Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je krajem prošle sedmice objavio da je bivši direktor UIO-a za sedam godina kupio pet stanova i četiri poslovna prostora te 20 duluma zemljišta u najužem centru Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu. Podaci iz kupoprodajnih ugovora pokazuju da ukupna vrijednost nekretnina iznosi milion i 80 hiljada KM.
Novinari CIN-a su, također, otkrili da Čauševićeva primanja od 2004. godine nisu bila ni približno dovoljna da pokriju ulaganja u imovinu.
Čauševiću je Sud BiH blokirao: pet stanova i jedan poslovni prostor koji se nalazi u zanatskom centru Stakleni grad u Sarajevu, tri parcele na Poljinama i poslovni prostor u sarajevskom naselju Grbavica.
Ne želite propustiti naše priče?
Prijavite se na newsletter.
Ne želite propustiti naše priče?
Prijavite se na newsletter.
Istim rješenjem Sud BiH je odbio prijedlog Tužilaštva da se Čauševiću onemogući raspolaganje za još dva poslovna prostora koji se, također, nalaze u Staklenom gradu.
U rješenju Suda BiH stoji da će ova mjera trajati do okončanja krivičnog postupka protiv Čauševića.
Također, Tužilaštvo BiH je u prijedlogu dostavljenom Sudu BiH navelo da je tokom istrage utvrđen očit nesrazmjer između ostvarenih prihoda i imovine koju je Čaušević stekao u periodu od 2006. do 2012. godine. Prema nalazima Tužilaštva, Čaušević je deset nekretnina platio 900.100 KM, a njihova tržišna vrijednost je iznosila 1,5 miliona KM. Oni navode da je Čaušević u periodu od 2005. do 2010. godine ostvario prihode u iznosu oko 695.000 KM, kojima nije mogao kupiti ove nekretnine, ako se pri tome odbiju i troškovi života.
Najveći broj nekretnina Čaušević je kupio tokom 2011. godine, kada je razriješen dužnosti direktora UIO-a. On je u toj godini kupio četiri nekretnine koje je platio 395.200 KM, a u 2012. godini kupio je i dva poslovna prostora za 280.000 KM. Njegova primanja u 2011. godini, prema podacima Tužilaštva BiH, iznosila su 55.000 KM od plaća i 60.800 KM od iznajmljivanja nekretnina.
Čauševićev zastupnik, advokat Asim Crnalić, je u žalbi upućenoj Sudu BiH naveo da je njegov klijent bio zaposlen na odgovornim poslovima od 1986. godine te da je svake godine, uključujući i ratni period, ostvarivao prihode koji su bili na razini najbolje plaćenih menadžera u BiH.
Crnalić je Sudu BiH dostavio dokumentaciju u kojoj je naveo da je Čaušević u navedenom periodu zaradio 1,76 miliona KM: na osnovu svog rada, kamata na oročena sredstva, članstava u raznim odborima, zatim po osnovu raznih ugovora, među kojima su i ugovori o zakupu, darova povodom rođenja djeteta, nasljedstva od oca i novčanog dara roditelja supruge. Sud BiH je žalbu odbio kao neosnovanu.
