Umjesto uspjeha kojem se nadao kada je kupovao drobilicu za kamen od skoro 800.000 KM, Anto Zeko iz Gornjeg Vakufa doživio je poslovnu propast.

Ovaj privrednik je platio novu mašinu, ali mu je dobavljač „Lager“ iz Posušja isporučio drobilicu sastavljenu od starih dijelova koja se brzo počela kvariti. Morao je otkazati ugovorene poslove, a rate za otplatu mašine su uredno dolazile na naplatu.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da je „Lager“ slično uradio i u Rudniku mrkog uglja „Đurđevik“, prodavši mu za tri miliona maraka bager sa zamijenjenim motorom. I „Elektroprivredi Bosne i Hercegovine“ (EPBiH) je najmanje triput pokušao prodati neodgovarajuće mašine.

„Lager“ je regionalni zastupnik u prodaji građevinskih mašina svjetskih proizvođača i u proteklih pet godina je ugovorio poslove sa državnim preduzećima, vrijedne više od 16 miliona maraka.

Staro pod novo

Privrednik Anto Zeko na Općinskom sudu u Sarajevu traži pravdu i odštetu nakon trgovanja sa „Lagerom“ 2015. godine. Tada je umjesto nove „Tesabove“ drobilice kamena, vrijedne skoro 800.000 KM, dobio mašinu sastavljenu od starijih dijelova koja se počela kvariti petnaestak dana kasnije. Iako je na tržištu bilo i duplo jeftinijih mašina starije proizvodnje, Zeko se odlučio za novu, planirajući dugoročno poslovanje.

Umjesto ugovorene žute, stigla mu je bijela drobilica bez godine proizvodnje koja treba biti utisnuta na pločici šasije mašine. Zeko tada nije znao da su „Tesabove“ drobilice za kamenolome standardno žute, a na Sudu je rekao da su ga u „Lageru“ uvjerili da je boja pogrešna zbog tipkarske greške na specifikaciji te da se na takvim radnim mašinama ne mora utisnuti godina proizvodnje. Kaže da nije dalje preispitivao „Lagerova“ objašnjenja, s obzirom da se radilo o distributeru svjetskih kompanija.

Preuzeo je drobilicu, počeo raditi i ubrzo morao pozvati „Lager“ da servisira curenje hidrauličnog ulja na mašini. Tokom narednih pet mjeseci „Lager“ je još sedam puta popravljao različite kvarove pa je Zeko posumnjao da mašina nije nova i obratio se Upravi za indirektno oporezivanje BiH, tražeći informaciju o uvozu.

„Uspio sam dobiti informaciju da je mašina uvezena 20. 8. 2011. godine na carinskoj ispostavi u Gradišci“, kaže Zeko, tvrdeći da je ne bi kupio da je to znao, naročito po toj cijeni.

Dobavljaču je odmah javio da zna za godinu uvoza i „tad su počele reakcije od strane ‘Lagera’ kako sam ja nesposoban, odnosno moji ljudi koji rade na tom postrojenju“.

Vlasnik „Lagera“ Milenko Bašić nije želio razgovarati o ovoj temi, a advokat njegove firme Ragib Hadžić kaže za CIN da je „Tesabov“ inženjer u februaru 2016. pogledao drobilicu i zaključio da je pogrešno korištena. „Ona je bila nagnuta na jednu stranu što je dovodilo do dodatnog opterećenja jedne strane drobiličnog postrojenja i, normalno, uzrokovalo i kvarove i zastoje“, kaže Hadžić.

On tvrdi da je uobičajeno da se ovakve mašine sastavljaju od ranije proizvedenih nekorištenih dijelova i da se godinom proizvodnje smatra godina kada se te komponente sastave, a to je navedeno i u dokumentu kompanije „Tesab Engineering Ltd“ koji „Lagerova“ odbrana koristi u sudskom postupku.

S druge strane, Sudu je priložen izvještaj vještaka mašinske struke Mirsada Šahbazovića u kojem je navedeno da su kvarovi nastali zbog lošeg stanja dijelova od kojih je mašina sastavljena.

U razgovoru za CIN vještak je pojasnio da „Tesab“ sastavlja dijelove u novu mašinu, ali da za svaki dio mora postojati certifikat sa podacima o proizvođaču i godini proizvodnje i to se predaje kupcu − što „Lager“ nije učinio.

Šahbazović je objasnio da drobilica nije bila nova kada je kupljena, već je proizvedena između 2008. i 2011. godine u „Tesabovoj“ fabrici u Sjevernoj Irskoj. Zaključio je da su kvarove uzrokovali nekvalitetni dijelovi mašine.

„Može se izvesti zaključak da je taj motor ili je negdje radio, ili je stajao na skladištu preveliki broj dana, odnosno godina.“

Zbog „lošeg stanja drobiličnog postrojenja“ mašina je tokom četiri mjeseca radila duplo kraće, utvrdio je Šahbazović.

Vještak ekonomske struke je procijenio da je Zekinoj firmi „Paloč“ načinjena šteta od skoro 19 miliona maraka, uključujući otplatu lizinga, propuštenu korist zbog neizvršenog posla i kamate.

Dok se na Općinskom sudu u Sarajevu vodi ova parnica, Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona vodi istragu o drugim „Lagerovim“ poslovima. Sumnjiva im je nabavka „Hyndaijevog“ hidrauličnog bagera sa električnim motorom i kašikom od 6,5 kubika koji je Rudnik mrkog uglja „Đurđevik“ kupio u jesen 2014. za 3,1 milion maraka.

Tokom istrage iz „Hyundaija“ su potvrdili da proizvode takve bagere, ali na dizelski pogon i sa manjom kašikom i da su takav isporučili „Lageru“. Stoga, Tužilaštvo smatra da je originalni motor u bageru zamijenjen.

„Znači, najmanje dvije te stavke nisu originalne i ne podudaraju se sa originalnim bagerom koji se proizvodi u firmi ‘Hyundai’ “, kaže bivši direktor Rudnika Jasmin Rahimić, dodavši da će tužiti „Lager“ jer smatra da je Rudnik prevaren. „Ako kupujete originalnu „Adidas“ patiku, a prodaju vam kinesku patiku, onda imate problem.“

Bager u Rudniku radi uz sporadične kvarove. „Lagerov“ advokat Hadžić priznaje da je mašina modificirana: „Nije sporno, ali je to urađeno uz znanje i saglasnost proizvođača.“

Neuspjeli pokušaji podvale

„Lager“ je 2019. godine imao prihode od 246 miliona KM, od toga 1,85 miliona KM od poslovanja sa javnim institucijama. Ova firma zastupa, distribuira, prodaje i servisira građevinske mašine i dijelove pa su im rudnici česti kupci.

Dokumentacija u posjedu CIN-a pokazuje da je „Lager“ nakon trgovanja sa Zekom pokušao prodati mašine sa dijelovima nepoznatog proizvođača „Elektroprivredi BiH“ za potrebe rudnika „Đurđevik“ i „Kakanj“. Uz to, prepravljao je kataloge, dopisujući podatke o mašinama koji nisu bili u originalnoj ponudi kako bi odgovorili na uslove tendera.

EPBiH je 2016. godine za Rudnik „Đurđevik“ nabavljao rovokopač sa kašikom, zapremine najmanje 1 m3 za 300.000 KM. „Lager“ je u ponudi dostavio katalog proizvoda koji je bio prepravljen pa ga EPBiH nije prihvatio. U dodatnoj provjeri EPBiH je utvrdio da je „Lager“ u ponudi naveo netačne podatke kad je napisao da je kašiku bagera proizveo „Hyundai“. Osim toga, bager koji je „Lager“ ponudio na tenderu nije ni mašina novije generacije niti je predviđen za rad sa dubinskom kašikom za teške uslove rada – kako je bilo uslovljeno javnim pozivom. Tender je, u konačnici, zbog toga poništen u septembru 2017. godine.

„Lager“ je iste godine „Elektroprivredi BiH“ za oko pola miliona maraka pokušao prodati još jedan bager − ovaj put sa kašikom minimalne zapremine 2,4 kubika, namijenjen za Rudnik mrkog uglja „Kakanj“. U postupku javne nabavke „Elektroprivreda“ je utvrdila da „Lagerova“ ponuda nije istinita. „Lager“ je ponudio bager koji je proizveo „Hyundai“, ali je utvrđeno da kašika na njemu nije od tog proizvođača. Tender je poništen 2018. godine.

Godinu dana ranije u Rudniku uglja „Kreka“ odbili su preuzeti i platiti čistače traka, vrijednosti 1,7 miliona KM jer ih „Lager“ nije isporučio u skladu sa tenderskim zahtjevima − nije dostavio tehničku dokumentaciju niti omogućio pregled opreme ili prisustvo završnom ispitivanju u tvornici. Ova nabavka je predmet spora na Općinskom sudu u Širokom Brijegu, ali je zaustavljena dok se ne okonča istraga koju vodi Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.

U „Elektroprivredi BiH“ nisu htjeli razgovarati o ovoj temi, a u Tužilaštvu su potvrdili da zbog prodaje i pokušaja prodaje bagera vode istragu protiv vlasnika „Lagera“ Milenka Bašića i jednog od direktora te firme zbog sumnje da su zloupotrijebili položaj i krivotvorili službene dokumente. Odluka Tužilaštva još nije donesena.