Kantonalni sud u Sarajevu je prvostepenom presudom osudio penzionisanog sarajevskog advokata Ismeta Hamzića na tri godine i deset mjeseci zatvora, bivšeg kurira Općinskog suda u Sarajevu Zaima Spahovića na jednu godinu zatvora, a posrednika u prodaji nekretnina Peru Vukovića na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog krivotvorenja isprava.

Ostale optužene u predmetu „Kurir“ – bivšu sutkinju Općinskog suda u Sarajevu Milenu Rajić, suspendovanu šeficu Pisarnice za upravljanje predmetima Tanju Jović, suspendovanog kurira Muamera Pitu, bivšu daktilografkinju Mirsadu Alić te advokaticu Saminu Skopak – Sudsko vijeće je oslobodilo odgovornosti.

U obrazloženju presude predsjedavajuća Vijeća sutkinja Sanela Rondić je rekla da je Hamziću, Spahoviću i Vukoviću dokazano krivično djelo krivotvorenje isprava u produženom trajanju i da su pri određivanju kazne uzete u obzir obiteljske prilike, starost i ranija neosuđivanost, a od otežavajućih dužina i broj poduzetih radnji.

Sutkinja Rondić je objasnila da za dijelove optužnice nije bilo dovoljno dokaza te da pojedina svjedočenja i nalazi sudskih vještaka nisu prihvaćeni pa je Sud oslobodio odgovornosti petero optuženih.

Šest godina od podizanja optužnice

Tužilaštvo Kantona Sarajevo je u predmetu „Kurir“ 2017. i 2018. godine podiglo dvije optužnice koje su naknadno spojene. Među optuženim su bili i advokat Esad Hrvačić, njegov pripravnik Elmin Džino te administratorica CMS sistema u Općinskom sudu u Sarajevu Branka Husanović koji su u međuvremenu pravosnažno osuđeni.

Njih troje su već na početku procesa potpisali sporazum sa Tužilaštvom i prihvatili krivicu za organizovani kriminal, udruženje radi činjenja krivičnog djela, krivotvorenje isprava i zloupotrebu položaja. Hrvačić je dobio godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 10.000 KM, a oduzeta mu je i imovinska korist od 47.520 KM. Zabranjeno mu je bavljenje advokaturom 18 mjeseci. Husanović i Džino su dobili uslovne zatvorske kazne i zabranu obavljanja funkcija godinu dana.

Prema navodima iz optužnice i izrečenim presudama, osuđeni su od juna 2010. do juna 2016. godine pokretali parnične postupke s ciljem nezakonite promjene vlasništva nad nekretninama. Postupci su pokretani tužbom za dosjelost nad nekretninama, pri čemu tuženi nisu ni znali da su tuženi. Neki od njih su umrli, a bilo je umrlih i među onima u čije ime su tužbe pokretane.

U tužbama je najčešće navođena nepostojeća ili pogrešna adresa tuženih. Uz pomoć sudskih kurira tužbe su upućivane u advokatske urede gdje su dostavnice potpisivane u ime tuženih. Na taj način se stvarao privid da je tužba uredno zaprimljena. Međutim, kako na njih nije bilo odgovora niti su se tuženi pojavljivali na Sudu, donesene su presude zbog propuštanja na osnovu kojih su pojedinci stekli vlasništvo nad nekretninama.

Tužiteljica Željka Radovanović Sokić je u završnoj riječi rekla da su ove tužbe najčešće upućivane sutkinji Mileni Rajić. One su joj dodjeljivane uz pomoć sudskih službenika i zloupotrebom CMS sistema, a bilo je situacija da su određene tužbe povučene ako je ovim sistemom određen drugi sudija koji bi vršio provjeru. U takvim slučajevima tužbe su naknadno ponovo ulagane sve dok ne bi došle do sudije kod kojeg je „najlakše riješiti problem“.

Međutim, u toku izricanja presude predsjedavajuća Sudskog vijeća Sanela Rondić je rekla da je Vijeće oslobodilo odgovornosti sutkinju Rajić jer njena krivica nije dokazana. Ona je podsjetila da se sutkinji na teret stavljalo da je donosila nezakonite odluke na osnovu fiktivnih adresa, krivotvorenih dostavnica, krivotvorenih priznanja, ali po ocjeni Vijeća „bilo je neophodno precizirati da je znala da se radi o fiktivnim adresama tuženih osoba, odnosno krivotvorenim dostavnicama i drugo i da je znajući da se radi o navedenom donosila presudu u predmetima vezanim za sticanje vlasništva dosjelošću, tačnije presude u kojima tužitelje koje zastupa Hamzić Ismet“.

Tužilaštvo je slučaj „Kurir“ otkrilo zahvaljujući pojedinim sudijama sa Parničnog odjeljenja Općinskog suda koji su posumnjali u način dostavljanja sudskih pisama tuženim strankama. Radilo se o predmetima u kojima su tužbe dostavljane preko sudskih kurira, a sa istih tih adresa, kada bi se tužbe poslale poštom, vraćale su se u Sud kao neuredne. Iz Općinskog suda u Sarajevu su o tome obavijestili Kantonalno tužilaštvo koje je preuzelo slučaj. Uključili su praćenje i snimanje osumnjičenih, pregled predmeta, terensku provjeru i saslušanje svjedoka.

Tužiteljica Radovanović Sokić je u završnoj riječi rekla da je riječ o krivičnom djelu sa visokim stepenom opasnosti po društvo jer se ne radi samo o materijalnim posljedicama po stvarne vlasnike nekretnina. „Ugrožen je zakonit rad pravosuđa kao i povjerenje građana u pravosudne organe vlasti.”

Advokati odbrane su u ovom slučaju pobijali zakonitost prikupljenih dokaza i ustrajali u tome da se ne radi o organizovanoj grupi, kako je to optužnicom bilo navedeno.

Ismet Hamzić, koji se u međuvremenu penzionisao i ne radi kao advokat, rekao je u završnim riječima: „Zbog ovog predmeta ja sam sve izgubio. Izgubio sam zdravlje, izgubio sam posao, izgubio sam porodicu, izgubio sam imovinu.“

Na presudu postoji mogućnost žalbe.