Rad komisija zaduženih za pravednu raspodjelu sredstava za naučno-istraživačke projekte obilježile su brojne kontroverze: članovima su isplaćivani visoki honorari, za finansiranje su birali vlastite projekte, nije vođeno računa o trošenju dodijeljenog novca i postignutim naučnim rezultatima.

Od 2003. do 2008. godine iz budžeta Kantona Sarajevo odobreno je 3,1 miliona KM za finansiranje 158 projekata. Problemi su izašli na vidjelo u odgovoru koje je Ministarstvo obrazovanja i nauke dostavilo Skupštini Kantona krajem prošle godine, a u kojem se navodi da je samo 30 voditelja projekata koji su završeni dostavilo izvještaje o njihovoj realizaciji.

‘Nemamo podatke koliko je radova objavljeno i nemamo podatke kako su utrošena ta sredstva’, kaže Rifat Škrijelj, zastupnik u Skupštini, ujedno šef Odsjeka za biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) u Sarajevu. Na njegovu inicijativu Ministarstvo unutrašnjih poslova uputilo je u martu izvještaj Kantonalnom Tužilaštvu Sarajevo koje istražuje ovaj slučaj.

‘To malo sredstava koliko se odvaja za nauku, malo govorim u odnosu na potrebe društva za razvoj naučno-istraživačke djelatnosti, da se troše tako netransparentno, smatrao sam grijehom i zato sam to pitao’, kaže Škrijelj.

Emir Turkušić, prethodni ministar obrazovanja i nauke kaže da Škrijelj iznosi kritike zato što njegov projekat nije dobio sredstva na prvom konkursu.

Međutim, Safet Kešo, koje je naslijedio Turkušića na dužnosti ministra 2007. godine najavljuje reviziju utroška sredstava.

Podrška pouzdanim istraživačima

Iz dijela dokumentacije koji postoji u Ministarstvu vidljivo je da su svaki put pri dodjeli sredstava najviše novca dobijali projekti sa jednog fakulteta.

Oko 22 posto ukupnih sredstava koje je odobrio Kanton otišlo je za projekte sa PMF-a.

Svi osim jednog člana prvobitne komisije bili su profesori sa tog fakulteta.

Turkušić za takav izbor kaže: ‘Ja sam bio u situaciji osjećanja ogromne odgovornosti da se taj konkurs provede kvalitetno. Predložio sam Vladi imena u koja mogu apsolutno vjerovati.’

PMF je nastavio dobivati podršku i u narednim godinama, mada su među članovima komisije bili i profesori sa drugih fakulteta.

Na početku rada članovi komisije su se dogovorili da projekti sa kojima su na bilo koji način povezani ne mogu biti finansirani ali su potom promijenili mišljenje. Iz dokumentacije se vidi da su sredstva dodjeljivali sebi, kolegama i članovima porodice. Svi oni kažu da se tu nije radilo o sukobu interesa.

Nenad Tanović, profesor fizike sa PMF-a i član komisije kaže: ‘Nakon duge diskusije došli smo do drugačijeg stanovišta, da svi koji ispunjavaju uslove a konkurisali su, ne ulazeći u to ko su im saradnici, dobiju neka sredstva.’

Tako je 2003. godine sa 21.000 KM finansiran projekat njegove supruge Lamije Tanović, također profesorice fizike. Jedan od istraživača na projektu bio je i Nenad Tanović.

Na istom konkursu projekat Emire Kahrović, šefa Katedre za anorgansku hemiju na PMF-u dobio je 20.000 KM. Istraživači na tom projektu su bili i dva člana komisije koja je dodijelila sredstva.

Kahrović kaže da je to što su dvojica članova komisije radili na projektu ‘posve normalno’. Dodaje da su svi zaposleni na njenoj katedri bili dio istraživačkog tima.

Kahrović je podnijela izvještaj Ministarstvu. Također je objavila tri naučna rada u traženoj bazi podataka, što je bio uslov iz konkursa. Tanović još nije objavila radove.

Savjet za nauku nije ništa promijenio

U 2004. godini ad hoc komisija pretvorena je u Savjet za nauku koji je proveo još dva konkursa – 2005. i 2007. godine, na kojima je dodijeljeno više od 2,5 miliona KM. Za svako od šest naučnih područja osnovane su potkomisije Savjeta sa po tri člana iz oblasti za koje se sredstva dodjeljuju. Mada je struktura promijenjena, novac je i dalje dodjeljivan osobama povezanim sa Savjetom.

Sedin Kobašlija, profesor na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu dobio je 10.000 KM na konkursu iz 2005. godine, iako je bio član Savjeta. Potkomisija zadužena za njegovu oblast odlučila je da će svaki kvalifikovani istraživač dobiti istu sumu novca. Kobašlija kaže da mu je Savjet odobrio da se prijavi.

Potkomisija za prirodne nauke dodijelila je 30.000 KM Emiri Kahrović, mada je ona bila njen član. Kahrović kaže da nije učestvovala u odlučivanju o vlastitom projektu.

Isti iznos od te potkomisije dobio je i Emir Turkušić, nedugo nakon što je prestao biti ministar i član Savjeta.

Visoke naknade

I članovi Savjeta koji nisu dobili novac za projekte, prošli su dobro finansijski. Kanton je potrošio 384.000 KM na naknade za 10 osoba kojima je plaćan rad u Savjetu između 2004. i 2008. godine. Dva člana nisu dobijala naknade jer su bili imenovani po funkciji.

Naknade su plaćane iz ukupnih sredstava kojima je Savjet upravljao. Božidar Matić, predsjednik Savjeta je u tom periodu zaradio 48.000 KM, odnosno 1.000 KM mjesečno, a Lamija Tanović, potpredsjednica Savjeta, 43.200 KM.

‘Neko je potegao pitanje naknada? To su čobani. Taj koji je postavio pitanje naknada neka podnese svoj CC listing iz baze podataka’, kaže Matić i dodaje da su naknade mogle biti i veće zbog visoke stručnosti članova Savjeta.

Current Contents (CC) je baza podataka u kojoj se nalaze radovi naučnika i istraživača koji zadovoljavaju stroge međunarodne kriterije. Međutim, uvidom u CC, novinari CIN-a su utvrditi da samo tri člana Savjeta imaju radove u toj bazi nakon 1998. godine.

Tokom četverogodišnjeg perioda Savjet se sastao samo 22 puta. Pri tome su neki od članova često izostajali. Od pet sjednica održanih 2007. godine Čičić je bio na samo jednoj, a Ahmet Hadrović na dvije.

Matić kaže da izostanci nisu bili problem, jer su članovi imali brojne druge obaveze, ali su bili redovno informisani o radu i odlukama, te su pismenim putem iznosili svoja mišljenja. Lamija Tanović kaže da su sjednice gubljenje vremena, te da je većina poslova završavana između sjednica kada je vršena ocjena projekata.

Nema novca za nove projekte

Potpuna dokumentacija o tome kako je i na šta potrošen novac koji su komisije dodjeljivale ne postoji u ministarstvu. Nije jasno ni zašto su korisnici sredstava završne izvještaje trebali poslati ministarstvu a ne tijelu koje je odlučilo o raspodjeli sredstva.

‘Zašto ta sva dokumentacija i evaluacija nije išla prema Savjetu koji je donosio odluke o tim projektima, to je nešto što sad kad se film odmotava, pravo da vam kažem, ni meni nije jasno’, kaže Kobašlija, jedan od članova Savjeta.

Nenad Tanović krivi ministarstvo za nepostojanje sistema provjere, te dodaje da su komisije trebale samo dodijeliti sredstva.

Međutim, Kešo napominje da ministarstvo nema osobu koja bi bila zadužena samo za nauku. Bivši ministar Turkušić kaže da za to nisu imali novca.

Zbog manjka sredstava neki od projekata odobrenih 2007. godine većim dijelom nisu isfinansirani, a novi konkursi nisu raspisani.

Međutim, ostaje činjenica da niko nije do kraja provjerio da li su voditelji projekata ispunili obavezu iz konkursa da u roku od mjesec dana od završetka projekta podnesu izvještaj o utrošku sredstava. Prema pravilima konkursa, voditelji projekata za koje se utvrdi da nisu trošili sredstva namjenski morali bi vratiti dobiveni novac.

Kenan Suruliz, profesor fizike sa PMF-a dobio je sredstva 2003. godine, ali nije objavio rad, niti je podnio izvještaj ministarstvu. Kaže da nikad nije ni započeo projekat, jer mu je dodijeljeno samo 10.000 KM od traženih 19.000 KM. Objašnjava da je Ministarstvu uputio izmijenjeni finansijski plan, ali nikada nije dobio odgovor.

‘Tako da taj novac sad stoji na fakultetu, a projekt nikada nije započet.’