Niko Lozančić osuđen zbog prevare

Uložena je žalba na nepravosnažnu presudu. Tužilaštvo traži dvogodišnju zatvorsku kaznu, a odbrana Lozančićevu slobodu. Odluka je na Županijskom sudu u Zagrebu.

Županijski sud u Zagrebu će odlučiti o sudbini Nike Lozančića, bivšeg političkog dužnosnika iz Bosne i Hercegovine (BiH). Sudu su upućene žalbe koje su podnijeli tužitelji i odbrana na nepravosnažnu presudu koju je 23. marta 2015. godine Lozančiću izrekao Općinski kazneni sud u Zagrebu.

Lozančić je zbog prevare tom presudom osuđen na zatvorsku kaznu od godinu dana, koja neće biti izvršena pod uvjetom da u naredne četiri godine ne ponovi slično djelo. Prvostepeni sud je odredio i da se od Lozančića oduzime imovina koju je stekao ovim kaznenim djelom, vrijedna više od pola miliona kuna (oko 157.000 KM).

Općinsko državno odvjetništvo je optužilo Lozančića da je u periodu od 2000. do 2009. godine primao mjesečno 5.248 kuna na ime invalidske vojne mirovine iz Hrvatske. U isto vrijeme je  obnašao brojne dužnosti u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u BiH, na osnovu kojih je ostvario prihode a da to nije prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Lozančić je od 2000. godine bio vijećnik Općinskog vijeća Kakanj, a 2003. godine postaje predsjednik Federacije BiH. Poslije je u dva mandata, od 2006. do 2014. godine, bio zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH. U navedenom periodu je primao plaće u rasponu od 1.273 KM do 4.800 KM, zavisno od pozicije.

Advokat Neven Gotal, koji je Lozančiću dodijeljen po službenoj dužnosti, rekao je novinarima CIN-a da je njegov klijent postao korisnik invalidske mirovine prije 2000. godine i da nije obavijestio mirovinski fond da je počeo primati prihod po osnovu funkcija koje je u međuvremenu preuzeo. ”A bio je dužan, po rješenju kojim mu se dodjeljuje status invalida”, rekao je Gotal. Advokat kaže da Lozančić to rješenje nikad nije primio i da je upitno da li je on bio upoznat s tom obavezom.

“Sud je utvrdio da je on to morao znati, jer je on temeljem tog rješenja tražio još i dječiji doplatak i nakon što mu je to pravo 2009. godine ukinuto, još je podnio i žalbu za upravni spor. Na osnovu toga Sud je, ipak, zaključio bez obzira je li primio to rješenje da je Lozančić bio upoznat s njegovim sadržajem, tako i obavezom da izvijesti fond, a on to nije napravio. Znači, prikrio je činjenicu fondu i ostvario imovinsku korist”, kazao je Gotal.

Optužnica protiv Lozančića je podignuta u septembru 2009. godine. S obzirom da se nije odazvao na pozive suda, određen mu je pritvor, a potom i raspisana potjernica koja nije rezultirala njegovim hapšenjem. Početkom prošle godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu je otvoren postupak protiv Lozančića u odsutnosti.

Na prvostepenu presudu, izrečenu prije nešto više od mjesec dana, Općinsko državno tužilaštvo je uložilo žalbu u kojoj traži za Lozančića dvogodišnju zatvorsku kaznu bez uvjeta, dok advokat Gotal u svojoj žalbi traži slobodu za svog klijenta. Županijski sud kojem su žalbe upućene donijet će pravosnažnu presudu.

Lozančić nije odgovorio na telefonske pozive novinara. Prema informacijama do kojih je CIN došao, kao bivši poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH Lozančić od decembra prošle godine uživa pravo na produženi radno-pravni status, takozvani “bijeli hljeb”, u mjesečnom iznosu većem od četiri hiljade maraka na koje ima pravo do kraja ove godine, osim ako se ne zaposli ili ne ode u penziju.

Niko Lozančić

Prema podacima do kojih je došao CIN, pravo na hrvatsku mirovinu uživa još jedan bivši predsjednik FBiH – Živko Budimir. On kaže da hrvatsku mirovinu prima od 2000. godine, ali da je nije primao kada je bio predsjednik FBiH, odnosno od 2011. do 2014. godine.

„Onog trenutka kada sam stupio na dužnost, ja sam zamrznuo mirovinu i nisam bio u situaciji u kojoj bih mogao po bilo kojoj osnovi kršiti zakon zbog primanja. Ne možete biti u radnom odnosu i primati mirovinu“, rekao je Budimir za CIN.

Budimir je stekao čin generala u hrvatskoj vojsci. Od 1993. godine je bio član, a potom i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), nakon čega je od 1996. do 1999. godine bio načelnik stožera Vojske Federacije BiH. U periodu od 2006. do 2008. godine je bio savjetnik premijera Zapadnohercegovačkog kantona, a naredne dvije godine vijećnik u Gradskom vijeću Mostara.

Budimir kaže da je kao savjetnik i kao vijećnik mogao primati mirovinu iz Hrvatske jer nije bio u radnom odnosu, već je te funkcije obnašao po osnovu ugovora. Kaže da je nastavio primati mirovinu nakon što mu je okončana predsjednička funkcija.

image_pdfPreuzmite PDF verziju ovog članka