Karić je osuđen nakon što je priznao da je davao novac bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH Kemalu Čauševiću kako bi njegove firme imale povlašten položaj prilikom uvoza tekstila u BiH.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Čaušević je početkom 2007. godine stupio u kontakt s Karićem i Sadikovićem, vlasnicima firmi koje su uvozile tekstil iz Turske, Kine i Mađarske u BiH. Čaušević je s njima dogovorio da će obezbijediti da im se prilikom uvoza robe na carini priznaju fakture sa umanjenim cijenama robe i da im se roba neće detaljno pregledavati.
Čaušević je od Sadikovića i Karića zahtijevao da mu daju 1.000 KM po uvezenom kamionu, na šta su oni pristali. Tako su mu od 2007. do februara 2011. godine za uvoz 1.722 kamiona tekstila dali najmanje 1.722.000 KM, od čega je Karić dao 425.000 KM.
Kariću se počelo suditi zajedno sa Čauševićem i Sadikovićem, ali je predmet razdvojen nakon što je sklopio sporazum sa Tužilaštvom BiH.
Tužilaštvo i odbrana su u maju 2017. godine dogovorili da Karić prizna krivicu i bude osuđen na godinu zatvora, kao i da svjedoči na suđenju protiv Čauševića i Sadikovića.
Osim primanja dara, Čaušević je optužen da je između 2004. i 2012. godine kupovao nekretnine u Sarajevu i okolini vrijedne oko 1,2 miliona KM plaćajući ga novcem za koji je znao da potječe od krivičnih djela. O ovome je CIN ranije pisao.
Tužilaštvo smatra i da je zloupotrijebio položaj kada je omogućio da UIO BiH uplati preduzeću “Glas Srpski – Grafika“ a.d. Banja Luka 200.000 KM zbog navodne štete nastale u postupku javnih nabavki za usluge štampanja kontrolnih markica za ovu instituciju.
