Popravka i asfaltiranje triju sarajevskih ulica, uključujući i ulicu Skenderija u centru grada, koštala je 500.000 KM. Iako je prošlog ljeta ulica bila raskopana i zatvorena gotovo mjesec dana, odmah nakon njenog puštanja za saobraćaj radnici su ponovo izašli na teren.

Morali su popraviti napuklu kanalizacionu cijev.

Do ovog fijaska došlo je ‘zbog nehata i budalaštine’, tvrdi Besim Mehmedić, direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (KS). ‘Ovo je moguće samo na Balkanu’, kaže on.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da loša koordinacija između komunalnih i drugih preduzeća, koja rade na cestama, izaziva glavobolje vozačima i loša je za ekonomiju.

Sve je počelo nakon što je jedan od dva izvođača radova oštetio kanalizacionu cijev u dužini od 20 metara iz koje su fekalije curile na ulicu, kažu upućeni.

Mogući krivci su Kantonalno javno komunalno preduzeće (KJKP) Rad koje je vršilo asfaltiranje saobraćajnice ili građevinska firma Lake d.o.o. Sarajevo koja je istovremeno na tom lokalitetu izlijevala temelje budućeg stambeno-poslovnog objekta.

Kako nijedan od izvođača radova nije prihvatio krivicu za nastalu štetu, radnici Vodovoda i kanalizacije su sanirali cijev, što je ovu kompaniju koštalo 27.000 KM.

‘Kada smo izvadili cijev utvrdili smo da je bila probušena i da je u nju neko sasuo cementno mlijeko koje se stvrdnulo, što je prouzrokovalo curenje fekalija’, objasnio je Tarik Badnjević, direktor Pogona i sektora za tehničke poslove i razvoj u Vodovodu i kanalizaciji.

Ahmed Đipa, portparol Rad-a rekao je kako je nemoguće da je njegova kompanija probila cijev. Isto tvrdi i Nezir Malkić, rukovodilac radova u firmi Lake. On kaže da nema šanse da su njegovi ljudi prouzrokovali začepljenje cijevi jer su radili 6,5 metara dalje od spornog mjesta, te da je cijev već bila napuknuta.

Zvaničnici Zavoda za izgradnju KS su istražili ovaj slučaj i utvrdili da je kompanija Lake najvjerovatnije krivac za nastalu štetu. U međuvremenu, kompanija Vodovod i kanalizacija je podnijela tužbu sarajevskom Kantonalnom sudu tražeći da se pronađe krivac i nadoknade troškovi nastali sanacijom cijevi. Sud još ništa nije uradio po tom pitanju.

Kopanje i raskopavanje

U šali, sarajevski vozači se klade koliko će vremena proteći od asfaltiranja saobraćajnica do ponovnog izlaska radnika sa bušilicama. Teško da je ulica Skenderija usamljen slučaj.

U posljednje dvije godine, radnici gotovo bez prestanka kopaju cestu od Marijin Dvora do Vijećnice. Radovi koji su koštali oko 3 miliona KM izazvali su velika obilaženja i gužve tokom 2006 godine.

Taksista Franjo Barić kaže da mu je zastoj u saobraćaju oduzeo puno vremena što se odrazilo i na njegova primanja. ‘Bila je to prava katastrofa’, prisjeća se Barić i dodaje: ‘Bile su ogromne gužve, bilo je nerviranja i stajanja u redovima satima. Tada niste baš mogli zaraditi. Trebalo nam je do dva sata za relaciju od 15 minuta. Bila je to prava ludnica… Samo se popravljaju stare ceste, a gužve su nesnosne.’

Nadležni su željeli popraviti glavnu cestu u Sarajevu, zamijeniti dotrajale tramvajske tračnice u centru grada, te zauvijek riješiti problem odvoda vode sa ceste. Sve je moglo biti daleko bolje da nije bilo grešaka i slabe koordinacije, smatraju neki.

‘Nije bilo nikakvih problema’, kategorički odgovara Adem Zolj, direktor Direkcije za ceste KS. ‘Ta saobraćajnica, kao i čitav potez na pravcu Ilidža-Vijećnica-Ilidža je najbolje urađeni posao od II Svjetskog rata do danas. Ponosan sam na taj projekt.’

Međutim, ne dijele svi njegov entuzijazam.

Ljiljana Sakić, ministrica prometa i komunikacija KS kaže da je dio od Ilidže do Otoke urađen solidno, ali da su radovi u drugom pravcu, od Otoke do Ilidže predugo trajali i da je saobraćajnica neravna, što za posljedicu ima truckanje auta i stvaranje lokvi na dijelovima puta.

Na dionici od Skenderije do Vijećnice, koja je poznatija pod nazivom Obala Kulina Bana, bilo je drugih promjena i problema. Zolj objašnjava da je nagib, koji nije postojao ranije, i koji se nalazi samo na tom dijelu, izgrađen kako bi se poboljšao odvod vode. ‘Da smo izjednačili nivo kolovozne trake s tramvajskom prugom imali bismo poplave u stambenim objektima s lijeve strane saobraćajnice’, objašnjava Zolj.

Zvaničnici KJKP Gras, zaduženi za održavanje tramvajske pruge, kažu da na tom dijelu postoje mali problemi.

Prema riječima Predraga Todorovića, savjetnika za tehniku generalnog direktora Gras-a, preduzeće je uz tračnice postavilo sloj tvrde gude kako bi omogućilo ujednačenu vožnju tramvaja.

Todorović kaže da guma nije imala dovoljno vremena da se stvrdne prije nego što je pruga puštena za saobraćaj. Pored toga, nije adekvatno zaštićena, što je dovelo do njenog prebrzog propadanja. Gras je morao da zamijeni taj dio ceste uz tračnice i doda novi sloj gume i pokrije ga asfaltom.

To je dovelo do blagog nagiba ceste pored tračnica i do ponovog, djelomičnog zatvaranja ceste do završetka radova.

Iako je Zolj izričito tvrdio da nova saobraćajnica neće vidjeti krampe pet godina, ipak su tek rekonstruisane ceste raskopane na pet mjesta od Dolac Malte do Baščaršije.

Uslijedila su dodatna prekopavanja i postavljenje kanala za odvod površinskih voda. Ovo je bio pokušaj da se uklone lokve koje su se nakon kiša počele zadržavati na dijelovima tek asfaltirane ulice.

Zolj kaže da su sada svi problemi riješeni. Kada su ga novinari CIN-a upitali zašto građani još uvijek preskaču lokve, Zolj se rekao da će dati svoju platu ako mu pokažu rupu ili lokvu na cestama.

Priča sa pločnika

Ni popločavanje trotoara u Titovoj ulici iz 2005. godine nije išlo glatko. Građevinsko preduzeće Put je, umjesto za dogovorenih 54, radove završio uz neopravdano kašnjenje od 20 dana, zbog čega su im naplaćeni penali.

‘Njihovo probijanje rokova koštalo ih je 39.000 maraka’, tvrdi Zolj.

Međutim, predstavnici Vodovoda i kanalizacije nisu bili zadovoljni kvalitetom izvedenih radova. Badnjević kaže da je postavljanje armiranih ploča bilo predviđeno na već postojeću instalaciju zbog čega su je morali izmjestiti.

‘Armirani beton ne ide na instalacije’, kaže Badnjević. ‘U slučaju pucanja vodovodnih cijevi ne bi se moglo doći do njih.’

U Vodovodu i kanalizaciji kažu da nemaju dovoljno novca da drže korak sa projektima rekonstrukcije cesta koje provodi kantonalna Direkcija za ceste, iako priznaju da bi bilo logičnije da se prvo zamijene instalacije pa tek onda vrši asfaltiranje.

‘Tražili smo da prolongiraju asfaltiranje na dionici Skenderija-Vijećnica-Skenderija, jer su na tom pravcu cijevi stare preko 50 godina i trebale su biti zamijenjene. Direkcija nije željela čekati, a mi nismo imali novca da to uradimo paralelno’, rekao je Badnjević.

Ovo znači da će se, prilikom prvog pucanja cijevi, tek asfaltirane ceste morati ponovo kopati.

Zolj tvrdi da ne mogu čekati na vlasnike podzemnih instalacija prilikom rekonstrukcije saobraćajnica. On kaže da se komunalnim preduzećima radovi najavljuju šest mjeseci unaprijed umjesto tri, kao što je uobičajeno. Ali, on dodaje: ‘Zavide nam što idemo naprijed, ispred svih. Ljute se. I neka se ljute.’

‘Nećemo čekati ni na koga. Ni njihovo nezadovoljstvo, niti ono što pišu novinari, neće nas spriječiti da radimo svoj posao’, kaže Zolj.

Ove godine planirana je rekonstrukcija Alipašine ulice, jedne od žila kucavica grada, kao i sjeverne longitudinale, te područja oko željezničke i autobusne stanice.

U istom periodu radnici Gras-a će vršiti rekonstrukciju tramvajske pruge na pravcu od Baščaršije do Vječne vatre – na istom onom dijelu koji je tek nedavno asfaltiran.

Projekat ‘Stanje cesta’ je urađen uz financijsku pomoć Fonda otvoreno društvo BiH