Iako je prije tri godine donesen novi Zakon o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini (BiH), sa ciljem da se efikasnije, racionalnije i kvalitetnije troši novac poreskih obveznika, u ovoj oblasti još uvijek vladaju opstrukcije, kašnjenja i favoriziranje određenih dobavljača.

Iako nadležni tvrde da je došlo do napretka, tempo promjena je razočaravajući kada se zna da je reforma javnih nabavki u BiH imala prioritet jednak reformi sudstva i policije. Zakon je donesen 2004. godine pod pritiskom Europske Unije (EU). Cilj je bio ujediniti podijeljeno bh. tržište i osigurati nepristrasan tretman dobavljača prilikom natjecanja na tenderima za poslove koji se finansiraju iz budžeta.

Zakon je predvidio da se u roku od tri mjeseca nakon njegovog usvajanja osnuju dva državna tijela, ali taj rok nije ispoštovan. Zbog kašnjenja u formiranju ovih institucija, njihov utjecaj tek danas počinje da dolazi do izražaja. Dženita Fočo, direktorica Agencije za javne nabavke, priznaje da je prvobitni rok bio nerealan, ali je prihvaćen zbog pokušaja da se svi relevantni faktori privole na veći angažman.

Agencija, između ostalog, ima zadatak da prati primjenu zakona i da predlaže izmjene i dopune zakona i podzakonskih akata. Drugo tijelo, pod nazivom Ured za razmatranje žalbi, bavi se žalbama dobavljača koji smatraju da je tenderski proces loše vođen, zbog čega se osjećaju zakinutim.

Međutim, ustanovljavanje ova dva državna tijela nije riješilo sve probleme. Na primjer, ni jedna od ovih institucija nema mandat da se bavi nepravilnostima koje mogu nastati nakon zaključivanja ugovora.

Spora borba protiv korupcije

Izbor dobavljača se često povezuje sa korupcijom jer su velike sume novca u igri. Analiza koju je 2004. godine proveo Program podrške Evropske unije sistemu javnih nabavki u BIH (EUPPP) otkrila je da se u BiH godišnje potroši između 600 i 800 miliona KM na izvođenje javnih radova, nabavku dobara i usluga.

I kada bi 90 posto svih dodijeljenih ugovora bili savršeni, a samo 10 posto dovedeni pod sumnju, to bi značilo da država i poreski obveznici mogu godišnje izgubiti od 60 do 80 miliona KM, kaže Blago Bošnjak, bivši član Ureda za razmatranje žalbi. U zemlji, u kojoj su organi vlasti na svim nivoima još uvijek najveći investitori i nabavljači, fer tenderski proces može značiti pitanje života i smrti za firme koje su nove na tržištu.

Transparency International (TI), nevladina organizacija posvećena suzbijanju korupcije, upozorava da javna potrošnja i korupcija idu ruku pod ruku jer se javni službenici često imenuju na osnovu političkih opredjeljenja. Prema riječima Srđana Blagovčanina, glasnogovornika TI-a, takvi službenici se često ‘nađu u poziciji da mogu ovaj novac iskoristiti kako bi se odužili partiji.’

Bez obzira na ovakvu situaciju, Parlamentarna skupština BiH (PS BiH) nije žurila sa imenovanjima članova ovih institucija. Trebalo je godinu dana da se imenuje direktor Agencije za javne nabavke i pet članova Odbora za razmatranje žalbi.

Od juna prošle godine, kada je Agencija konačno profunkcionisala, pa do danas, dobili su preko 1.000 zahtjeva za stručno mišljenje.

Još neizvjesniji početak imao je Ured za razmatranje žalbi. Od pet članova koji su imenovani krajem 2005. godine, Ured su do sredine maja naredne godine napustila tri člana što je dovelo do paralisanja njegovog rada. Oni su svoje iznenadne ostavke pravdali razlozima lične prirode. Bivši članovi su za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva izjavili i kako do maja 2006. godine Ured nije imao prostorije, niti je bio operativan.

Prema riječima Amira Pilava, predsjedavajućeg Ureda za ostavke su kriva birokratska odugovlačenja. Trebalo je proći šest mjeseci od dana kada je PS BiH imenovala članove, do momenta kada je utvrđena visina njihovih plata.

Kada je Ured konačno počeo sa radom, 19-og septembra, zatekli su 464 neriješena predmeta. Do kraja godine pristiglo je još 196 žalbi od kojih je riješeno njih 136.

Marian Lemke, vođa tima EUPPP za BiH kaže: ‘Odugovlačenje u uspostavljanju ove dvije institucije predstavlja ozbiljan problem.’

Fočo se ne slaže i kao primjer navodi 10 zemalja koje su pristupile Evropskoj uniji 2004. godine. Nakon što su slični zakoni usvojeni u ovim zemljama, tvrdi ona, trebale su tri godine da se značajno smanji priliv žalbi.

Ako BiH želi da održi taj nivo, morat će puno posla da uradi u toku ove godine.

Problemi sa tenderima izlaze na vidjelo

Bh. institucije nadležne za javne nabavke, kao i TI i Europska Unija, stječu sve jasniju sliku o načinu na koji se veliki javni radovi zloupotrebljavaju.

Većina od 17 prijava koje su u posljednje dvije godine pristigle u bh. ogranak TI-a vezane su za dodatke ugovorima, poznatije kao aneksi, koji se dodaju nakon zaključivanja prvobitnog ugovora. Firme koje su na tenderima dobijale ugovore na osnovu toga što su nudile najnižu cijenu, kasnije bi putem aneksa dobile više novca nego što je to prvobitno bilo planirano.

Izgradnja dijela autoputa od Gradiške do Banja Luke predstavlja primjer ovakve prakse.

Krajem 2002. godine nadležno ministarstvo Republike Srpske (RS) zaključilo je ugovor sa kompanijom Integral Inženjering o izvođenju radova vrijednih 43,5 miliona KM.

Ali, originalni ugovor nije bio usklađen sa Zakonom o zaštiti životne sredine koji je usvojen ranije te godine. Pored toga, i predstavnici lokalne zajednice, građani i udruženja za zaštitu životne okoline protestvovali su zbog plana da se kopanje tunela izvrši na lokaciji udaljenoj 200 metara od vrtića.

Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, koja je odobrila sredstva za ostatak autoputa, ima veoma stroge kriterije kada je u pitanju zaštita okoliša, tako da su prvi radovi započeli tek 2004. godine. U septembru 2006. godine, preduzeće Putevi RS, koje je naslijedilo ministarstvo kao ugovornu stranu, bez raspisivanja tendera zaključilo je sa izvođačem aneks za dodatne radove, rekla je Natalije Popadić, portparol Puteva RS. Vrijednost ovog aneksa je iznosila 65 miliona KM, tako da se na kraju ukupna vrijednost radova popela na 100 miliona KM.

TI je također obaviješten o slučajevima da se veći projekti podijele u više manjih tendera kako bi se izbjegle komplikovane procedure koje često prate velike nabavke.

Žalbe na tendere

Na adresu TI stizale su prijave o tome kako se tenderi često pišu tako precizno da samo jedan dobavljač može da zadovolji sve uslove. Firme se žale da se tako pojedini dobavljači favorizuju, iako je na izgled sve regularno.

Prijašnje iskustvo u poslovanju sa određenim investitorom često na tenderima donosi dodatne bodove određenim dobavljačima.

Pojedini dobavljači i ne pokušavaju da se prijave na tender za koji smatraju da je namješten, jer samo gube vrijeme i novac. Primjera radi, tenderska dokumentacija za nabavku vozila može koštati i do 200 KM.

Kako objašnjava službenik za tendere pri kompaniji Hyundai Auto BH, često se dešava da se u tenderskoj dokumentaciji navode tehničke karakteristike koje odgovaraju samo jednom tipu vozila. Iako ovakva sitaucija ne ostavlja prostora konkurenciji, dotična tenderska komisija po zakonu mora pribaviti ponude tri dobavljača da bi tender bio regularan. Na primjer, u tenderu može biti navedeno da se isključivo traži vozilo sa šestobrzinskim mjenjačem ili sa motorom od 130 konja ili 103 kW.

Drugi problemi u tenderskim natjecanjima

Iako službenici dvije državne institucije i predstavnici EU-a smatraju da je novi zakon povezao bh. tržište, u praksi se ne dešava često da se firme iz jednog entiteta natječu za poslove u drugom.

Fočo tvrdi da su službenici Agencije primijetili određene greške koje se ponavljaju u tenderskim obavještenjima, ali nije željela da ih navede. Rekla je da se nada kako će, u saradnji sa ministarstvima pravde, sudovima i poreskim upravama, uspjeti pojednostaviti uslove za prijavljivanje na tendere i ujednačiti taj proces na cijeloj teritoriji BiH.

Stručnjaci iz Agencije su krajem 2006. godine poslali upitnike na adrese 400 učesnika u javnim tenderima kako bi procijenili efekte primjene Zakona. Jedna od primjedbi dobavljača je bila, kaže Lemke iz EUPPP, da dobivaju vrlo malo objašnjenja zašto je njihova ponuda odbijena.

Projekat ‘Stanje cesta’ je urađen uz financijsku pomoć Fonda otvoreno društvo BiH