Sjedište privatnih firmi RIVA i „Robni terminal“ na periferiji Tuzle vrvi od života. Njihova zgrada se nalazi na carinskom terminalu gdje špediteri i carinici svakodnevno organizuju pridošle kamione i dovezenu robu.

Oko 20. u mjesecu gužva je veća jer tada radnici ovih firmi dolaze po zarađeni novac. U kancelariju na drugom spratu zgrade jedno po jedno ulazi, kratko se zadržava i izlazi sa plavom kovertom. Tome su svjedočili i novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u septembru 2022. godine.

Ove firme su vlasništvo Tuzlaka Abdulaha Avdagića i njegove kćerke Amile. Danas imaju šest firmi sa skoro sedam stotina zaposlenih. Oni o kovertama nisu htjeli razgovarati sa novinarima. Damir Alagić, njihov advokat, kaže da to nisu bile plate, nego pokloni koje su Avdagići kao dobri poslodavci dijelili svojim radnicima u vrijeme pandemije korona virusa.

Međutim, sadašnji i bivši radnici, od kojih su neki za njih radili deset i više godina, keš u kovertama nisu doživljavali kao poklon. Devetero njih je ispričalo novinarima CIN-a da su od prvog dana zaposlenja dio plaće dobivali na račun, a dio „naruke“. Svi osim pravnika Emira Barakovića su govorili anonimno, bojeći se odmazde svojih poslodavaca.

„Za život ti je potreban novac – moraš platiti račune, moraš jesti, moraš živjeti. Iz tog razloga, ne samo ja, nego svi drugi ljudi pristanu na tu platu u koverti. Jednostavno, nemaš drugog izbora“, rekao je Baraković, bivši radnik RIVA-e.

Isplaćujući ih u kovertama, Avdagići radnicima umanjuju kreditnu sposobnost i penziju koju će primati, a državi uskraćuju prihode.

Dva mjeseca nakon posjete novinara CIN-a u kancelarije RIVA-e su upali inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i zatekli radnike dok preuzimaju novac. Taj dan inspektori su oduzeli 17.000 maraka spremljenih u kovertama. Porezi državi i doprinosi koji su se trebali uplatiti radnicima na ovaj iznos su oko 11.000 maraka. Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona (TK) provjerava navode o utaji poreza.

„Imaju dokaze samo za koronu“, rekao je novinarima CIN-a advokat Alagić, naglasivši da se radi o poklonima.

„Milioneri koji imaju ljude na minimalcu – da im daju poklon svaki mjesec – to je van svake pameti. To nije poklon, to je plata u koverti“, rekao je Baraković.

Zarađeni poklon

Firmu RIVA je 1991. godine osnovao Abdulah Avdagić sa svojim roditeljima. Prvobitno je bila registrovana pod imenom „Riva komerc“ i pretežno se bavila distribucijom, veleprodajom i maloprodajom. Avdagići su godinama širili posao i otvarali sestrinske firme širom Bosne i Hercegovine (BiH), koje su se bavile prevozom i uslugama, te benzinsku pumpu i kioske.

Pravnik Emir Baraković je u RIVA-i radio godinu i po kao rukovodilac maloprodaje. Njegov posao je bio da organizuje rad stotinjak kioska.

Firmu je napustio u proljeće 2021. jer nije mogao izdržati pritisak: „Zašto ljudi idu na pauzu? Zašto ovdje nisu prometi ovakvi? Ti trebaš njih otići špijunirati, gledati kad oni zatvaraju kioske, kad otvaraju! Šta oni rade? Oni samo ispijaju kafe po kioscima. Jednostavno, takva politika poslovanja u toj firmi – samo napadaj ljude.“

Baraković kaže da je na račun dobijao 1.300, a „naruke“ 500 maraka plate.

U novinarima ustupljenim mjesečnim obračunima plata za radnike firmi RIVA i „Robni terminal“ navedene su rubrike: „Dogovorena plata“, „Isplata preko banke“ i „Koverta“. Iznosi preko banke i u koverti u zbiru daju dogovorenu platu.

Pored Barakovića još osam Avdagićevih radnika je novinarima CIN-a svjedočilo da su svaki mjesec tokom cijelog perioda rada dobijali dio plate u koverti – od 30 do 500 maraka, a na račun od 440 do 1.800 maraka.

Pristali su razgovarati ukoliko im identiteti budu sakriveni.

„Plate u koverti, odnosno taj dio se isplaćuje između 21. i 25. Mi smo sad svi u iščekivanju da li će se oni smilovati pa nam dati 21, da li 22. ili 25. (…) Zlata (Zlata Avdagić, op. a.) to u svojoj kancelariji – ona se taj dan zaključa i ona te pare stavlja koliko ko treba da dobije.“

„Isto kao da moliš nešto od njih da ti oni daju.“

“Nekako pred kraj u tri sata sekretarica nazove i kaže dođite po koverte.“

“Potpišeš se na spisak da si dobio taj dio svoje plate i to je to.“

Već sljedećeg mjeseca novinari CIN-a su snimili radnike kako ulaze u kancelariju sekretarice i izlaze sa plavim kovertama. U međuvremenu, Baraković je skupio izjave bivših kolega i prijavio Avdagiće Tužilaštvu zbog kršenja radničkih prava i utaje poreza.

Nedugo nakon prijave SIPA je pretresla kancelarije RIVA-e tokom podjele koverti i izuzela dokaze među kojima su bili i potpisani spiskovi o isplatama.

Advokat Alagić pred novinarima CIN-a nije mogao skriti ljutnju na klijenticu Zlatu Avdagić zato što je sačuvala dokaze: „Ona je to držala u stolu. Ona je ta koja uvijek… Eto, ona da zna koliko su oni svojih para dali radnicima.“

Alagić kaže da je 17.000 maraka koje je izuzela SIPA novac koji se svaki mjesec uzima od dobiti vlasnika i na koji se državi plati 10 posto poreza. Prema obračunu koji je za CIN uradio računovodstveni biro, porez na dobit je šest puta manji od iznosa koji poslodavci imaju obavezu platiti za porez i doprinose za radnike.

Advokat je novinarima ponavljao da su radnici u kovertama dobili poklon koji se ne oporezuje: „I nema problema sa zakonom!“

Kaže da su njegovi klijenti dijeljenjem dobiti uveli novost u BiH kako bi sačuvali radnike: „To je isto i njegov interes i njegov narodni merhamet što je davao ljudima pare na način na koji je davao“.

Radnici kažu da su često radili i prekovremeno i da taj rad nije evidentiran u zvaničnim knjigama firme. „Pisana je jedna šihtarica za njih, jedna za inspekciju“, kaže uposlenica koja je u kiosku radila od 10 do 12 sati dnevno. Sudski vještak je samo u njenom slučaju utvrdio da je u 2020. godini radila 302 sata više od onog što joj je plaćeno.

Također, većina CIN-ovih sagovornika je bila zaposlena na određeno vrijeme. Rijetko su se bunili jer su u svakom momentu mogli ostati bez posla.

„Ja nikad nisam imao ugovor veći od tri mjeseca. (…) Onda vi dođete u situaciju, kontate: joj još mjesec dana do isteka ugovora, stvara se pritisak. Osjećao sam isto kao da mi neka bomba u plućima raste da raste, da raste.“

„Znate, kad vi radite danas 10-12 sati pa plus obaveze kod kuće, kad uđete u taj tempo, doveli su me do toga da je slike bilo, a tona nije.“

„Doživjela sam neki blaži nervni slom i samo sam otišla kod doktora i rekla pomagajte mi jer ja mislim da ja više ne mogu sama sa sobom vladati.“

Težina dokazivanja

„Plata u koverti“ je poznat termin većini građana u BiH. Međutim, finansijski inspektori nemaju mehanizme da to spriječe.

U Inspekciji rada TK često dobiju prijave, ali kažu da oni tu ne mogu ništa uraditi jer u Zakonu o radu ne postoji termin „plata u koverti“ pa nije ni predviđena njihova reakcija.

„Ja, zaista, ne znam kako bih to definisala. To nije plata, nije. To je interni dogovor koji dva lica između sebe dogovore, ko zna zašto“, rekla je Ivana Banović-Osmanović, glavna kantonalna inspektorica rada.

Također, i inspektori Porezne uprave Federacije BiH (FBiH) teško mogu dokazati „platu u koverti“ jer u dokumentaciji koju im prikaže vlasnik nema evidencija o isplatama keša.

„Jedino dokazno sredstvo putem kojeg bi se ove činjenice u postupku inspekcijskog nadzora mogle dokazati su izjave zaposlenih o stvarnom iznosu primljenih plaća“, kažu u Poreskoj upravi FBiH.

Kantonalno tužilaštvo pored drugih dokaza ima i svjedočenja Avdagićevih radnika kojima se nije bilo lako odlučiti na taj korak.

„Nije to jednostavno. Taj strah postoji: šta će sutra biti, razumijete me, jer to su moćni ljudi. Oni vode kola koja se lome na običnim ljudima“, rekla je novinarima jedna bivša radnica firme RIVA.

Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH koje ima 22.000 članova, kaže da Avdagić nije među njima. On kaže da se Udruženje ne bavi „platama u koverti“ te da je to posao pravosudnih institucija.

Nenadić smatra da za to nema opravdanja: „Ja mogu reći da se mi u masi stvari ne slažemo sa sistemom koji je danas na snazi, da je to za poslovanje izuzetno opterećen sistem u cjelini, da su preskupi porezi, previsoki porezi, previsoki doprinosi, previsoka opterećenja, ali to još uvijek nije opravdanje za bilo kakve nezakonitosti“.

Unosni poslovi sa državom

Ovo nije prvi put da je Avdagić bio pod lupom istražitelja. Carinska uprava FBiH ga je početkom 2000-ih u tri navrata prijavljivala Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona (USK) kao direktora „Rive komerc“ zbog šverca cigaretama „Ronhill“ i „Boss“ u poratnim godinama.

On je poricao šverc i tokom istrage tvrdio da ne poznaje vozače koji su prevozili cigarete iako je na dokumentima pisalo da je njegova firma uvoznik.

U vrijeme formiranja Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIOBiH) 2004. godine Avdagić osniva „Robni terminal“ i gradi carinski terminal sa namjerom da ga iznajmljuje novoosnovanoj instituciji.

Međutim, stvari nisu išle tako lako. U tom periodu UIOBiH je insistirao na istrazi šverca cigaretama, dopunjavajući prijave sve do 2007. kada je Tužilaštvo USK odustalo od istrage protiv Avdagića zbog nedostatka dokaza. Već naredne godine firma „Robni terminal“ je potpisala ugovor sa UIOBiH o iznajmljivanju parkinga i kancelarija za carinski terminal.

Prema podacima UIOBiH, od 2010. do 2020. godine na najmu prostora ova firma je zaradila 8,5 miliona maraka.

Avdagić je vlasnik i firme „Proizvodno-trgovinski kombinat“ u Tuzli koju je privatizovao 2000. godine. Za oko pola miliona maraka kupio je firmu i četverospratnu poslovnu zgradu koja danas vrijedi skoro tri puta više. Jedan sprat zgrade iznajmljuje Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu TK za godišnju rentu od 91.500 maraka.

Avdagići imaju i firmu „Duhan promet“ u Sarajevu koja ima više od stotinu trafika širom BiH. Također, preko firmi RIVA i „Proizvodno-trgovinski kombinat“ suvlasnici su Specijalne bolnice „Medical Institute Bayer“ u Tuzli sa kapitalom od oko pet miliona maraka. U susjednoj Hrvatskoj u Makarskoj imaju i prevozničku firmu „Riva Com Trade“, a tokom pandemije korona virusa su otvorili i benzinsku pumpu „Riva oil“ u Tuzli.