Birači iz Srednjobosanskog kantona (SBK) bi na općim izborima zakazanim za kraj sedmice svoje povjerenje mogli ukazati nekolicini političara koji bi prije mogli završiti u sudnici nego na pozicijama.

Dragan Popović, zamjenik glavnog tužioca SBK potvrdio je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva da je njegov odjel pokrenuo istragu protiv dvadeset i jednog bivšeg i sadašnjeg političara iz SBK koji se sumnjiče za djela korupcije i malverzacije u službi. Istraga je pokrenuta nakon izvještaja kojeg je Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) podnijela početkom 2003. godine.

U izvještaju na 144 stranice koji je objavljen prije tri godine, Finansijska policija povezuje službenike kantona, od pomoćnika do premijera, sa različitim prekršajima počinjenim u periodu od 1997. do 2001. godine a koji su poreske obveznike koštali 1.2 miliona KM.

Niko od ovih funkcionera se do danas nije suočio sa posljedicama. Većina njih ostala je na istim pozicijama, dok su neki, poput Ljerke Marić, nekadašnje kantonalne, a danas državne ministrice finansija i trezora čak i napredovali.

Neki su napustili Vladu i preuzeli druge javne funkcije kao što je slučaj sa predsjednikom Komisije za koncesije BiH.

Prema podacima Centralne izborne komisije BiH (CIK BiH) devet osoba koje je prozvala Finansijska policija, naći će se krajem sedmice u izbornoj trci, sa šansom da budu ponovo izabrani na trenutnu ili novu funkciju.

Popović, kome je zamjerano da odugovlači sa istragom, dobio je početkom ovog mjeseca dozvolu od Kantonalnog suda u Travniku da proširi istragu. Za prikupljanje podataka odredio je pet tužilaca, ili, polovinu svog osoblja. Prošle sedmice je u tužilaštvo prebačeno dva kombija dokumentacije kantonalne vlade.

Izborni zakon BiH ne onemogućava licima osumnjičenim za korupciju da se nađu na izbornim listama, a rukovodstva stranaka misle da tu nema ništa sporno. Ali, zastupnici stava da vlast treba biti bez mrlje, upozoravaju da je sve veće nepovjerenje i slab odziv birača cijena koja se plaća za blag tretman slučajeva korupcije javnih službenika.

Vehid Šehić, jedan od sedam članova CIK-a, kaže da Komisija djeluje samo u slučaju da se na izbornim listama, koje dobiva od stranaka, nalazi informacija o pravosnažnoj presudi protiv nekog od kandidata.

‘Samo nas interesuje da li je kažnjen šest mjeseci i više. Do šest mjeseci ništa’, kaže Šehić.

Međutim, Branko Golub, bivši guverner SBK i jedan od optuženih u izvještaju, u januaru 2006. godine osuđen je na 10 mjeseci zatvora za drugi slučaj zloupotrebe položaja. Četiri mjeseca kasnije presuda je preinačena na 6 mjeseci zatvora.

U presudi se navodi da je Golub 1999. godine naložio transfer 45.367 KM sa računa Gospodarske komore Hrvatske zajednice Herceg-Bosne na račun Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH). Golub je ponovo uložio žalbu na presudu.

Za većinu navoda koji se spominju u izvještaju, zakon predviđa kazne od 6 mjeseci do 3 godine.

Šehić smatra da nema opravdanog razloga da se sa liste skinu imena Mirka Batinića, Zahida Mustajbegovića, Zdenka Antunovića, Josipa Kvasine, Slavice Josipović, Asima Mekića, Tonče Bavrka, Rude Vidovića i Goluba.

Srđan Blagovčanin iz bh. ogranka Transparency International-a, nevladine organizacije koja ima za cilj povećanje odgovornosti državne vlasti i suzbijanja korupcije, kaže da nije upoznat sa krivičnim prijavama protiv funkcionara Vlade SBK, ali da ga to ne iznenađuje.

‘Naši kantoni više liče na feudalne posjede nego na stvarne jedinice lokalne, odnosno, kantonalne uprave, gdje se dešavalo i još se uvijek dešava veliki broj malverzacija’, kaže Blagovčanin.

Novinari CIN-a su razgovarali sa osamnaest od dvadesetjednog osumnjičenog političara. Dvoje od njih, uključujući Ljerku Marić, je bilo van zemlje i nedostupno, a jedna osoba je izbjegla dogovoreni intervju. Većina njih tvrdi da ne zna za krivičnu prijavu i da se ne sjećaju da su Finansijskoj policiji dali ikakvu pismenu izjavu. Rijetki su oni koji priznaju da su nešto uradili mimo zakona.

Šta je pronašla Finansijska policija

Tužilac Popović kaže da je njegov ured podijelio opsežan izvještaj Finansijske policije o korupciji u SBK u više predmeta, a prema djelima za koja se sumnja da su osumnjičeni počinili.

Među višestrukim prekršajima, federalna Finansijska policija je evidentirala da je u periodu od 1997. do 2001. godine uposlenicima Kantona mimo zakona isplaćeno 540.000 KM na ime naknade za odvojeni život. U izvještaju stoji da su neki od uposlenika dobili novac za odvojeni život čak i kada su njihova boravišta bila sasvim blizu vladine zgrade, ili su imali službene vozače i vozila.

Funkcioneri se također sumnjiče da su prije vremena naplatili naknade za dane odmora.

Policija smatra i da su političari zloupotrijebili novac za povratak izbjeglih i potporu razvoju, te da su dobili novac za poslovna putovanja na koja nikada nisu otišli.

Sporan je i iznos od 261.337 KM kojim je kupljeno pola hektara zemljišta u neposrednoj blizini Osnovne škole Travnik, na kojem se trebala graditi pritvorska jedinica. Novac je završio kod Abdulahima Maktoufa, nekadašnjeg biznismena, a današnjeg osuđenika za ratne zločine.

SBK ni danas, šest godina kasnije, nema svoj pritvor, uglavnom zbog protesta gnjevnih roditelja koji su se funkcionerima pismeno žalili zbog mogućnosti da njihova djeca svakodnevno budu u blizini osumnjičenih za najteža krivična djela.

Prema izvještaju Finansijske policije, sa zloupotrebama se započelo kada je tadašnje rukovodstvo Vlade SBK trebalo preseliti u dvije nove zgrade.

Policija je pronašla zapisnik sa sastanka za odabir najpovoljnije ponude u kojem se ponuda Centra za preduzetništvo i investicije d.o.o Vitez spominje kao najbolja od sedam pristiglih za nabavku namještaja i opremanje ureda. Međutim, policija nije mogla naći kopiju objavljenog natječaja, niti proceduru za odabir najbolje ponude.

Policija sumnjiči Ivu Garića, tadašnjeg vlasnika i direktora Centra i današnjeg uposlenika Vlade SBK, da je pri prodaji namještaja za kantonalne kancelarije uspio ostvariti protupravnu korist izbjegavanjem plaćanja poreza u iznosu od 42.000 KM.

Garić negira navode Finansijske policije i kaže da je posao obavio korektno.

‘Dobio sam na natječaju posao i odradili smo taj posao. Platili smo sve ono što je trebalo platiti i to nije bio nikakav problem’, tvrdi Garić.

Ostali osumnjičeni također negiraju da su dobili naknade na koje nisu imali pravo.

Golub, tadašnji guverner, a danas ministar obrazovanja u Vladi SBK, kaže da nikad nije naplatio 11.000 KM naknade za odvojeni život, iako Finansijska policija tvrdi da jeste. ‘To je za mene veliki iznos i dobro bi došao da sam ga primio, ali nisam.’

Popović kaže da je moguće da neki od 58 uposlenika, spomenutih u izvještaju, zaista nisu primili naknadu za odvojeni život.

Fuad Kasumović, tadašnji zamjenik ministra finansija, Zeir Mlivo, predsjednik Vlade, njegov zamjenik Mirko Batinić i Marićeva, osumnjičeni su da su odgovorni što su sebi i preostalim funkcionerima omogućili isplatu ovih sredstava.

‘Šta se time željelo postići ne znamo, možda su željeli balansirati plaće’, kaže Popović.

Mlivo je za CIN izjavio: ‘Tu nije bilo pojedinačnih odluka u odlukama Vlade. Moguće je da je Vlada donosila pogrešne odluke. Ja ne isključujem mogućnost da od 1.000 odluka koje su donesene, nema ni jedna koja je pogrešna.’

‘Za što budemo krivi odgovarat ćemo i idemo dalje’, kaže Mlivo i dodaje: ‘Život je takav.’

Finansijska policija nije jedina institucija koja je otkrila budžetske probleme u Srednjobosanskom kantonu. Godišnje kontrole Ureda za reviziju Federacije BiH, između 2000. i 2004. godine, također su ukazale na nepravilnosti u isplatama doprinosa i posebnih privilegija.

Na primjer, u 2002. godini revizori nisu našli račune, pa čak ni mjesečnu autobusnu kartu, koja bi mogla pravdati hiljade konvertibilnih maraka isplaćenih uposlenicima Vlade na ime troškova prijevoza. Također su otkrili da su pojedini funkcioneri primali nadoknade za prijevoz i troškove goriva za službeno auto. Putni nalozi sa naznačenom kilometražom nisu pronađeni. Revizori su također pronašli da su službenici kantona, protivno propisima, koristili službena vozila i mobilne telefone za privatne potrebe.

U revizorskom izvještaju iz 2003. godine kantonalni službenici su kritikovani za malverzacije u korištenju posebnih fondova. Revizori su pronašli da su kantonalne vlasti uplatile 67.000 KM jednoj zagrebačkoj firmi koja je trebala načiniti mapu koja bi prikazivala rasprostranjenost rudnog bogatstva na ovom području. Međutim, mapu nisu uspjeli pronaći. Vlada je također potrošila 80.000 KM za opremu namijenjenu sigurnom uništavanju medicinskog otpada. No, revizori opremu nisu zatekli.

Blage kazne za korupciju

Čak i ukoliko tužilaštvo SBK pred sudom dokaže kriminalne radnje bivših kantonalnih funkcionera i oni budu osuđeni, ipak će se suočit sa blagim kaznama. ‘Zakonom predviđena kazna je od šest mjeseci do dvije godine. Ili imamo najmanje tri godine’, objašnjava Popović.

Osumnjičeni će možda morati vratiti nelegalno stečeni novac.

‘Novac su uzeli ljudi i oni koji su ga uzeli moraju ga vratiti’, pojašnjava Popović.

Izricanje zatvorskih kazni, posebno ako su manje od šest mjeseci, za političare ne mora značiti kraj političke karijere.

Blagovčanin kaže da na javnu korupciju u državi zajedno utiču nedostatak akcije protiv onih koje Finansijska policija osumnjiči, nesavjesnost, nezainteresovanost od strane partijskih vođa i javnosti i, ako uopšte dođe do presuda, blage kazne.

‘Nemoguće je’, kaže on, ‘da baš ni u jednom slučaju nije utvrđeno postojanje ničije odgovornosti i bilo kakve odgovornosti… To sve šalje poruku građanima: mi trošimo vaše pare i briga nas i za revizore i za vas’, kaže Blagovčanin.