Prošlog mjeseca, kao proizvod istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu, objavljen je članak u kojem se navodi da je Gahima napustio Ruandu 2004. godine nakon što je podnio ostavku sa Vrhovnog suda zbog sumnjičenja da je kao državni tužilac Ruande zloupotrebio položaj za lično bogaćenje.
Perić dodaje da će se istraga usmjeriti na navode koji se spominju u članku CIN-a. Istragu će provesti Ured disciplinskog tužioca VSTV-a na čijem je čelu amerikanac David Upcher, dodaje Perić.
„Razgovarao sam sa Visokim predstavnikom (Paddy Ashdownom) i on se slaže da se domaće i strane sudije tretiraju na isti način u ovim (disciplinskim) slučajevima,“ kaže Perić. „Visoki predstavnik se neće miješati u tok istrage, ali će na kraju donijeti odluku.“
U zavisnosti od rezultata istrage, Visoki predstavnik može odlučiti da smjeni Gahimu.
U pismu upućenom predsjednici državnog suda Meddžidi Kreso, Gahima je zatražio da se provede istraga podstaknuta CIN-ovim člankom i rekao je da ti navodi nisu tačni i da će u potpunosti surađivati sa mogućom istragom, dodaje Perić.
Gahimu je imenovao OHR, a kandidovao ga je Michael Johnson, privremeni međunarodni registrar pri državnom sudu u kojem je smješteno novo Vijeće.
Bivši zamjenik Visokog predstavnika Bill Potter tvrdi da u OHR-u, prije nego što su zaposlili Gahimu, nisu imali nikakve informacije o njegovoj prošlosti osim njegove šture biografije. Potter i njegov nasljednik John Peyton navode da, dok CIN nije pokrenuo ta pitanja člancima u štampi, OHR nije bio svjestan kontroverznih okolnosti pod kojima je Gahima napustio Ruandu 2004. godine.
Gahima je napustio Ruandu u januaru 2004. godine, tek jedan mjesec nakon što je imenovan na položaj potpredsjednika Vrhovnog suda Ruande. Od tada do danas, Gahima tvrdi kako je podnio ostavku zbog ličnih razloga koje ne želi da komentariše.
Njegovim odlaskom javnost je ostala uskraćena za odgovor u vezi sa njegovim privatnim i poslovnim dugovanjima u visini od 330 miliona ruandskih franaka (RWF) ili 603.000 američkih dolara. Nije se izjasnio ni o tvrdnjama Nacionalne ruandanske komisije za ljudska prava o zloupotrebi položaja, na koje vlasti u Ruandi nikad nisu reagovale.
O ovim navodima se naširoko pisalo u domaćoj i u stranoj štampi.
Kada smo ga prošlog mjeseca nazvali u njegov ured u Sudu BiH, Gahima je odbio da komentariše pojedinačne navode.
„Ne želim da diskutujem ova pitanja“, kaže Gahima. „Nisam imao nikakve probleme sa bankama, nikad nisam ništa nezakonito uradio i ne želim da diskutujem u štampi o mojim političkim problemima.“
Njegova politička karijera se iznenada prekinula, kratko vrijeme nakon objavljivanja niza članaka u nezavisnim novinama „Umuseso“. Novine su iznijele navode da je Gahima imao velike dugove i da je podizao zajmove pod sumnjivim okolnostima.
Čitajući listu ljudi za koje je Narodna banka navela da su neplatiše kredita poslovnih banaka, novinari „Umuseso“-a su pronašli Gahimino ime. Spomenuta lista, koja je došla u posjed CIN-a uz saglasnost „Umuseso“-a, spominje Geralda Gahimu kao dužnika 5 klase, u visini od 17 miliona RWD (31.000 američkih dolara), za kredit od BCR banke. Takođe ga povezuje sa Equatoria Consult, koju Gahima opisuje kao porodični posao, gdje je dužnik 5 klase na ime kredita od BCDI banke u visini od 313 miliona RWF (572.000 američkih dolara).
U odvojenom slučaju, nadzorni organ vlade iz Ruande navodi da je Gahima prekoračio svoja ovlaštenja dok je bio državni tužilac.
U pokušaju da uvjeri Zapad kako radi na demokratizaciji, vlada u Ruandi je 1999. godine osnovala nacionalnu Komisiju za ljudska prava, pored već postojeće Komisije za reformu zakona, Izborne komisije i Komisije za jedinstvo i pomirenje.
U godišnjim izvještajima Komisije iz 2000., 2001. i 2002. godine, navodi se da je odjeljenje, na čijem je čelu bio Gahima, pod optužbom za korupciju navodno protivzakonito uhapsilo bivšeg člana parlamenta Mbandu Jeana i držalo ga tri godine u pritvoru bez pokretanja postupka.
Mbanda je uhapšen u maju 2000. godine, nakon što je napisao otvoreno pismo u kojem kritikuje RFP pod šest godina starim optužbama za finansijske prevare, falsifikovanje dokumenata i pronevjeru. Komisija navodi da, u svojstvu državnog tužioca, Gahima nije bio nadležan za stari predmet koji je prethodio Mbandinom angažmanu u državnom parlamentu, i da je on trebao ostaviti lokalnim vlastima da odluče o pokretanju postupka.
Tokom 2002. godine Gahima je ponovo pao pod udar kritike oko pritvaranja optuženih protiv kojih nije nikad pokrenut postupak – ovog puta radilo se o šest sudija Vrhovnog suda, koji su presuđivali u dva odvojena predmeta protiv BCR i BCDI banke.
Prema izvještaju komisije, trojica od ovih sudaca bila su zatvorena dva dana tokom januara. Druga trojica su pritvorena u martu tokom pet dana, i svi su bili optuženi za falsifikovanje i korištenje falsifikovanih dokumenata prilikom donošenja presuda u slučajevima pomenutih banaka.
Čak i nakon što su sudije puštene, oni su se žalili komisiji, morali su da se javljaju svakog petka u tužilaštvo i nije im bilo dozvoljeno da napuštaju Ruandu. Kako su izjavili, tužilac je vršio na njih pritisak da podnesu ostavku. Izvještaj konstatuje da su neke od sudija podnijeli ostavku, ali ne imenuje koji.
