Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (BiH) i član Saveza nezavisnih socijaldemokrata Dragan Bogdanić dvaput je imao priliku u imovinskim kartonima prijaviti kuću u Beogradu, ali to nije uradio.
Prema Izbornom zakonu BiH, svaki kandidat je dužan prijaviti ukupan iznos i izvor prihoda iz prethodne godine te vrijednost imovine koja je skuplja od 5.000 KM: kuće, stanove, zemljišta, preduzeća, poslovne prostore i automobile. Dužan je prijaviti i: ušteđevinu, iznos na bankovnim računima, vrijednost dionica, obveznica, kao i dugovanja. Osim svoju, političari su dužni da u kartonima koje predaju CIK-u prijave i imovinu članova najuže porodice prema kojima imaju zakonsku obavezu izdržavanja.
Godinama je skrivao kuću u Borči, mirnom naselju udaljenom desetak kilometara od centra glavnog grada Srbije. Ovu nekretninu nije prijavio 2014. godine kada je izabran za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ni 2018. kada je izabran za državnog parlamentarca. U zadnjem imovinskom kartonu, koji je predao u decembru 2018, izostavio je navesti i da njegova supruga ima garažu u Tesliću.
Međutim, on neće biti kažnjen zbog toga jer za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine u imovinskim kartonima nije predviđena sankcija.
Bogdanić je u imovinskom kartonu 2018. godine vrijednost svoje imovine procijenio na skoro milion maraka. Naveo je da u Tesliću ima poslovni prostor od 100 kvadrata, vrijedan 300.000 maraka, i zemljište od 700 kvadrata čiju je vrijednost procijenio na 7.000 maraka. Bogdanić je u imovinskom kartonu 2018. godine naveo i da ima akcije vrijedne 677.000 maraka. On je među deset najvećih akcionara u firmi Zdravstveno turistički centar „Banja Vrućica“ u Tesliću.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) ranije su u dva navrata pitali Bogdanića za imovinu u Borči. Iako su mu bili predočeni dokumenti, ostajao je istrajan u svojoj tvrdnji: „Nemam ništa u Srbiji na moje ime, sigurno“.
Ovog puta se nije javljao na pozive i poruke novinara.
Bespravno izgrađena kuća
Bogdanić je u Beograd došao radi subspecijalizacije iz kardiologije. U Borči 2007. godine kupuje zemljište od 257 kvadrata za oko 3.000 maraka (125.000 dinara). Na ovom placu je kasnije izgrađena kuća, ali bez potrebnih dozvola, zbog čega nije upisana u zemljišnim knjigama.
Bespravno izgrađene kuće u ovom prigradskom dijelu Beograda nisu novost. Krajem devedesetih godina ljudi su povoljno kupovali placeve i gradili objekte bez dozvola.
Novinari CIN-a su Bogdanićevu kuću pronašli u dugoj ulici u ovom mirnom naselju. U jednospratnici od narandžastih cigli, bez fasade i sa uređenim dvorištem živi njegova rodbina. Njegova rodica je rekla da je kuća Bogdanićeva, ali se nije mogla sjetiti kada je izgrađena. Prema podacima sa Google Maps koji datiraju iz novembra 2013. godine, kuća je u to vrijeme već postojala. Komšija, kojeg su novinari tu zatekli u oktobru, prisjetio se da je kuću gradio Bogdanićev otac Novak.
Bogdanić se u vrijeme kupovine parcela nije aktivno bavio politikom. Od 2007. godine bio je predsjednik Upravnog odbora „Banje Vrućice“ iz Teslića, a tri godine kasnije postao je i generalni direktor ove ustanove. Danas je na toj funkciji njegova supruga Jelena.
Bogdanićev politički angažman počinje 2012. godine kada je izabran za odbornika u Skupštini Općine Teslić. Tu se kratko zadržao jer je 2013. imenovan za ministra zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Na toj poziciji je ostao do 2018. godine. Iste godine je na općim izborima sa 22.262 osvojena glasa izabran za poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Njemu je od januara 2019, nakon što je preuzeo mandat državnog parlamentarca, do jula ove godine za plaće i naknade ukupno isplaćeno 124.401 KM.
Na općim izborima ove godine ponovo se kandidovao za istu poziciju, ali osvojenih 8.129 glasova mu nije bilo dovoljno da direktno osvoji novi mandat.
CIN je polovinom ove godine pisao kako predsjednici i visokopozicionirani članovi najvećih stranaka u BiH uporno ignorišu zakon i u svojim imovinskim kartonima godinama ne prijavljuju sve nekretnine. Osim novinara ovim problemom se ne bavi nijedna institucija u zemlji.
