Velike trgovačke firme: MG Mind iz Mrkonjić Grada, Robot Commerce iz Sarajeva i Diona iz Širokog Brijega su, prema presudama Suda BiH, utajile najmanje 1,1 milion KM poreza, ali zbog toga nisu kažnjene.

Državni sud je u periodu od 2003. do 2005. godine zbog pranja novca kaznio vlasnike i direktore malih preduzeća, jer su, uz ostalo, za tri firme, iz Sarajeva, Mrkonjić Grada i Širokog Brijega, oprali ukupno 9,2 miliona KM. MG Mind, Robot Commerce i Diona su na taj način utajile porez, navodi se u presudama.

Sud BiH je od 2003. godine do danas utvrdio da je 770 firmi, uključujući MG Mind, Robot Commerce i Dionu, opralo više od 220 miliona KM. Ukupnu štetu za budžet nije moguće utvrditi jer u presudama često nisu navedeni iznosi utajenog poreza.

‘To je, nažalost, loša poruka za one koji pošteno rade i plaćaju porez’, kaže Midhat Arifović, direktor Porezne uprave Federacije BiH.

Tri firme su, kako je opisano u presudama, radile na sličan način – dok su neoporezovanu robu prodavale u svojim tržnim centrima i prodavnicama, kroz dokumentaciju su prikazivale da su je isporučile drugim trgovcima za dalju prodaju. Kako bi opravdale promet robe, one su gotovi novac davale malim trgovcima, koji su ga polagali na svoje račune.

Mali trgovci su novac potom uplaćivali na račune veletrgovaca za robu koju, zapravo, nikada nisu dobili. U to vrijeme porez na promet robe i usluga obračunavao se po stopi od 10 odnosno 20 posto, u zavisnosti od vrste robe i usluga. Krajnji prodavac je bio dužan platiti ovaj porez, no to se nije dešavalo.

Dobro utegnuti papiri

MG Mind je, prema presudama Suda BiH, preko dvije firme oprao ukupno 6 miliona KM.

U presudi iz aprila 2011. godine se navodi da je ova firma u periodu od juna do septembra 2005. godine fiktivno prodala Metaloradu iz Brčkog robu u vrijednosti 5,6 miliona KM i tako izbjegla plaćanje više od 800.000 KM poreza.

Alan Kamberović i Haska Klopić, vlasnici Metalorada, su osuđeni na po tri i po godine zatvora za pranje novca, dok Mladen Milanović, osnivač i direktor MG Minda, nikada nije odgovarao za utaju poreza.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su se u Banjoj Luci sastali sa Milanovićem, ali je on odbio razgovarati u vezi sa ovom temom.

U Tužilaštvu BiH, banjalučkom Okružnom sudu i Tužilaštvu, Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske (RS), kao i u osnovnim sudovima u Banjoj Luci i Mrkonjić Gradu su kazali da ne postoji optužnica protiv Milanovića i MG Minda.

Na pitanje novinara CIN-a kako to da se protiv MG Minda ne vodi istraga, Siniša Vranješ, tužilac Okružnog tužilaštva Banja Luka, kaže da Poreska uprava RS vrši provjeru firmi i da im protiv ove firme ništa nije dostavljala: ‘Ili su papiri dobro utegnuti, ili neko nešto ne vidi – ja ne znam.’

MG Mind je jedna od 218 firmi koje se spominju u presudi Vujadinu i Aleksandru Savanoviću.U novembru 2008. godine jedan je osuđen na dvije godine i četiri mjeseca a drugi na pet mjeseci zavora zbog pranja novca preko banjalučke firme Krajina Co. U presudi se navodi da je MG Mind 2003. godine sa Krajinom Co ostvario nezakonit promet robe u vrijednosti od 370.000 KM. Međutim, nije naveden iznos utajenog poreza.

Iako se u sudskim postupcima spominjao u kontekstu utaje poreza, MG Mind je kupovao akcije državnih preduzeća, na tenderima dobivao javne poslove kao i kredite Investiciono-razvojne banke (IRB) RS-a. Izmirenje poreskih obaveza je jedan od ključnih uvjeta za učešće u privatizaciji i dobijanju vladinih poslova i kredita.

MG Mind je početkom 2011. kupio banjalučku Tržnicu i sada posjeduje akcije u vrijednosti višoj od 30 miliona KM. Krajem iste godine za 841.000 KM je kupio i Očnu optiku koja ima poslovni prostor u centru Banje Luke.

Milanović je vlasnik banjalučke firme Merkur, čije je akcije u potpunosti otkupio u oktobru 2011., a većinski je vlasnik i građevinskog preduzeća Mrkonjićputevi iz Mrkonjić Grada.

Milanovićeve investicije podržala je i Vlada RS-a, koja je sredinom 2010. i početkom 2011. godine iz fondova IRB-a odobrila četiri kredita MG Mindu i Mrkonjićputevima, u ukupnoj vrijednosti od 6,6 miliona KM.

Nedokazana namjera

Sarajevski Robot Commerce je, prema presudama Suda BiH, u periodu od 2003. do 2005. godine preko 15 firmi oprao najmanje 2,8 miliona KM. Iznos utajenog poreza nije naveden.

Protiv Saime Hodžić, direktorice Robota, je vođen postupak za poresku utaju u iznosu od 127.000 KM, ali ju je 2009. godine Općinski sud u Sarajevu oslobodio krivice.

U presudi se navodi da je Tužilaštvo djelomično dokazalo da je optužena ‘fiktivno prodala veću količinu robe’, ali da nije uspjelo dokazati da je to urađeno u namjeri da izbjegne plaćanje poreza.

U međuvremenu, Robot je nakon 2005. godine nastavio razvijati svoju trgovačku mrežu. Danas ova firma ima šoping-centre na četiri lokacije u Sarajevu, te još desetak u drugim bh. gradovima.

Trenutno je pred Sudom BiH u toku proces protiv Robot Commercea za utaju poreza i Josipa Grmače, vlasnika firme Grmmi, za pranje novca.

Direktorica Robota je odbila da razgovara sa novinarima CIN-a. Tužilaštvo BiH nije dozvolilo uvid u optužnicu.

Utaja poreza i sukob interesa

Robna kuća Diona iz Širokog Brijega je tokom 2003. godine preko tri manje firme oprala najmanje 350.000 KM, navedeno je u presudama Suda BiH.

No, prema podacima Kantonalnog suda, Tužilaštva i Općinskog suda u Širokom Brijegu, protiv odgovornih u Dioni nikada nije podnesena krivična prijava za utaju poreza.

Ivan Šakota, tadašnji direktor Dione, kaže da ne zna da se firma spominje u presudama za pranje novca niti mu je poznat fiktivni način prodaje robe.

Šakota je bio vijećnik u prethodnom sazivu Općinskog vijeća Široki Brijeg. Iako negira svaku vezu sa politikom, iz njegovog imovinskog kartona u Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) se vidi da je do novembra 2008. godine bio član Narodne stranke radom za boljitak.

CIK je u februaru 2011. kaznio Šakotu zbog sukoba interesa, jer je istovremeno bio vijećnik i direktor preduzeća Oscar, koje je nabavljalo hranu i piće u vrijednosti od preko 30.000 KM za Vladu Zapadnohercegovačkog kantona i Općinu Široki Brijeg.

Šakoti je zabranjeno da se naredne četiri godine kandiduje za bilo koju funkciju u institucijama. Međutim, već tri mjeseca kasnije izabran je za privremenog predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije BiH. Maksida Pirić, glasnogovornica CIK-a, kaže da se sankcija ne odnosi na ovu funkciju.

Inače, Šakota je zet Slave Ivankovića Lijanovića, jednog od četverice braće – osnivača Mesne industrije Lijanovići iz Širokog Brijega i Narodne stranke radom za boljitak. Njihov otac Stipe je direktor Mesne industrije Lijanovići iz Zagreba koja je bila jedan od osnivača Dione.

Besmisleni posao

U banjalučkom Okružnom tužilaštvu kažu da je poresku utaju teško dokazati. Otud i mali broj kazni za ovakvo krivično djelo.

‘Kad vi sa ove distance i hoćete da provjerite šta je bilo 2005. godine, nema šanse. Ako niste uhvatili kamion, ako nemate insajdera koji će propjevati i reći kako je to bilo – nema ništa’, kaže Vranješ.

Za razliku od njega, Ismet Šuškić, državni tužilac, kaže da je utaja poreza već dokazana samim tim što je dokazano pranje novca.

Prema riječima tužioca Šuškića, pranje novca nije posljedica porezne utaje, nego obratno. Stoga, objašnjava da se pranje novca ne može dokazivati a da prije toga nije dokazana poreska utaja iz koje je prljavi novac potekao.

Midhat Arifović kaže da je premalo presuda za utaju poreza i da bi više osuđenih vlasnika velikih i značajnih kompanija poslalo jasnu poruku potencijalnim utajivačima da to ne rade, jer mogu završiti u zatvoru.

‘Ako nema procesuiranja krivičnog djela, onda posao postane besmislen’, dodaje on.