Porodica Kamerić iz Kalesije se duže od četiri decenije bavi uzgojem stoke i prodajom mesa. Salko je posao naslijedio od oca Mumina, a prije 17 godina je osnovao firmu „Salko-Mex“. Kamerići su izgradili klaonicu, a stoku su kupovali od farmera iz kalesijskih sela i na stočnim pijacama. Meso su prodavali u svojim mesnicama i snabdijevali institucije u Tuzlanskom kantonu.

Međutim, posao je krenuo nizbrdo 2013. godine.

Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH) je te godine utvrdila da je firma „Salko-Mex“ za pet godina prijavila skoro sedam puta manje poreskih obaveza. Obračunati porez na dodanu vrijednost (PDV) za taj period je iznosio 1,53 miliona maraka. Kamerić taj dug nikada nije platio jer je u međuvremenu likvidirao firmu.

Ovo se nije trebalo desiti jer se, prema Zakonu o likvidacionom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), u firmi sa dugovanjima ne može izvršiti likvidacija. Međutim, Kameriću je to uspjelo zbog propusta službenika UIOBiH, odnosno Grupe za reviziju i kontrolu. Ova grupa je dio Odsjeka za poreze iz Regionalnog centra Tuzla kojim rukovodi Kamerićev rođak Ševal Alić.

Ovoj službi je trebalo više od dvije godine da utvrdi dug firme „Salko-Mex“ po osnovu PDV-a. Kameriću je odugovlačenje službenika UIO-a išlo naruku jer njegov dug nije bio vidljiv u centralnom sistemu sve do donošenja konačnog rješenja pa nije bilo ni prepreke za likvidaciju firme.

Poslovanje i prodaju mesa je nastavio Kamerićev sin Adnan kroz firmu „Dolar Company“.

Utaja poreza

Istragu pod nazivom „Meso“ je 2012. godine pokrenuo UIOBiH s ciljem provjere da li trgovci mesom prijavljuju promet i plaćaju porez.

Inspektori su utvrdili da je firma „Salko-Mex“ od polovine 2011. do polovine 2013. godine stočarima izdala račune za otkup 4.134 goveda. Ti računi, tzv. otkupni blokovi, stočarima su bili neophodni za dobijanje novčanih poticaja od ministarstava za poljoprivredu. Međutim, ni goveda za koja je Kamerić izdavao račune niti njihovo meso nakon klanja nisu bili evidentirani u poslovnim knjigama njegove firme.

Službenici su, također, utvrdili da je Kamerić u evidenciji klanja prikazao manje količine mesa pa su i na tu razliku obračunali porez.

Kamerićeva firma se zbog toga našla na vrhu liste 55 kontrolisanih u akciji „Meso“ i sa najvećim iznosom naknadno obračunatog PDV-a.

Kamerić se 2014. godine žalio na njihovo prvo rješenje. Tvrdio je da njegova klaonica i mesnice nemaju kapacitet za klanje i prodaju ni polovine goveda navedenih u izvještaju UIOBiH te da nije bilo ni otkupa ni prometa stoke jer su otkupni blokovi koje je izdavao stočarima bili fiktivni.

Kamerićevu žalbu je odbio Regionalni centar u Tuzli, ali ju je uvažila Centrala UIOBiH u Banjoj Luci. Azra Dedić, načelnica Odjeljenja za pravne poslove UIOBiH, je poništila rješenje kolega iz Tuzle i naložila im da u roku od 15 dana donesu novo.

Propusti UIOBiH

Ukidanjem ovog rješenja je automatski izbrisan i dug firme „Salko-Mex“ iz evidencije UIOBiH. Da bi dug opet bio evidentiran, bilo je potrebno novo rješenje Grupe za reviziju i kontrolu.

Tadašnja šefica Grupe Dragica Žugić nije žurila sa radom na ovom predmetu.

U to vrijeme ona je bila optužena da je omogućila nezakoniti povrat skoro 800.000 KM PDV-a Specijalnoj bolnici „Centar za srce BH“ u Tuzli. „I ja sam očekivala svakog momenta da će doći suspenzija. I sad ja treba da se bavim ‘Salko-Mexom’?“, kaže Žugić, dodajući da je inspektor koji je radio prvu kontrolu firme otišao iz UIOBiH pa je bilo teško naći zamjenu tokom novogodišnjih praznika.

Žugić je bila suspendovana od marta do novembra 2015. godine. Nakon što je oslobođena optužbe, uzela je neplaćeno odsustvo u UIOBiH i otišla na funkciju pomoćnice direktora Poreske uprave Republike Srpske u Zvorniku.

Žugić smatra da ovo kašnjenje u radu nije problem i kaže da se to dešavalo u mnogim slučajevima usljed višemjesečnih bolovanja inspektora.

Na mjesto Žugić je 23. marta 2015. godine došao Vladimir Maksimović kojem je bilo potrebno skoro dva mjeseca da naloži inspektoru Jerku Pejanoviću ponovnu kontrolu firme „Salko-Mex“. Pejanović se sa terena vratio neizvršenog zadatka. Donio je Zaključak o prekidu kontrole u čijem je obrazloženju objasnio da nije mogao izvršiti kontrolu jer je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) izuzela dokumentaciju firme.

Umjesto za 15 dana Grupa za reviziju i kontrolu je novo rješenje donijela nakon 14 mjeseci, utvrdivši da je „Salko-Mex“ dužan 1,53 miliona KM PDV-a. Ispostavilo se da su ga sačinili na osnovu fotokopija dokumenata koji su sve vrijeme postojali u UIOBiH.

Kamerić je iskoristio priliku i u međuvremenu podnio zahtjev za likvidaciju firme.

Uprava mu je izdala potvrdu jer dug nije bio vidljiv u centralnom sistemu. Grupa za reviziju i kontrolu je bila dužna prekontrolisati rad firme „Salko-Mex“ prije likvidacije. Međutim, umjesto spornog perioda od 2008. do 2013. godine kontrolisan je samo period od druge polovine 2013. kada je Kamerićeva firma imala smanjen promet. Utvrđen je dug od 792 KM koji je Kamerić izmirio. Tako je firma „Salko Mex“ bila formalno spremna za likvidaciju koja je i okončana u novembru 2015. godine.

Alić, Maksimović i Pejanović nisu htjeli objasniti novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) zašto su se desili svi propusti, iako im je direktor Uprave Miro Džakula dao dozvolu za razgovor.

Alić je u e-mailu naveo da ne može odavati povjerljive službene podatke jer bi mogao biti disciplinski gonjen.

Četrdeset dana nakon likvidacije, sa godinu i dva mjeseca zakašnjenja, Grupa za reviziju i kontrolu UIO-a izdaje novo rješenje prema kojem „Salko-Mex“ ima 1,53 miliona KM duga za PDV.

Rješenje je stiglo prekasno jer je „Salko-Mex“ u januaru 2016. godine izbrisan iz sudskog registra i tako postao nedodirljiv za UIOBiH. Firma više ne postoji, Salko Kamerić nema imovine registrovane na svoje ime i time mogućnost naplate duga praktično ne postoji. On nije htio za CIN govoriti o detaljima poslovanja „Salko-Mexa“.

Nakon što su novinari CIN-a počeli istraživati slučaj firme „Salko-Mex“, banjalučka Centrala UIOBiH je pokrenula kontrolu rada svojih službenika i utvrdila eventualnu odgovornost.

U odgovoru koji je UIO u decembru 2017. godine uputio CIN-u piše da Alićeva odgovornost nije utvrđena jer su za ponovno pokretanje kontrole bili nadležni njegovi podređeni Žugić i Maksimović, a ne on. Na zahtjev Banja Luke, Alić je protiv njih pokrenuo disciplinski postupak.

Prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u UIO-u, njegov posao je da, između ostalog, osigura zakonitost rada Odsjeka.

„To je po sistematizaciji njegova odgovornost. Ja mogu reći da nisam odgovoran za rad Uprave, ali sam najodgovorniji. Svak odgovara u onom dijelu i opisu posla koji obavlja“, kaže direktor Džakula.

Dodao je da postoji mogućnost da će i protiv Alića biti pokrenut disciplinski postupak jer provjere nisu završene.

„Uglavnom, mi ćemo postupak naš, kad je UIO u pitanju, provesti do kraja jer su, zahvaljujući takvom postupanju, javni prihodi oštećeni i svako treba snositi odgovornost.”

Priznanje za jedno, oprost za drugo krivično djelo

UIOBiH je u akciji „Meso“ prijavio Tužilaštvu BiH Kamerića za utaju poreza. Tužilac nije utvrdio utaju poreza već samo da je Kamerić prodavao stočarima fiktivne otkupne blokove.

Zbog toga je predmet proslijeđen kantonalnom tužilaštvu u Tuzli koje je protiv Kamerića podiglo optužnicu za krivotvorenje službene isprave. On je priznao djelo, uz obavezu da vrati 70.000 KM koje je stekao prodajući stočarima otkupne blokove. Općinski sud u Tuzli ga je krajem jula 2017. godine osudio na kaznu od dvije godine zatvora koju neće morati služiti ako u roku od četiri godine ne učini slično krivično djelo.

Džakula nije zadovoljan ovakvim sudskim ishodom: „I oni su njega sveli na kanton i završili. Na 70.000 KM ga sveli!“

Porodični posao je nastavio Salkin sin Adnan Kamerić, vlasnik firme „Dolar Company“ iz Miljanovaca kod Kalesije koju je registrovao 2013. godine. Adnan je vijećnik Stranke demokratske akcije u Općini Kalesija. Novinarima CIN-a je rekao da nema potrebu da se pravda bilo kome te da njegova firma nema nikakve veze sa firmom njegovog oca.

„Dolar Company“ posluje na istoj adresi, koristeći istu klaonicu koju je prethodno koristila firma „Salko-Mex“. Preuzeo je i klijente očeve firme. Godinu dana nakon osnivanja je nastavio porodični posao, isporučujući meso rudniku „Kreka“ i Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla.

Od 2014. do 2017. godine „Dolar Company“ je sa UKC-om sklopio ugovore o isporuci junećeg mesa, vrijedne više od 1,4 miliona KM. Revizori Ureda za reviziju institucija FBiH su utvrdili da su ugovoru iz 2014. godine naknadno dodata četiri aneksa, što nije predviđeno Zakonom o javnim nabavkama BiH.

UKC Tuzla je 2014. godine potpisao dvogodišnji ugovor o sukcesivnoj isporuci mesa sa firmom „Dolar Company“, vrijedan više od 802 hiljade KM. Ugovor je po isteku produživan aneksima pa je UKC nastavljao kupovati meso od ove firme i u narednih 11 mjeseci. Ova ustanova je i ranije poslovala na isti način – jednom potpisan ugovor je produžavala i sa firmom „Salko-Mex“, firmom Adnanovog oca.

UKC Tuzla i „Dolar Company“ su kasnije sklopili i četvrti aneks ovog ugovora. Prema novom ugovoru, vrijednom više od 600.000 KM, „Dolar company“ će biti dobavljač mesa za Klinički centar do 2019. godine.