Prije godinu dana među profesorima i studentima sarajevskog univerziteta zavladala je panika. Rektor Hasan Muratović naredio je temeljite izmjene nastavnih planova i programa u skladu s općom evropskom reformom visokog obrazovanja.
Zbog otpora njegovom nastojanju da reforme budu brze i radikalne, Muratović je prekorio Senat univerziteta. Zašto Bosna i Hercegovina još stoji u mjestu, zapitao se rektor, dok evropske kolege užurbano rade na modernizaciji fakulteta i njihovom uključenju u jedinstveni obrazovni sistem?
‘Mislim da objektivno nismo bili spremni za ovaj korak’, prisjeća se Milenko Blesić, profesor sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu. ‘Prva reakcija osoblja bilo je pitanje: a gdje je zakon?’
Bilo kako bilo, Blesić i njegove kolege bacili su se na ispunjavanje zahtjeva ‘Bolonjskog procesa’, kako glasi skupni naziv ovih reformi. Oni su tokom ljeta napisali nekoliko stotina stranica novog plana i programa kako bi sa njim ušli u novu akademsku godinu.
Stručnjaci za obrazovanje smatraju da je krajnje vrijeme da se provođenju reformi pridruže i ostali bh. fakulteti. Iako je BiH već dvije godine formalno uključena u pokret za reformu visokog školstva, mnogi ministri, dekani i profesori još uvijek nisu u stanju objasniti suštinu i cilj Bolonjskog procesa.
Na prošlogodišnjoj evaluaciji 40 zemalja koje su se uključile u reforme, BiH se po učinku nalazi na začelju liste sa Andorom i SCG. Otada se još pet zemalja uključilo u Bolonjski proces.
Šta je Bolonjski proces?
Radi se o pokušaju evropskih zemalja da na svom prostoru poništi razlike između desetak visokoobrazovnih sistema različite tradicije i kvaliteta. Obrazovni radnici se nadaju da će na taj način iznjedriti prvoklasne diplomce, koji će biti oslonac razvoja evropske ekonomije i moći ravnopravno konkurisati kolegama iz SAD-a i azijskih zemalja u usponu, poput Kine.
Bolonjski proces bi trebao fakultete promijeniti iz temelja. Prvo, traži se uvođenje akreditiranja, odnosno zvaničnog rangiranja fakulteta koji bi osigurao predviđeni kvalitet. Drugo, svi univerziteti moraju obezbijediti i dodiplomske i postdiplomske studije. Svi fakulteti trebaju uvesti sistem kreditnih transfera čime bi se studentima omogućilo da, ako žele, nastave usavršavanje na bilo kojem univerzitetu u državi ili na kontinentu. U zemljama u razvoju kakva je i BiH, primjena bolonjskih standarda uključuje obnovu objekata i modernizaciju opreme, pedagoških metoda i organizacione strukture univerziteta i fakulteta.
‘Suština dogovora evropskih ministara je da se stvori tržište rada, gdje jedan inžinjer obrazovan, na primjer u Portugalu, kad zatreba Švedskoj da se tamo može i preseliti’, objašnjava profesorica Lamija Tanović, bh. predstavnica u radnoj grupi za kontrolu primjene Bolonjske deklaracije.
Istraživanje koje je proveo Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), pokazuje da Bosna i Hercegovina nedovoljno primjenjuje Bolonjsku deklaraciju i da je njen univerzitetski sistem iznevjerio očekivanja studenata i potrebe privrede.
Neophodan preduvjet: Jedinstven sistem obrazovanja
Tanović kaže da BiH daleko zaostaje u reformi za većinom evropskih država, uglavnom zato što na državnom nivou nije urađeno ništa u cilju ujedinjenja i standardizacije visokog obrazovanja.
Sama pomisao na integraciju u evropski sistem obrazovanja zvuči smiješno, ističe ona, sve dok je naš obrazovni sistem rascjepkan i nepovezan.
‘U sistemskom smislu, nema Bolonje u BiH’, kaže Nedim Vrabac iz obrazovnog odjela u Vijeću Evrope.
Bivša rektorica Univerziteta u Novom Sadu, Fuada Stanković, sada zaposlena u Evropskoj univerzitetskoj asocijaciji (EUA), svojevremeno je rekla da, zbog nepostojanja zakona o visokom obrazovanju na državnom nivou trpe studenti i u SCG i u BiH. Bez tog preduvjeta, kaže ona, sve inicijative za poboljšanje kvaliteta fakulteta ostat će polovično realizovane. U međuvremenu, Srbija je usvojila zakon. BiH univerziteti stagniraju i zbog ratnih sukoba tokom devedesetih godina prošlog vijeka, koji su prouzrokovali odlazak mnogih studenata i naučno-istraživačkih radnika.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci i bivši premijer Republike Srpske Dragan Mikerević, kaže da se nauka i istraživanje u državi nisu pomakle sa mrtve tačke.
‘Zatekao sam 2003. budžet za nauku 0 KM. Mi nemamo institucije koje hoće da ulažu u nauku’, kaže Mikerević, a o provedbi reformi kaže: ‘Kako ćemo ispoštovati Bolonju? Mi nismo organizovani. Moramo se reorganizovati u institucionalnom smislu.’
Visok postotak odustajanja od studija, kao i činjenica da veoma malo studenata diplomira u roku predstavlja dodatni problem. Loše plaćeni profesori nemaju motivacije da iskušaju nove pedagoške metode, pa zato tezgare. Studenti su potpuno isključeni iz sistema upravljanja fakultetima, pa bez pobune prihvataju kupovanje ocjena.
Izglasavanje državnog zakona o visokom obrazovanju
Od ukupno 62 člana državnog parlamenta njih sedam su univerzitetski profesori. Međutim, kad je u pitanju donošenje zakona o visokom obrazovanju koji bi riješio većinu problema, Parlamentarna skupština BiH nalazi se u pat poziciji još od 2004. godine. Niko do sad nije predložio nacrt koji bi odgovarao predstavnicima entiteta i svim narodima.
Zbog neuspjeha da usvoji zakon u skladu sa Bolonjskom deklaracijom, BiH je do sada izgubila 1.5 miliona dolara kredita Svjetske banke. Pod znakom pitanja je i novi kredit od 24 miliona dolara.
Predstavnici hrvatskog naroda su zaustavili prve pomake u donošenju ovog zakona. Smatrali su da prijedlog krši pravo na korištenje hrvatskog jezika u školama. Kad je Ustavni sud Bosne i Hercegovine potvrdio kršenje prava, zakon je dorađen i vraćen na glasanje. Ovaj put, predstavnici RS-a su blokirali izglasavanje, zabrinuti zbog oduzimanja prava entitetima da regulišu obrazovanje.
Anketa provedena u januaru za potrebe OSCE-a, u kojoj je učestvovalo 1.500 ispitanika širom BiH, ukazala je na duboko podijeljene stavove Bošnjaka i Srba u vezi sa uvođenjem državnog ministarstva obrazovanja, koje bi bilo garant istovjetnih obrazovnih standarda u cijeloj zemlji. 94% ispitanih Bošnjaka podržava centralizirano ministarstvo obrazovanja, ali se sa tim slaže samo 40% Srba.
Ovo ispitivanje, u kojem nije pravljena razlika između srednjeg i visokog obrazovanja, otkrilo je također i podijeljenost građana po pitanju jezika. Više od polovine ispitanih Hrvata (51 posto) smatra da je prihvatljivo učenike razdvajati na osnovu jezika na kojem se nastava održava. Samo 20 posto Bošnjaka i 26 posto Srba dijeli ovo mišljenje.
Bolonjski proces je još jedna od reformi koja je postala talac stalnog političkog prepiranja nacionalnih stranaka, tvrde strani i domaći eksperti.
‘HDZ propaganda je uradila odličan posao, tako da se SDS i SDA nisu ni morali posebno truditi’, prokomentarisao je odbijanje prvog prijedloga zakona Claude Kieffer, zamjenik direktora u Odjelu za obrazovanje OSCE-a. On priznaje da je međunarodna zajednica zapostavila visoko obrazovanje koje je trebalo biti jedan od prioriteta nakon potpisivanja Dejtona. Umjesto toga, kaže on, generacije studenata su tokom školovanja stekle “potpuno iskrivljenu sliku o kulturi, etničkim zajednicama i manjinama zato što sistem, ovakav kakav je, promoviše predrasude među različitim skupinama.’
Iako se čini da su vlasti nesposobne da uspostave sistem koji bi poštovao prava svih naroda kaže Kieffer, takav sistem ne može biti nametnut izvana.
U opasnosti je uspostavljena politička kontrola nad stanovništvom, tvrdi on.
‘Da sam cinik, rekao bih da se svaki sposoban političar koji želi ostati na vlasti mora pobrinuti da obrazovanje propagira partijsku ideologiju. Na taj način, ljudi su onemogućeni da misle svojom glavom’, kaže Kieffer. ‘Može biti opasno ako ljudi nauče da misle svojom glavom.’
Dorađena verzija zakona o visokom obrazovanju još nije upućena u parlamentarnu proceduru.
Kad je Dejtonskim sporazumom zaustavljen rat, nije postojalo državno ministarstvo obrazovanja koje bi donijelo zakon o visokom obrazovanju. U takvoj situaciji, novonastale entitetske i kantonalne vlasti preuzele su odgovornost za obrazovanje. Tako se i desilo da 13 ministarstava odlučuje o tome kako će funkcionisati univerziteti.
Umjesto centralizirane administracije na univerzitetima, fakulteti su oni koji imaju novac i moć odlučivanja.
Fakulteti su samostalni u odlučivanju i ne pravdaju utrošak sredstava, iako su dio univerziteta.
‘Univerziteti u BiH su jako decentralizovani’, kaže profesorica Stanković, poredeći ih sa evropskim visokoobrazovnim modelom. Preveliki broj ljudi koji odlučuju komplikuje i otežava rješavanje budžetskih pitanja i vođenje evidencije o studentima i profesorima. Promjena ovog sistema, zaostalog iz socijalizma bivše Jugoslavije, neće ići lako.
‘Znate, kad neko ima vlast, neće da je pusti’, kaže Stanković. ‘A fakulteti su pravna lica i onda oni, čim imaju pare, čim dobivaju pare od države, oni se ponašaju kao gazde.’
Državno Ministarstvo civilnih poslova zaduženo je za koordinaciju obrazovnih aktivnosti na entitetskom nivou i predstavljanje BiH u međunarodnim obrazovnim aktivnostima. Međutim, njegove ingerencije nisu jasno definisane. Esma Hadžagić, pomoćnica ministra civilnih poslova BiH, priznaje da je kontrola univerziteta na državnom nivou neravnomjerna i neorganizovana. Kantonalni ministri, kaže ona, nisu obavezni da sarađuju sa drugim kantonima, entitetima, a ni sa državom.
Hadžagić kaže da ni federalno Ministarstvo obrazovanja nije uvijek u stanju da privoli na saradnju 10 kantonalnih ministarstava. ‘Tada njima federalni ministar piše, moli ih da mu odgovore na zahtjev, a odgovore mu samo 3 ministra’, priča Hadžagić: ‘A ja sve opet moram da koordiniram na nivou Ministarstva civilnih poslova BiH. Pa to je smiješno.’
Vrabac kaže da, bez obzira što je postojeći sistem obrazovanja inertan, a ni zakon o visokom obrazovanju nije usvojen, postoje promjene koje je ipak moguće izvršiti.
Tanović kaže da bi sami fakulteti morali uspostaviti dodiplomske i postdiplomske studije.
Evropska univerzitetska asocijacija (EUA) je u izvještaju o napretku u provedbi Bolonjskog procesa zatražila od profesora da više ne čekaju na političare.
„Univerziteti odmah moraju početi da se bave ovim pitanjem, pojedinačno i zajednički, bez dodatnog gubljenja vremena na čekanje relevantnih zakona’, dodaje se u izvještaju.
Izvještaj predlaže svim fakultetima da modernizuju postojeće nastavne planove i smjerove studija, te uvedu kreditni sistem ocjenjivanja, po ugledu na sarajevski univerzitet koji je to nabrzinu izveo u ljeto prošle godine.
Evropski eksperti su utvrdili da preobimni programi i prevaziđena praksa obaveznih usmenih ispita dovode do višegodišnjeg produženja studija.
Prosječnom bh. studentu umjesto predviđenih četiri, potrebno je osam godina da diplomira, pa frustracija doprinosi visokom postotku odustajanja od studija.
Eksperti preporučuju da se usmeni ispiti zamijene pismenim i da se studenti ocjenjuju objektivno na osnovu rada koji su pokazali tokom cijelog semestra.
Stanković i njene kolege iz EUA smatraju da je neophodno modernizovati nastavne metode na univerzitetima i ohrabriti studente da diskutuju, sarađuju i rješavaju probleme.
Studenti još uvijek pasivno sjede na predavanjima i hvataju bilješke ili čak uopće ne idu na nastavu, a ocjene dobivaju samo na osnovu usmenog ispita.
‘Bolonja studenta pretvara u radnog čovjeka’, kaže Džemo Tufekčić, v.d. rektor tuzlanskog univerziteta. Reforma zahtijeva praksu, laboratorijske vježbe, seminare i domaće zadatke.
Profesor Blesić kaže da se sa Bolonjom također mijenja i uloga profesora. ‘Profesor je potisnut sa katedre i on je sada medijator rasprave’, kaže on.
Akreditiranje može predstavljati problem za neke fakultete
Slično propalom dogovoru oko zakona o visokom obrazovanju, dužnosnici nisu mogli postići konsenzus ni oko državne agencije za akreditiranje.
Bolonjski proces zahtijeva da se uspostavi upravno tijelo koje će definisati standarde i pratiti njihovo poštivanje od strane obrazovnih institucija.
Kako pokazuje iskustvo iz Hrvatske, akreditiranje bi i u BiH moglo biti katalizator značajnih poboljšanja na univerzitetima.
Marko Tadić, profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, kaže da je njegov fakultet reorganizovan ‘iz korjena’ da bi ispoštovao standarde. Nabavljeni su novi kompjuteri i oprema, sve prostorije su premjerene, a stolovi razmješteni.
Od momenta kada BiH uspostavi sistem akreditiranja, univerziteti će imati tri do četiri godine da dostignu nove standarde za osoblje i objekte.
Ovo neće biti lako izvodivo manjim fakultetima kojima nedostaje sredstava.
Slabi univerziteti poput onog u Bihaću ili u Istočnom Sarajevu naći će se u problemu’, predviđa Blesić. ‘Niko ko nema 60 posto stalnih uposlenih nastavnika neće moći dobiti akreditaciju.’
Tanović kaže da će biti teško ispoštovati i zahtjeve za laboratorijsku opremu.
‘Ne mogu ni da zamislim šta bi se desilo’, kaže ova profesorica u razgovoru o budućim timovima za akreditiranje, ‘kada bi oni provjerili naše fakultete i vidjeli šta mi zapravo imamo.’
Država nije osnovala ni informativni centar koji bi odredio formu i sadržaj diploma akreditiranih uiverziteta. Centar bi bio mjesto na kojem se mogu dobiti informacije i o obrazovnim sitemima drugih zemalja, te bi obavljao nostrifikaciju diploma.
Agencija „Prism Research“ nedavno je za potrebe CIN-a organizovala diskusiju bh. poslodavaca. Predstavnici velikih kompanija izjavili su da nerado zapošljavaju studente koji su diplomirali u inostranstvu ili na privatnim fakultetima zato što nema nikakvih garancija da te diplome nešto i vrijede.
Tanović tvrdi da većina studenata neće dobiti kreditne bodove za predmete koje su položili van BiH, i obratno. To obeshrabruje Bosance iz inostranstva da školovanje završe u domovini ili da se uopće vrate u BiH.
‘Kada sam u Italiji pokazao bh. uvjerenje odbili su me, ali su mi priznali slovenačko’, kaže dvadesetpetogodišnji Nusret Muharemović, student Mašinskog fakulteta iz Tuzle koji postdiplomski studij pohađa u Sloveniji. ‘Uvijek nas oni na Zapadu smatraju da znamo manje.’
On se namjerava vratiti u BiH kada dobije diplomu.
Međutim, Tufekčić spominje devet asistenata koji su otišli u inostranstvo da bi doktorirali i nikada se nisu vratili.
Tufekčić smatra da bi reforme mogle zaustaviti ovaj trend kada bi u BiH postojala politička spremnost za njihovo finansiranje.
‘Mi ovako, otvoreno vam kažem, predstavljamo opterećenje ovome društvu, odnosno političkoj zajednici, jer stalno se muče kako da namaknu budžet za univerzitete umjesto da formiraju fond za naučno-istraživački rad’, kaže on.
Mirsad Đonlagić, prorektor za univerzitetsku saradnju Univerziteta u Tuzli, kaže da država nije izdvojila sredstva za provođenje Bolonjskih preporuka u realnost. Hrvatska je, na primjer, izdvojila 17 miliona KM u tu svrhu.
Predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH, Božidar Matić kaže kako reformu u državi niko još uvijek nije sagledao kao investiciju.
‘Pazi, svaka reforma je investicija’, tvrdi Matić. ‘Oni hoće reformu, a niko nije rekao ko je investitor i kako se može reforma provoditi, ni koliko će koštati.’
Eksperti tvrde da većina studenata i profesora ne razumije u potpunosti šta je Bolonja i da zato ni ne iznenađuje slaba podrška s njihove strane. Administracija i profesori nisu dovoljno informisani, a vlasti nisu organizovale kampanje za informisanje javnosti o značaju ovih reformi.
Tanović tvrdi da se mnogi profesori osjećaju nespremnim, čak i na fakultetima koji su samoinicijativno izvršili promjene. Ne znaju, na pimjer, kako da ocjene ukupan učinak studenta (portfolio), niti da organizuju seminare na kojima studenti vode glavnu riječ.
Amra Muslić, 22-godišnja predsjednica Unije studenata Univerziteta u Zenici i apsolventica na studiju engleskog jezika, kaže da ni studenti ni profesori ne znaju kako da se ponašaju u novom procesu.
Fakulteti koji su prigrlili reforme
Sveučilište u Mostaru je nabavilo opremu za suvremeni način nastave, iako im nedostaje nastavnog kadra, kaže profesor sa Ekonomskog fakulteta ovog univerziteta Slavo Kukić.
„Već imamo instaliranu učionicu za učenje na daljinu, video konferenciju i tri kompjuterske učionice. Već imamo svu drugu tehnologiju potrebnu za suvremenu nastavu’, dodaje on.
Najimpresivnije pomake u postizanju ciljeva Bolonjskog procesa postigao je tuzlanski univerzitet. Međunarodni eksperti pohvalili su rezultate koje je rektor Izudin Kapetanović postigao u zadnjih pet godina.
Mirjana Radić, prorektor za finansije, kaže da je univerzitetska administracija od fakulteta preuzela upravljanje ljudskim resursima i isplatu plata. Predmeti su reorganizovani tako da studenti sada moraju dobiti 30 kredita po semestru, kao i studenti širom Evrope. Pet ekipa nadgleda i prati poštivanje reformi.
Univerzitet je prošle godine zaposlio oko 100 mladih kadrova, jer su, u skladu sa Bolonjom, studenti na vježbama podijeljeni u manje grupe.
Rektorat je također usvojio i dodatak diplomi da bi njihovi studenti mogli studirati na evropskim univerzitetima bez birokratskih prepreka. Međutim, ovog mjeseca Kapetanović je smjenjen sa funkcije rektora, zbog čega je neizvjesna budućnost reforme koju je predvodio. Predsjednik sindikata ovog univerziteta, profesor Edin Delić otvoreno kritikuje Kapetanovićeve reforme tvrdeći da su napravljene velike greške i da je integracija univerziteta otišla u pogrešnom pravcu. Delić je uporedio univerzitet sa rigidnom organizacijom tipa komunističkog centralnog komiteta. Tufekčić kaže da je bitno da v.d. rektor stabilizira situaciju na univerzitetu dok se u narednim mjesecima ne izabere novi rektor. ‘To mora biti čovjek’, kaže on, ‘koji će da krene istim tempom u reformu i da krene sa primjenom svih segmenata Bolonjske deklaracije.’
Najveći i najstariji univerzitet u BiH, sarajevski univerzitet započeo je reforme prošle godine, kao što je Muratović i najavio, dok zvaničnici istovremeno rade na pripremi kantonalnog zakonu kao što to reforma nalaže.
‘Ušlo se dosta stihijski, ali evo, uspjeli smo napraviti dobre planove i programe’, kaže Blesić.
Promjene su vidljive na vježbama asistentice Mirhe Bičo–Ćar, jedne od pet asistenata na predmetu Ekonomika preduzeća na sarajevskom Ekonomskom fakultetu.
Nekada je bilo po 250 studenata na času, kaže ona, a sada su podijeljeni u manje grupe. Na konačnu ocjenu utiče zalaganje studenata u u diskusijama, urađeni seminarski radovi i izvođenje prezentacija. Bičo-Ćar je na početku semestra studentima podijela plan i program za čitav semestar.
Mnogo je posla, ali studentima je drago zbog promjena.
Rektor Muratović ne želi se pravdati zbog forsiranja reforme.
‘Postepene promjene ne bi bile uspješne’, kaže on, ‘zbog toga što bi oni koji se opiru reformama tada pobijedili. Neke članove akademske zajednice ne možete privoljeti na reforme bez radikalnih promjena.’
Dug put je pred nama, upozorava Blesić: „Ali suština Bolonje je promjena načina razmišljanja, zadržanih navika i kod profesora i kod studenata.’
