Skrivajući račune za troškove radnih sastanaka, ručkova i večera plaćanih novcem građana, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (BiH) je povrijedilo pravo istraživačkih novinara na pristup informacijama od javnog značaja, ocijenio je Sud BiH sredinom marta 2026. godine.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je tokom prethodnih 15 godina dobio 18 presuda protiv bh. institucija koje su skrivale javne informacije od građana. Jedina institucija za koju je sud čak dvaput utvrdio da ne radi u skladu sa zakonom je upravo Predsjedništvo BiH.
Ovoj instituciji je stoga naloženo da ponovo odluči o zahtjevu kojim su novinari CIN-a tražili podatke i dokaze o troškovima reprezentacije. Uprkos argumentima suda, Predsjedništvo je opet odlučilo isto, tvrdeći da su udovoljili zahtjevu.
Predsjedništvo BiH zakopčano do grla
CIN je 2024. godine počeo istraživati troškove reprezentacije u institucijama. Samo Predsjedništvo BiH je od početka 2020. do kraja 2024. za radne sastanke, ručkove i večere potrošilo 931.088 KM javnog novca.
Stoga je novinar CIN-a, osim generalnih podataka o utrošku, zatražio i uvid u račune i fakture te fotokopiranje ili fotografisanje. Sekretarijat Predsjedništva BiH je na prvi dio zahtjeva odgovorio, a uvid u dokumente odbio, smatrajući da se traži veliki broj podataka čije bi prikupljanje opteretilo rad institucije i da CIN zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
CIN se žalio Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH koje je umjesto objektivne procjene postupanja institucije prešlo granice svoje nadležnosti i propitivalo i ono što žalbom nisu ni upitani. Zaključili su da novinari imaju pravo na uvid, ali ne i na kopiranje i fotografisanje te takvom odlukom doprinijeli smanjenju transparentnosti institucije.
„Žalbeno vijeće je izašlo iz okvira svog postupanja. (…) Izmijenilo je prvostepeno rješenje na štetu žalioca, što nije dozvoljeno”, objašnjava rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći Transparency International BiH (TIBiH) Ena Kljajić Grgić koja je pomagala CIN-u u ovom postupku.
Novinar CIN-a je sredinom 2025. godine izvršio uvid u mali dio računa koje su mu uposlenici Predsjedništva BiH, po sopstvenoj procjeni i odluci, odlučili pokazati. Tokom uvida su rekli da su priložili podatke koje su u tom trenu mogli prikupiti, s obzirom na kapacitete institucije i odluku Žalbenog vijeća. Primjera radi, od ukupno 266.702 KM koje su potrošili u 2023. godini, priložili su dokumentaciju za tek desetak hiljada maraka.
S obzirom da je najveći dio dokaza ostao nedostupan javnosti, CIN je podnio tužbu Sudu BiH, cijeneći da građani moraju znati na šta su članovi Predsjedništva BiH, njihovi savjetnici i šefovi kabineta te generalni sekretar institucije potrošili stotine hiljada maraka.
Sud BiH je u martu 2026. godine odlučio u korist istraživačkih novinara.
„Odbijanjem dostavljanja fotokopija faktura i računa, došlo je do miješanja u pravo na pristup informacijama kao segment prava na slobodu izražavanja“, piše u sudskoj odluci, kao i da: „Tuženi nije obrazložio zbog čega bi potpuno uskraćivanje pristupa bilo neophodno, niti je razmotrio mogućnost djelimičnog pristupa uz zaštitu eventualno osjetljivih podataka“.
Kljajić Grgić kaže da je ovakva odluka Suda važna jer su novinari dokazali da nisu zloupotrebljavali pravo na pristup informacijama kako je tvrdilo Predsjedništvo BiH te da Žalbeno vijeće nije dobro uradilo svoj posao u postupku po žalbi.
Sud BiH je naložio Predsjednišvu BiH da opet odlučuje po zahtjevu, ali ovaj put u skladu sa Zakonom. No, institucija je u maju 2026. godine u novom odgovoru napisala da je CIN već dobio informacije koje je tražio zahtjevom.
„Ovako tvrdoglavo insistiranje na sakrivanju javnih podataka, čak i kada postoji sudska odluka u korist transparentnosti je zabrinjavajuće i opasno, posebno zato što je u pitanju jedna od najvažnijih institucija u zemlji i što joj ovo nije prva presuda iste vrste. Sada je važno otkriti zašto je Predsjedništvo BiH toliko posvećeno sakrivanju informacija“, kaže glavni i odgovorni urednik CIN-a Aladin Abdagić.
CIN je već tužio Žalbeno vijeće Vijeća ministara BiH zbog odluka Predsjedništva BiH. Novinari su u septembru 2017. tražili podatke o pojedinačnim primanjima trojice članova, što je Sekretarijat institucije odbio, uz objašnjenje da bi im to moglo nanijeti štetu.
Na ovu odluku je CIN uložio žalbu koju je Žalbeno vijeće odbilo. Na koncu, Sud BiH je stavio tačku na spor, donoseći presudu u korist novinara jer Vijeće nije objasnilo zašto je odbilo zahtjev niti je odluka bila u skladu sa pravilima upravnog postupka.
Osim Žalbenog vijeća CIN je ranije tužio i: Agenciju za državnu službu BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske, Dom zdravlja Kantona Sarajevo, Okružni sud u Banjoj Luci i druge institucije koje su sakrivale javne informacije.
“Insistiranje CIN-a na dosljednoj primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH predstavlja podstrek svim istraživačkim novinarima u BiH da ne dozvole da im se krše prava na pristup informacijama i da ih se naziva zloupotrebljivačima samo zbog toga što rade svoj posao”, kaže Kljajić Grgić.
Snaga javnih informacija
CIN je u septembru 2025. godine objavio priču „Funkcionerske povlastice: ručkovi bez pokrića, računi bez stida“, oslanjajući se većim dijelom na informacije prikupljene zahvaljujući Zakonu o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH.
Prikupljeni su podaci za devet državnih ministarstava, Generalni sekretarijat i Ured predsjedavajućeg Vijeća ministara koji su od 2018. do 2024. godine na reprezentaciju potrošili 7,14 miliona KM. Predsjedništvo BiH je tada izostavljeno jer nisu omogućili pristup.
Novinari CIN-a su na osnovu uvida u račune dokazali da se novac za reprezentaciju značajnim dijelom troši na alkohol u kafanama u BiH i inostranstvu, a pravda kao utrošak na radnim ručkovima ili večerama.
U institucijama nisu zabilježeni razlozi i ciljevi sastanaka, a interne kontrole su slabe pa stvarnu provjeru računa rade samo revizori iz Ureda za reviziju državnih institucija BiH. Uprkos uočenim nepravilnostima institucije rijetko poštuju njihove preporuke.
Dženana Burek, izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije u BiH, kaže da je primjena zakona o slobodi pristupa informacijama ključna za demokratsko društvo jer navodi institucije na odgovornost.
“ZOSPI omogućava novinarima da istražuju: trošenje javnog novca, zapošljavanja, javne nabavke, političke odluke, moguće zloupotrebe položaja i sukobe interesa. Kada se zakon ne primjenjuje dosljedno, tada se, praktično, zatvara prostor za javni nadzor nad radom vlasti”, kaže Burek, dodavši da će presude uvijek podsjećati da je institucija prekršila zakon. „To utječe na reputaciju institucije, povećava javni pritisak i dugoročno može primorati institucije da ozbiljnije pristupaju zahtjevima medija.“
Ena Kljajić Grgić iz TIBiH kaže da praksa pokazuje da institucije ne postupaju transparentno ni u ponovljenom postupku. “Na osnovu dosadašnjeg iskustva Transparency International BiH može se uočiti obrazac postupanja koji ukazuje na onemogućavanje pristupa informacijama, čak i u situacijama kada su donošene odluke u korist naše organizacije.”
U ovakvim slučajevima se pokreću novi upravni sporovi, što značajno produžava vrijeme i poskupljuje proces dolaska do javnih informacija.
Centar za pružanje pravne pomoći TIBiH od 2009. do 2025. godine u svom radu bilježi 286 pravosnažnih i nepravosnažnih odluka sudova sa svih nivoa vlasti u sporovima koji se odnose na pravo na pristup informacijama: 234 puta su tužbe i zahtjevi za vanredno preispitivanje sudskih odluka prihvaćeni, a 52 puta odbijeni.
