grupama studenata i da zbog toga nije naučila dovoljno. ‘Steknemo osnovna teorijska znanja, ali ne i praktična’, kaže Šahinović.

Poslodavci nerado zapošljavaju studente obrazovane u inostranstvu, iako oni imaju bolje znanje iz specijalističkih oblasti i praktično iskustvo u korištenju modernih tehnologija. Razlog je činjenica da inostrane diplome uglavnom nisu priznate u zemlji.

Učesnici fokus grupa kažu da ni diplomci sa privatnih fakulteta nisu u povoljnijoj poziciji kad se radi o zapošljavanju. Ovi fakulteti su za sada relativno nova pojava i poslodavci još nemaju izgrađeno mišljenje o njima.

Predstavnici kompanija smatraju da su razlike u kvaliteti diplomaca sa različitih fakulteta u RS zanemarljive, dok su razlike u FBiH izraženije.

Na cijeni su diplomirani studenti ekonomije i elektrotehnike sa sarajevskog univerziteta, metalurgije i mašinstva sa Univerziteta u Zenici, te studenti većine fakulteta tuzlanskog univerziteta. Najlošije su prošli studenti Sveučilišta u Mostaru, što nije slučaj i sa Univerzitetom Džemal Bijedić.

Pa ipak, predstavnici kompanija naglašavaju da, kako se posljednjih godina stabilizuje poslijeratna situacija i završava privatizacija, poslodavci sve više zapošljavaju mlade diplomce. Radi se najčešće o bivšim studentima koji dolaze iz grada u kojem je ta kompanija smještena.

Učesnici fokus grupa nadaju se da uprave fakulteta i univerziteta namjeravaju modernizirati nastavu i uvesti interdisciplinarni pristup obrazovanju. Na taj način bi se studentima omogućilo da steknu znanja iz više naučnih oblasti i razviju kritično mišljenje.

Učesnici fokus grupa su bili anonimni, mada su neki od njih pristali da razgovaraju sa CIN-ovim novinarima ili da dozvole CIN-u da koristi njihove izjave i imena. CIN-ovi novinari su također razgovarali i sa predstavnicima Ureda za zapošljavanje Kantona Sarajevo.

Prema riječima predstavnika kompanija, većina pripravnika ne odgovara njihovim potrebama. ‘Nedostaju im neke vještine komunikacije u poslovnom okruženju’, izjavio je jedan od njih. Drugi predstavnik kaže da i ‘najbolji u klasi student, pa makar i sve u roku završio, dolazi sa vrlo malim praktičnim znanjem, gotovo nikakvim.’

Miodrag Vicanović, rukovodilac sektora za upravljanje ljudskim resursima u Telekomu Srpske, kaže da ne uspijeva naći visokokvalifikovane kadrove koji su im potrebni da bi opstali na tržištu.

‘Mi ulazimo u svjetsku mrežu telekomunikacija’, kaže Vicanović. ‘U pitanju su specijalistička znanja vezana za, recimo, satelitske tehnike i tehnologije, za eksploataciju radiorelejnih sistema i sistema prenosa, za interkontinentalne konekcije’, dodaje on.

Prema mišljenju Mahira Lokvančića, stručnog saradnika u Sektoru za posredovanje u zapošljavanju Kantona Sarajevo, diplomci tehničkih fakulteta brže dolaze do posla. On tvrdi da poslodavci pokazuju veći interes za diplomirane inžinjere iz oblasti građevinarstva, elektrotehnike, arhitekture i mašinstva.

‘Moja sugestija jeste da se nakon završene srednje škole ljudi usmjeravaju na tehničke fakultete’, kaže Lokvančić.

Saradnja između tržišta rada i fakulteta je također dio problema.

Azemina Vuković, sekretar Radne grupe za pripremu zakona o visokom obrazovanju BiH prisjeća se da su se prije rata poslodavci i predstavnici univerziteta sastajali i zajedno definisali potrebe tržišta rada. Broj upisanih na pojedinim fakultetima prilagođavan je potrebama privrede za tim kadrovima.

Posljednja istraživanja međunarodnih organizacija i neobjavljena studija Centra za policy studije (CEPOS), završena u decembru prošle godine, apeluju da se obnovi ta saradnja. Izvještaj CEPOS-a pod nazivom ‘Povezanost potražnje ekonomije i ponude obrazovanja u BiH’ iz decembra 2005. godine objašnjava da prvi korak ka tom cilj mora biti uspostavljanje jasnih smjernica o potrebama ekonomije. BiH nedostaju strateške programi ekonomskog razvoja na državnom i regionalnim nivoima. Bez utvrđenih kriterija nemoguće je odrediti kadrovske potrebe u budućnosti.

Međutim, neki od učesnika fokus grupa smatraju da su škole odgovorne za zastarjele nastavne planove.

Ismet Muminović, viši stručni saradnik za normativne poslove u regulatornoj agenciji RAK, za pravne fakultete tvrdi da su ‘totalno iz 19. Vijeka.’ On kaže da studentima prava treba puno više nastave iz evropskog i međunarodnog prava.

Aida Bubalo-Bejtula, šef Odjeljenja za posredovanje u zapošljavanju Kantona Sarajevo, kaže da su kvalifikacije koje poslodavci zahtijevaju od pripravnika previsoke. Svi traže poznavanje engleskog i njemačkog jezika, te rada na računaru.

‘Ne kažem da su naša djeca genijalci’, kaže Bubalo-Bejtula, ‘ali poslodavci su prezahtjevni. Kako je moguće da od 50 kandidata nijedan ne zadovolji kriterije?’

Čitav izvještaj o fokus grupama možete pročitati ovdje.