Najmanje tri puta mjesečno advokat Zlatko Knežević iz Novog Grada svojim autom prelazi nekoliko stotina kilometara da bi posjetio klijenta koji u pritvoru u Sarajevu čeka na suđenje za ratni zločin, koji se prije jedne decenije desio na području Unsko-sanskog kantona.
Osim vremena koje mu oduzima rad na predmetu, Knežević računa da je na troškove putovanja do pritvorske jedinice u Sudu Bosne i Hercegovine u posljednjih šest mjeseci potrošio između tri i četiri hiljade maraka.
U tu sumu ne uračunava troškove obilaska potencijalnih svjedoka, što povećava iznos za još nekoliko hiljada maraka.
Sve troškove za sada sam snosi i očekuje da će proći mjeseci prije nego što mu oni budu refundirani.
Rupert Skilbeck, šef Odsjeka krivične odbrane (OKO) pri Sudu BiH, osnovanog sa zadatkom da obezbijedi kvalitetnu odbranu za osumnjičene, i sam priznaje postojanje problema koji naziva ‘ozbiljnim nedostatkom u načinu plaćanja u predmetima za ratne zločine.’ Ovakvo stanje bi moglo dovesti do toga da osumnjičeni za ratne zločine budu uskraćeni za pravedno suđenje u Vijeću za ratne zločine Suda BiH.
Advokati, pravni eksperti i predstavnici suda smatraju da nedovoljna novčana sredstva i zakonski propisi koji ograničavaju timove branioca mogu dovesti u pitanje kredibilitet predstojećih suđenja. Njihovo mišljenje je da najsposobniji advokati nisu motivisani da se prijave, dok s druge strane određeni sudski propisi dodatno smanjuju izbor advokata, koji stoje na raspolaganju osumnjičenima.
Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu (CIN) je tokom ove godine već pisao o novoformiranom Vijeću za ratne zločine u BiH. Od Vijeća se očekivalo da bude efikasno u dijeljenju pravde i time da svoj doprinos u rješavanju međunacionalnih tenzija koje su dovele do rata tokom 1990-ih. Međutim, u tome do sada nije uspjelo. U svom najnovijem osvrtu na ovu temu, CIN-ovi novinari su ustanovili da se advokati nerado odlučuju da brane osumnjičene za ratne zločine. Jedan od glavnih razloga je novac.
Sud BiH je iz budžeta izdvojio 200.000 KM za pokrivanje troškova branioca, ali je ta suma potrošena već u novembru, izjavila je predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso.
Sa druge strane, glavni tužilac Marinko Jurčević potvrdio je da budžet tužilaštva za tekuću godinu iznosi 2.2 miliona KM.
Ipak, ovo nisu konačne brojke, jer međunarodne donacije pristižu na adresu obje strane, ali prema posljednjem finansijskom izvještaju Vijeća za ratne zločine, tužilaštvo dobija šest puta više donacija nego odbrana. Tačnije, donacije namijenjene odbrani završavaju u uredu na čijem je čelu Skilbeck i čiji je zadatak obuka advokata, ali ne i finansiranje branioca.
Usporedbe radi, pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) sredstva tužilaštva nadmašuju sredstva koja stoje na raspolaganju braniocima u omjeru 2:1.
U izjavi za CIN Skilbeck kaže da ga naročito brine ‘činjenica da nema sredstava za pripremu predmeta … iščitavanje hiljada stranica dokumenata koje je tužilaštvo proizvelo tokom procesuiranja pojedinačnih predmeta ratnih zločina.’ On također smatra da ‘ne postoje konkretni propisi koji regulišu finansiranje istražilaca odbrane, što je od odsudne važnosti na suđenjima za ratne zločine.’
Vijeće ministara utvrdilo je advokatske tarife, ali taj novac za sada ne pokriva troškove obilaska svjedoka i vrijeme utrošeno na upoznavanje sa dokumentacijom sudskog predmeta.
‘Po mom mišljenju, ako advokati odbrane i tužioci ne izvrše istinsko prikupljanje dokaza’, kaže Skilbeck, ‘biće teško osigurati pravedna suđenja.’
Skilbeck je prošlog mjeseca izjavio da će njegov ured uskoro objaviti dugo najavljivanu listu izabranih branilaca po službenoj dužnosti. Ovo se još nije desilo.
Skilbeck kaže da se na listi nalazi 65 od oko 1000 advokata koji vrše praksu u BiH.
Predmeti ratnih zločina su jedni od najzahtjevnijih i izazivaju burnu reakciju javnosti. Da bi se pripremili za odbranu, advokati moraju zanemariti druge slučajeve, a u isto vrijeme izlažu se kritici predstavnika drugih naroda. I sve to za male honorare koji će najvjerovatnije biti isplaćeni puno kasnije.
‘Mi radimo u nadi da će nam biti plaćeno’, kaže branilac Mišo Perić.
Neobično je da su prema postojećim advokatskim tarifama u bolju poziciju dovedeni advokati koji zastupaju klijente pred niže rangiranim sudovima, nego oni pred državnim sudom.
‘Meni se više isplati braniti neko slabije djelo na lokalnim sudovima nego djela ratnog zločina’, kaže advokat Dragan Gotovac iz Zvornika. On predviđa da će najsposobniji advokati radije ostati pri niže rangiranim sudovima, što će još više suziti izbor koji se nalazi pred osumnjičenima za ratne zločine.
Kao da nije dovoljno što ima premalo advokata na listi koja još nije u opticaju, osumnjičeni za ratne zločine u potrazi za braniocima dodatno su ograničeni propisima Suda BiH koji generalno ne dozvoljava stranim advokatima pristup u domaće sudnice. Propisi također zabranjuju osumnjičenima da sami sebe zastupaju.
Većini advokata u zemlji nije baš sasvim jasno na koji način Vijeće u ovom trenutku imenuje branioce. Uzmimo na primjer Mišu Perića iz Zvornika, iskusnog advokata u predmetima ratnog zločina. Bio je član tima branitelja koji su u Hagu zastupali jednog od vođa SDS-a, Radoslava Brđanina, koji je između ostalog bio optužen i za genocid.
Perić kaže da su ga nekoliko mjeseci ranije, u večernjim satima nazvali iz Suda BiH sa pitanjem da li može doći ujutro na Sud jer mu je dodijeljen klijent. Perić, koji je zbog ovoga morao odgoditi sve ranije preuzete obaveze za taj dan, tvrdi da se nikada nije ni prijavio da bude uvršten na OKO-ovu listu branitelja po službenoj dužnosti.
Najvjerovatnije objašnjenje je da su predstavnici entitetskih advokatskih komora uvrstili njegovo ime na spisak smatrajući da bi svako izostavljanje advokata sa spiska bilo diskriminirajuće. Njihovo čvrsto uvjerenje je da su svi advokati u BiH kompetentni da zastupaju predmete ratnih zločina.
To što se advokat Ozrenka Jakšić, kako kaže, nikada nije prijavila na listu branitelja, nije bila prepreka da joj bude dodijeljen klijent Miloš Stupar, optuženi za zločine počinjenje u mjestu Kravice. Jakšić vjeruje da joj je dodijeljen predmet jer je član advokatske komore RS-a i ima iskustvo branitelja sa Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.
Predsjednik advokatske komore Federacije BiH, Josip Muselimović kaže da nije vidio spisak advokata odbrane, ali naglašava da nikakav ograničen spisak advokata ne bi bio pravedan. Međutim, takvi spiskovi su svakodnevna pojava na sudovima u BiH.
‘Bit će situacija da osoba ne želi ni jednog advokata koji se prijavio, a ne može da dobije advokata koji nije na toj listi’, rekao je Muselimović.
Advokati koji se ne nalaze na spisku imaju mogućnost da od Suda zatraže poseban tretman, ali ne postoji garancija da će ga i dobiti.
Predstavnici OKO-a tvrde da spisak garantuje da će samo kompetentni advokati moći zastupati osumnjičene za ratne zločine u složenim predmetima. Kriteriji po kojima su advokati uvršteni na listu uključuju: najmanje sedam godina sudskog iskustva u svojstvu tužitelja, sudije ili advokata, članstvo u jednoj od bh. advokatskih komora, te specijalizacija u relevantnoj oblasti međunarodnog prava. Advokati bez dovoljno iskustva mogu konkurisati tek nakon što prođu jedan od OKO-ovih trodnevnih seminara. Seminari obrađuju teme poput znanstvenog prikupljanja dokaza, etike i vođenja istraga u predmetima ratnih zločina, a također se bave i međunarodnim humanitarnim pravom.
Skilbeck kaže da su 83 advokata prošla obuku tokom prošle godine, ali nije želio otkriti njihova imena. On očekuje da još njih 300 bude obučeno do 2007. godine čime bi ‘Bosna i Hercegovina vjerovatno imala više advokata osposobljenih da brane u predmetima ratnih zločina nego ijedna druga zemlja na svijetu.’
Po Skilbeckovom mišljenju ovo će doprinijeti boljem vođenju postupaka za ratne zločine na kantonalnim i općinskim sudovima.
Jurčević je izjavio da je njegov ured proglasio ‘vrlo osjetljivim’ 206 predmeta i oni će biti procesuirani u državnom Vijeću za ratne zločine.
Haški tribunal koji do 2010. godine treba završiti svoje aktivnosti, namjerava prepustiti dodatne predmete Sudu BiH.
Prebacivanja predmeta iznijela su na vidjelo još jedan problem sa kojim se odbrana suočava – pravila u BiH ne dozvoljavaju stranim advokatima da zastupaju klijente u ovdašnjim sudnicama. Ne postoje sporazumi između BiH i susjednih zemalja koji bi ovo omogućili.
Skilbeck kaže da prema zakonima Europske unije ‘postojeća ograničenja vezana za nacionalnost možda nisu zakonita.’
Predsjednik advokatske komore u Hrvatskoj, Ranko Pelicarić potvrđuje da bh. advokati ne mogu zastupati predmete na tamošnjim sudovima, ali ne vidi zašto bi to sprečavalo advokate iz Hrvatske da zastupaju optužene za ratne zločine u Sarajevu.
No, advokatske komore iz RS i Srbije su potpisale ugovor o uzajamnom zastupanju, ali nisu sigurne kakav će stav o tom pitanju imati Sud BiH jer se nalazi na teritoriji Federacije BiH sa čijom advokatskom komorom Srbija nema potpisan ugovor.
‘U slučaju branioca pred Sudom BiH ne znamo što će se dešavati’, kaže Suzana Cvetanović, stručni suradnik advokatske komore Srbije.
Beogradski advokat Aleksandar Lazarević, koji pred Haškim tribunalom zastupa Savu Todovića kaže da bi eventualno prepuštanje njegovog klijenta drugim advokatima bilo pogubno za pravično suđenje. ‘E, to je, odmah da vam kažem, 20.000 stranica zapisnika na engleskom i stotine kaseta sa snimcima suđenja.’
Branko Lukić, advokat Momčila Grubana, procjenjuje da se za jedan sat može pročitati sedam stranica pravnog materijala.
Advokat Vladimir Domazet iz Beograda koji u Hagu zastupa Mitra Raševića tvrdi da je uvjeravan da je moguće dobiti specijalnu dozvolu kako bi i u prijestolnici BiH nastavio zastupati svog klijenta.
Međutim, Kreso tvrdi da ona nije davala nikakva slična obećanja.
Skilbeck se slaže da bi na sudijama bilo da procijene da li je u pravnom interesu branjenika da zadrži advokata iz Srbije ili Hrvatske, a eventualna dozvola bi došla iz Ministarstva pravde.
No, s druge strane, domaćim advokatima nije prijatna pomisao da bi mogli preuzeli predmete na kojima su njihove kolege godinama radile.
‘Mene je strah’, kaže advokat Mišo Perić. ‘Stvar je pristupa posla. Ja se ne zalijećem.’ U isto vrijeme se plaši da bi njegovo odbijanje predmeta sud mogao doživjeti kao uvrede i kazniti ga ili poslati pritužbu advokatskoj komori.
Veselin Londrović, advokat sa iskustvom zastupanja u Hagu, kaže da prebacivanje spisa koji su se godinama prikupljali na novog advokata ne bi bilo pošteno prema klijentu. 2Što da se oni sada izvuku?’ kaže on za svoje kolege, ‘Ili kažu meni da uzem taj predmet? Ne pada mi na pamet!’
Koliko je teško obezbijediti pravedna suđenja osumnjičenima za najteže zločine pokazuje i suđenje bivšem iračkom diktatoru Sadamu Huseinu koje je u toku. Od početka suđenja ubijeno je nekoliko članova njegovog advokatskog tima, dok su drugi izloženi prijetnjama. Upravo je MKSJ afirmisao stav da je sposobna odbrana uslov da bi javnost suđenja doživjela kao pravedna i poštena. To i ne čudi s obzirom da je Tribunal prvi organizovan pokušaj međunarodne zajednice da privede osumnjičene za ratne zločine pred lice pravde.
Pišući o haškim suđenjima, Mark Ellis, bivši izvršni direktor Pravne inicijative za Srednju i Istočnu Europu, projekta Američke advokatske komore, smatra da će ‘biti ocijenjena na osnovu pravednosti procesa i uvjerenja da su optuženi dobili pošteno suđenje i odgovarajuću odbranu.’
Neke od pritužbi koje se danas čuju od bh. advokata već su se čule u haškim sudnicama.
Banjalučki advokat, Milka Maglov koja je u Hagu bila u timu branilaca Radoslava Brđanina kaže da su advokati iz Francuske napustili Hag jer su honorari bili bijedni za njihove standarde.
Predsjednik advokatske komore u Hagu Stephane Bourgon podnio je u maju ove godine ostavku nezadovoljan financijskim problemima s kojima su bili suočeni advokati odbrane.
Kada je krajem septembra 2005. godine prebačen iz Haga, Radovan Stanković, između ostalog optužen i za silovanje i zločine protiv čovječnosti počinjene u Foči, postao je prvi osumnjičeni čiji je predmet ustupljen domaćim vlastima i prva osoba koja će na svojoj koži osjetiti probleme sa odbranom koja mu bude dodijeljena.
Haški tribunal mu je dodijelio advokata protiv njegove volje. On i Milenko Radović iz Foče se stalno sukobljavaju. Jedno vrijeme nisu komunicirali, a u par navrata Stanković je odbio da sarađuje sa njim.
Nakon što je, pripremajući Stankovićevu odbranu, Radović potrošio 8.000 dolara više nego što je smio, te je odbio vratiti novac, Haški tribunal ga je je suspendirao.
Haški tribunal je imenovao advokata Victora Koppea da preuzme predmet. Stanković se žalio, a Radović je odbio predati dokumentaciju svome naslijedniku.
Nakon što je u septembru Stankovićev predmet proslijeđen u Sarajevo, situacija sa odbranom se ponovo mijenja. Stanković traži Radovića, a Sud BiH odobrava to imenovanje, što je i sam Radović potvrdio.
Kreso kaže da nije znala da je Radović bio suspendiran. ‘Morali smo dodijeliti advokata koji ga je zastupao’, kaže ona.
Za razliku od haških optuženika, osumnjičeni pred Sudom BiH, koji nisu zadovoljni dodijeljenim advokatom po službenoj dužnosti, neće imati pravo zastupati sami sebe. Zakon o krivičnom postupku BiH ne dozvoljava pravo na samoodbranu u slučajevima teških krivičnih djela, kažnjivih sa najmanje tri godine zatvora.
