Kada je srpsko tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala 2011. godine pretresalo stan jednog od ljudi umiješanih u međunarodnu šemu pranja kokainskog novca, pronašlo je dokumente koji su svjedočili o novčanim transakcijama.
Ovi dokumenti su otkrili tužiocu Saši Ivaniću skriveni račun koji je Rodoljub Radulović, za kojeg se sumnjalo da je jedan od vodećih ljudi balkanskog narkokartela, imao u banci u Švicarskoj. Otkriće je, međutim, stiglo kasno – račun je godinu dana ranije zatvoren i tamo više nije bilo novca.
Da nije bilo ovog pretresa i pronađenih dokumenata, pitanje je da li bi tužilaštvo ikada i saznalo za ovaj račun.
Švicarska je zemlja u kojoj političari, tajkuni i kriminalci iz cijelog svijeta otvaraju račune i tamo kriju svoj novac. Strogi švicarski zakoni, koji čuvaju bankarske tajne, su im to omogućili.
Novinarska mreža OCCRP i njemački „Sϋddeutsche Zeitung“ sa kolegama iz 39 zemalja i 46 redakcija, uključujući i KRIK, sada otkrivaju tajne račune koje su u švicarskoj banci „Credit Suisse“ otvarali ljudi uključeni u sumnjive poslove. Ovo veliko novinarsko istraživanje zasnovano je na procurenim podacima i naziva se „Švicarske tajne“.
Procureni podaci otkrivaju da je Radulović u Švicarskoj, zapravo, imao dva računa koje je vodio preko svojih offshore firmi. Za jedan od njih srpsko tužilaštvo do danas nije znalo, rečeno je novinarima KRIK-a iz tužilaštva.
Jedan račun Radulović je otvorio 2005. i na njemu se nalazilo 165.000 franaka u junu 2006. godine. Drugi je otvorio dvije godine kasnije i na njemu je bilo 3,4 miliona franaka u decembru 2008, otkrivaju procureni podaci.
Banka „Credit Suisse“ otvorila je račune Raduloviću, uprkos tome što je prije toga bio uključen u niz finansijskih malverzacija u Americi.
Naime, u vrijeme otvaranja računa Radulović je bio pod istragom američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC), u dugovima 15 miliona dolara i suočavao se sa brojnim tužbama povjerilaca, ali i zapljenom imovine. Tužilac u New Yorku čak je izdao nalog za njegovo hapšenje zbog sumnje da je izvršio prevaru.
Ipak, ogranak banke „Credit Suisse“ u Zϋrichu djeluje da nije vidio ništa problematično i Raduloviću je otvorio račune. To otvara pitanje da li i koliko banka provjerava sa kakvim klijentima posluje.
Maira Martini, ekspert za borbu protiv pranja novca u organizaciji „Transparency International“, rekla je da ne bi trebalo da se desi da velika banka ne primijeti nekoga ko je bio pod istragom SEC-a.
„Ovakve stvari je veoma teško propustiti“, rekla je Martini.
Jedan od računa Radulović je iskoristio da pomogne svom šefu, narkobosu Darku Šariću, da opere više od tri miliona eura, piše u dokumentu tužilaštva do kojeg je došao KRIK.
Drugi račun, za koji tužilaštvo do danas nije znalo da postoji, Radulović je otvorio sa ciljem da spasi imovinu svoje kompanije „Ramoil“ koja se nalazila pod istragom američkih vlasti zbog finansijskih malverzacija i zbog toga bila ugašena.
Radulović je račune u „Credit Suisse“ zatvorio tek u maju 2010. godine, mjesec dana nakon što je Šarić u Srbiji optužen za šverc kokaina.
Kada je 2012. i sam optužen u istom slučaju, Radulović se dao u bjekstvo i do danas se ne zna gdje se nalazi. Zbog međunarodnog šverca 1,8 tona kokaina u odsustvu je osuđen na 10 godina zatvora u Srbiji, ali je presuda zbog proceduralnih propusta ukinuta i ponovljeno suđenje trebalo bi da počne krajem mjeseca.
Istraga protiv Radulovića zbog pranja novca preko švicarskog računa nije okončana do danas.
Novinari KRIK-a/OCCRP-ja kontaktirali su Radulovićevog advokata Velisava Milutinovića, ali je on kratko rekao da je istraga koja se tiče bankovnih računa u Švicarskoj i dalje otvorena i da ne može da komentariše.
„Credit Suisse“ nije odgovorila na pitanja novinara o konkretnim računima ili klijentima. Banka je saopštila da „posluje u skladu sa svim globalnim i lokalnim zakonima i propisima“.
Kompanija za prevaru
Radulović, koji je godinama živio na Floridi, zaradio je tokom 1999. i 2000. godine milione dolara na berzanskim manipulacijama i prevarama. Ključno mjesto u ovoj šemi imala je njegova kompanija „Ramoil Holding“ sa Kajmanskih ostrva. „Ramoil“ je u spisima američkog suda opisan kao „lažna“ firma koja je napravljena kako bi Radulovićev nezakonito stečen novac prebacivala sa jedne na drugu njegovu kompaniju.
U oktobru 2001. američki SEC optužio je Radulovića, njegovu drugu firmu „Ramoil Management“ iz Nevade i neke od njegovih saradnika za „manipulacije tržištem od 3,3 miliona dolara“. Kao dio prevare grupa je falsifikovala revizorske izveštaje „Ramoila“ i „davala lažne informacije u saopštenjima za medije“ čime je vještački podigla vrijednost akcija Radulovićeve firme sa 7 na čak 20 dolara, tvrdi SEC. Zbog ovoga, Radulović je 2003. godine osuđen na novčanu kaznu od blizu 2 miliona dolara.
U drugom slučaju, sudija u Miamiju je 2002. godine osudio Radulovića na kaznu od 12,1 milion dolara jer je prevario jednu privatnu kompaniju koja se bavila trgovinom uljem, a banke su odlučile da mu zaplijene imovinu – uključujući i kuću na obali u Floridi.
Sve ovo Radulovića nije pretjerano uznemirilo. Preselio se u Beograd početkom 2000-ih i počeo novi život na visokoj nozi: posjećivao je luksuzne teniske klubove, zabavljao se sa pjevačicama i vrijeme provodio sa poznatim filmskim producentima. Počeo je da se bavi uvozom voća, ugostiteljstvom i ulaganjem u nekretnine i uspostavio veze sa ljudima iz politike – prije svega sa tadašnjim ministrom policije i šefom Socijalističke partije Srbije Ivicom Dačićem, o čemu je KRIK ranije pisao.
Radulović je u to vrijeme otvorio i svoj prvi račun u „Credit Suisse“. Račun je vodio preko offshore kompanije „Redfine Holding“ koju je registrovao u martu 2005. na Maršalskim Ostrvima.
Ova kompanija osnovana je sa ciljem da se spasi ono što je ostalo od „Ramoila“, koji se našao pod udarom američkih vlasti, i zaštiti njegova imovina, otkrili su novinari u dokumentima međunarodnog novinarskog istraživanja „Rajski papiri“. Ovo istraživanje predvodila je novinarska organizacija ICIJ i zasnovano je na kolekciji procurenih dokumenata iz offshore destinacija – među kojima su se našli i e-mailovi Radulovićevog sina Đorđa koje je slao agenciji za osnivanje offshore firmi.
„’Ramoil Holding’ je osnovao moj otac, (…) ali je kompanija izbrisana iz registra 1999. godine“, napisao je Đorđe u jednom od e-mailova. „Nedavno je otkriveno da određena imovina koja je u to vrijeme stečena pod ‘Ramoil Holdingom’ još stoji pod njegovim imenom. Htjeli bismo da povratimo tu imovinu, ali ne na ime ‘Ramoil Holdinga’ već kompanije ‘Radfine Holding’.”
Đorđe je agentima za osnivanje offshore kompanije rekao da želi da „sastavi nešto poput ugovora o kupovini imovine između ’Ramoila’ i ’Radfina’ koji bi omogućio ’Radfinu’ da potražuje pomenutu imovinu“.
E-mailovi ne objašnjavaju šta se kasnije dogodilo sa imovinom „Ramoila“, ali banka „Credit Suisse“ je pomogla Raduloviću tokom ove akcije tako što je otvorila račun njegovoj novoj tajnoj kompaniji „Radfine“ u martu 2005. godine, istog mjeseca kada je kompanija i osnovana. Na računu se u junu 2006. nalazilo oko 165.000 švicarskih franaka, pokazuju procureni podaci.
Iz srpskog tužilaštva kažu za KRIK da nisu znali za ovaj račun.
„Tužilaštvo za organizovani kriminal nema saznanja da je sumnjičeni Rodoljub Radulović imao račun u banci ’Credit Suisse’ koji je kontrolisao preko kompanije ’Radfine Holding’.“
Mehanizam pranja novca
Nakon finansijskih prevara Radulović se u nastavku karijere, kako je istraga utvrdila, uključio u međunarodni šverc kokaina.
Britanska Agencija za borbu protiv teških oblika organizovanog kriminala (SOCA) 2009. godine je smatrala da je Radulović, zajedno sa Šarićem, šef balkanskog narkokartela. Ova grupa sumnjiči se za šverc gotovo šest tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu i pranje milionskih prihoda od droge.
Radulović je, kako je utvrdilo srpsko Tužilaštvo za organizovani kriminal, bio vlasnik prekookeanskih brodova koji su prevozili drogu.
Krajem 2008. i 2009. Radulović je sa saradnicima pripremao pošiljku od 1,8 tona kokaina iz Argentine, skrivenu među sojom na svojim brodovima „Golden” i „Verti”, kako je otkrilo srpsko tužilaštvo. Organizovana je akcija da grčka policija zaplijeni drogu kad stigne u ovu zemlju. Iz srpske policije je, međutim, informacija o akciji dojavljena Radulovićevoj ekipi pa su kriminalci kokain istovarili na ribarski brod u blizini španske obale i tako spasili robu od toga da padne u ruke policije.
Do danas nije zvanično utvrđeno ko je bio „krtica“ u policiji. U to vrijeme, međutim, Radulović je posjetio Beograd i sastao se sa tadašnjim ministrom policije Ivicom Dačićem i nizom njegovih saradnika, otkrivaju tajni snimci ovih sastanaka koje je KRIK objavio prije više godina.
Radulović je, kako tvrdi tužilaštvo, u istom periodu učestvovao u pranju novca za Šarića. Za to je koristio račun koji je u banci „Credit Suisse“ otvorio u januaru 2007. preko kompanije „Manmare holdings“ koju je registrovao mjesec dana ranije na Maršalskim Ostrvima.
Na ovom računu bilo je gotovo 3,4 miliona švicarskih franaka u decembru 2008, prema podacima iz projekta „Švicarske tajne“. Kroz račun je, međutim, prošlo i više novca, otkrila je istraga tužilaštva.
Srpsko tužilaštvo vjeruje da je kroz ovaj račun Radulović oprao 3,3 miliona eura Šarićevog novca od šverca droge.
Naime, Radulović je 15. januara 2009. od Šarića uzeo 2,5 miliona eura u kešu i uplatio ih na račun u srpskoj filijali nekadašnje „Hypo banke“. Sutradan je iznos prebacio na svoj račun u „Credit Suisse“ u Zϋrichu. Ovaj novac od droge oprao je, tvrdi tužilaštvo, tako što ga je lažno prikazivao kao transfere u vezi sa kupovinom brodova i isporukom robe – poslove koji nisu postojali, odnosno bili su fiktivni.
Radulović je zatim, navodno, oprao još 806.056 eura.
Ponovo je uzeo novac od Šarića, zatim pronašao biznismene čije su „kompanije imale novac na poslovnim računima u inostranstvu, a trebao im je gotov novac u Srbiji“, tvrdi tužilaštvo. Tim ljudima Radulović je dao keš, a njihove kompanije su zauzvrat prebacile isti iznos na račun njegove kompanije „Manmare holding“ u švicarskoj „Credit Suisse“.
Novac je prebačen u šest transakcija od decembra 2008. do aprila 2009. godine, a Radulović je prijavio da je novac primio za „usluge isporuke, kupovinu broda itd.“ Radulović je novac potom zamijenio u dolare i 10. 7. 2009. uplatio na lični račun u „Hypo banci“ u Beogradu.
Čovjek preko kojeg je Radulović pronašao ove biznismene ugradio se tako što je uzeo jedan posto od transakcija. Upravo pretresom njegove kuće tužilaštvo je došlo do dokumenata koji su otkrili ovu šemu pranja novca i Radulovićev račun.
Srpsko tužilaštvo tražilo je od svojih švicarskih kolega 2011. godine da pribave informacije od švicarske banke. Podaci su stigli 2013. godine, ali samo za račun za koji je tužilaštvo već znalo.
Iako je račun bio ugašen, srpski tužilac uspio je da, ipak, uđe u trag dijela Radulovićevog novca u Beogradu i zaplijeni nekretnine koje je kupio njime. Radulovićev advokat je na sudu tvrdio da je njegov klijent imovinu kupio novcem koji je zaradio legalno, a ne od šverca kokaina.
Sudija mu nije povjerovao i Radulovićeva imovina je privremeno oduzeta.
Radulović je i dalje u bjekstvu. Njegov partner Šarić predao se 2014, nakon četvorogodišnjeg bjekstva i presudu će dočekati u svom domu u Beogradu, pošto je nedavno pušten u kućni pritvor.
Istraživanju je doprinijela Milica Vojinović
Priču kolega iz OCCRP mreže možete pročitati OVDJE.
