Specijalista za ginekologiju i akušerstvo iz Sarajeva, dr. Zijad Lagumdžija bio je posljednja nada za neke od očajnih pacijenata koji su mu se obratili za pomoć.
Nakon što je saznala da ima tumor na jajniku i pomišljala na samoubistvo četrdesetogodišnja Remzija Džaferović, samohrana majka tinejdžera, odlučila je da doktora Lagumdžiju posjeti jednog augustovskog dana 2004. godine. Godinu dana ranije, Elvis i Zvjezdana Demirović su gajili nadu da će im ovaj ljekar pomoći da konačno postanu roditelji.
No, kako sami pacijenti kažu, dr. Lagumdžija ih je razočarao. Zbog njihovih prijava on će ostati upamćen kao prvi liječnik u BiH koji je osuđen za iznudu i primanje novca od pacijenata. Ako presuda koja je donesena krajem septembra 2005. godine postane pravosnažna, dr. Lagumžija bi se mogao suočiti sa kaznom od šest mjeseci zatvora, novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM i oduzimanjem liječničke licence.
Zaokupljeni ličnim tragedijama (Džaferović umire od raka, a mladi bračni par Demirović izgubio je sina dva dana nakon rođenja), ovi pacijenti kažu da presuda nije unijela mir u njihove živote.
Ali, njihov postupak je ponovo skrenuo pažnju na raširenu praksu bh. doktora da traže novac od pacijenata, od kojih su mnogi siromašni i nezaštićeni. Slučaj Lagumdžija je možda već sad počeo da mijenja tradicionalan odnos između pacijenata i njihovih doktora.
‘Moj advokat je zadužen za davanje izjava’, rekao je dr. Lagumdžija odgovarajući na pitanje o presudi koju je izrekao sudac Općinskog suda Goran Radović.
Kada ga je u jesen 2004. godine Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu, istražujući nedostatke zdravstvenog sistema u BiH, pitao o optužbama za uzimanje mita, dr. Lagumdžija je rekao da od tih pacijenata nikada nije primio niti marke, nego da je došlo do nesporazuma.
Istina, rekao je dr. Lagumdžija, on jeste spomenuo novac, ali ne u smislu mita, nego participacije koju pacijenti plaćaju prije operacije.
Njegov advokat Muhidin Kapo je prošle sedmice u razgovoru za CIN rekao da je presuda neutemeljena.
‘On kao čovjek nije loš’, kaže Kapo i dodaje da vjeruje da je Remzija Džaferović pogrešno razumjela doktora kada joj je rekao: ‘Lutko moja, takva vrsta zahvata se radi tu i tu i košta toliko i toliko.’
Džaferović, koja živi od socijalne pomoći, kaže da je otišla u doktorovu ordinaciju da vidi ima li pomoći za nju. Dr. Lagumdžija je rekao da će morati doplatiti 700 KM ili platiti koliko god može kako bi je najbolji liječnici mogli operisati.
Međutim, ona mu nije dala novac i nakon četiri dana, još uvijek uzrujana odlučila je da ga prijavi.
Elvis Demirović, koji radi na pijaci, kaže da je od prijatelja čuo za doktora i da je otišao kod njega kući. Demirović kaže da je doktor rekao da njegova žena mora obaviti operaciju kako bi mogla zatrudnjeti i provukao je kroz razgovor koliko bi takva operacija koštala kod najboljih doktora u regionu. Napuštajući doktorovu kuću, suprug je rekao da će se javiti doktoru, ali to nikad nije učinio. Kada je bračni par nakon godinu dana dobio, pa izgubio bebu, odlučili su da podnesu prijavu.
‘Ne osjećamo nikakvu obavezu, ni moralnu ni ljudsku da šutimo’, kaže Demirović, ‘tim prije jer će od nekog drugog tražiti sutra novac.’
Dr. Slobodan Loga, predsjednik Etičkog komiteta Ljekarske komore Kantona Sarajevo i profesor na Fakultetu kriminalističkih nauka, tvrdi da je pojava mita u zdravstvu manji problem nego što to mediji prikazuju.
Dr. Loga ovo potkrepljuje činjenicom da se studenti medicine od prvih dana studija upoznaju sa etičkim principima.
Zašto bi slučaj dr. Lagumdžija bio društveni fenomen, pita se dr. Loga kada to nisu, na primjer, policajci koji naplate kaznu, a ne daju nikakvu potvrdu o primljenom novcu. ‘On nije bio u poziciji da primi mito s obzirom da ne radi operacije’, kaže dr. Loga, koji je ubijeđen u nevinost dr. Lagumdžije i dodaje da je njegov kolega u najgorem slučaju kriv za prevaru.
Dr. Bećir Heljić, predsjednik Ljekarske komore Kantona Sarajevo, smatra da pacijenti često imaju pretjerane zahtjeve i prevelika očekivanja od svojih ljekara. ‘Do krive interpretacije najčešće dođe nakon što pacijente upoznamo sa cjenovnikom kojim se reguliše iznos participacije za pojedine medicinske usluge’, kaže dr. Heljić.
Pacijenti se nakon izlaska iz bolnice prvom poznaniku koga sretnu požale o tome kako im je doktor tražio novac, zaključuje on.
Predsjednik Ljekarske komore RS-a, dr. Aleksandar Lazarević savjetuje građanima ‘da ne daju pare i da prijavljuju ucjenu’, bez obzira o kojem doktoru se radi.
U isto vrijeme njega muči i težak položaj ljekara u BiH. Oni se za svoju platu ne mogu ni pretplatiti na neki ozbiljni časopis, a kamoli da školuju članove svojih porodica.
‘Ljekarima je teško obezbijediti pristojan život i to ih može natjerati u kriminal’, kaže dr. Lazarević.
Iz nevladine organizacije Transparency International (TI) upozoravaju da je korupcija među zdravstvenim radnicima uhvatila maha. Na korupciju u zdravstvu odnosi se oko 20 posto od 4.500 anonimnih prijava koje su, prema riječima portparola TI-ja Srđana Blagovčanina, pristigle od februara 2004. godine do septembra 2005. godine na njihovu besplatnu telefonsku liniju u BiH.
Predstavnici kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, uz napomenu da još uvijek nije donesena pravosnažna presuda u slučaju Lagumdžija, ne žele komentarisati da li ovaj predmet znači da će organi gonjenja u budućnosti preduzeti energičnije mjere u vezi s korupcijom u medicinskim ustanovama.
Dok praksa kažnjavanja korumpiranih liječnika ne zaživi na bh. sudovima, odgovorni sa Klinike za kardiovaskularne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli odlučili su sami provesti reforme.
U posljednjih pet godina, prilikom prijema na kliniku, svaki pacijent potpisuje ugovor kojim se obavezuje da neće davati bilo kakve novčane nagrade liječnicima. Ugovor je sastavljen po uzoru na slične dokumente koji se koriste u bolnicama širom Amerike ili zapadne Europe.
‘Smatramo da su liječnici dobro plaćeni i da im pacijenti ne moraju dodatno plaćati’, kaže Šejla Alajbegović-Šipraga, sekretar Klinike.
Ali, ako je suditi prema riječima Ismeta Cerića, predsjednika Etičkog komiteta Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, slučaj Lagumdžija je možda već doveo do nekih promjena. On i njegove kolege, kaže dr. Cerić, u zadnje vrijeme primaju sve manje prijava na račun liječnika.
Fra Luka Markešić, član Etičkog komiteta na čijem je čelu dr. Cerić, smatra da će izrečena presuda biti dobra lekcija kako za dr. Lagumdžiju tako i za druge liječnike.
Međutim, fra Markešić ne vidi ništa loše u tome da se pacijent zahvali liječniku na uspješnom liječenju prigodnim poklonom u vidu pića, cvijeća ili bombonjere. Davanje poklona doktorima su običaj i tradicija u BiH, smatra dr. Loga. Ljudi su navikli da liječnicima daju novac za usluge koje su već kroz osiguranje platili.
‘Ukoliko liječnici odbiju novac, pacijenti smatraju da neće dobiti kvalitetnu uslugu’, kaže dr. Loga.
Toga je svjestan i dr. Bakir Nakaš, direktor Opće bolnice u Sarajevu. Stoga je on prije nekoliko godina pokrenuo akciju koja je imala za cilj da odgovori na pitanje koliko su pacijenti zadovoljni pruženim uslugama. Iako se anketa nije direktno bavila pitanjem mita, pacijenti se nisu ustručavali da i o tome progovore.
Dr. Nakaš kaže da nikad neće zaboraviti događaj kad mu se obratio jedan pacijent i rekao da je jednom doktoru dao novac. Nakaš je suočio pacijenta i liječnika i sve se završilo tako što je liječnik vratio novac.
‘Bila je to lekcija za doktora koju on nikada neće zaboraviti’, prisjeća se dr. Nakaš i dodaje da je presuda dr. Lagumdžiji još jednom potvrdila da je mito u zdravstvu prisutan.
Ovaj slučaj također je iznio na vidjelo činjenicu da zdravstveni sistem u BiH nema adekvatne mehanizme da kazni liječnike osuđene za uzimanje mita. Dok krivični zakoni oba entiteta za liječnike koji uzimaju ili traže mito predviđaju kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, ljekarske komore nisu rigorozne u provođenju daljih mjera.
Iako članovi ljekarskih komora mogu sankcionirati liječnike koji prekrše etičke principe, bilo ukorom ili oduzimanjem liječničke licence, to se u praksi rijetko dešava, naročito kada se radi o prvom prekršaju. Do sada niti jednom liječniku u FBiH nije oduzeta liječnička licenca. U RS-u je jednom liječniku nedavno oduzeta licenca i to na 3 mjeseca. Liječnici se uglavnom kažnjavaju opomenom.
‘Prilikom sankcioniranja doktora vodi se računa i o tome da li on ima djece, kako živi’, kaže dr. Loga.
‘Mi smo još u početnim koracima. Još uvijek ispitujemo teren, a i nemamo orijentira na koje se možemo ugledati’, iskreno će dr. Loga.
No situacija je još više zakomplikovala činjenicom da, dok RS ima jedinstvenu ljekarsku komoru, u Federaciji BiH postoje nezavisne ljekarske komore u sedam od deset kantona.
To znači da, i ako ljekarska komora nekog kantona donese odluku o privremenom ili trajnom oduzimanju liječničke licence, taj isti liječnik može nastaviti sa liječničkom praksom u nekom drugom kantonu ili u susjednom entitetu.
Fra Markešić bi se, kako kaže, sam obračunao sa liječnikom koji bi mu tražio novac kazavši mu kakva je osoba u ustvari. On je priznao da je dovođenje liječnika pred lice pravde ponižavanje, kako za doktora tako i za samog sebe.
Bračni par Demirović koji očekuju drugo dijete nisu se pokajali zbog odluke da podignu prijavu protiv dr.Lagumdžije. Još uvijek oplakuju smrt svog prvorođenog djeteta i kažu da bi isto uradili da se nađu u sličnoj situaciji.
Džaferović također nije promijenila mišljenje. ‘Dobio je što je tražio’, kaže ona za doktora kojem se obratila za pomoć ubrzo nakon silaska sa Jekovca gdje je pomišljala da okonča svoje muke skokom u provaliju.
Iz TI-ja poručuju da bi više građana treba slijediti njihov primjer. ‘Na taj način ne pomažu samo sebi i članovima svojih obitelji, nego i cijelom društvu’, zaključuje Blagovčanin.
