Širom Bosne i Hercegovine (BiH), pripadnici jedinica za profesionalne standarde otkrivaju dokaze o umiješanosti policajaca u prikrivanje kriminalnih djela, mito, trgovinu ljudima i drogama. Pa ipak, čak i kad se radi o najtežim djelima, mali je broj policajaca koji bivaju strogo kažnjeni.

Zbog ovakvog blagonaklonog odnosa, bh. građani su izgubili nadu da će njihove žalbe biti saslušane, a loši policajci kažnjeni. Anketa koju su nedavno proveli novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pokazala je da se građani u samo malom broju slučajeva odlučuju prijaviti službenike policije. S druge strane, pristigle žalbe često završe u ladicama. Službenici unutrašnje kontrole provode puno više vremena istražujući žalbe, ne građana, već policajaca upućenih na račun njihovih kolega.

Policajci bivaju rijetko kažnjeni

Slučaj bračnog para Anite i Dragana Peko, bivših zaposlenika Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (MUP HNK) jasno pokazuje kako jedinice za profesionalne standarde rješavaju slučajeve policijskog kršenja zakona. Pripadnici ovog ministarstva su u njihovom stanu 2004. godine pronašli 1,2 kilograma marihuane.

Himzo Đonko, načelnik Policijske uprave ovog kantona kaže da su nakon tog događaja oboje otpušteni. Međutim, protiv njih nije podignuta optužnica i postoji mogućnost da se ponovo vrate na posao. Dragan Peko je novinare CIN-a upozorio da ne pišu o ovom slučaju, budući da su se oboje žalili na odluku o prestanku radnog odnosa, te nije isključeno da će sud presuditi u njihovu korist.

Čak i kada protiv njih postoje prijave i dokazi, policajci ne bivaju disciplinski kažnjeni.

Novinari CIN-a su kontaktirali kantonalne i entitetske MUP-ove kako bi utvrdili koliko prijava njihovi uredi za žalbe građana i jedinice za profesionalne standarde zaprime svake godine na rad loših policajaca. Predstavnici MUP-a sa sjedištem u Mostaru izjavili su da su previše zaposleni da bi se mogli odazvati ovom pozivu. Nadležni organi u Republici Srpskoj (RS) napravili su određene statističke greške, dok pojedini MUP-ovi nisu bili u prilici dostaviti podatke za sve tražene godine.

Na temelju dobivenih podataka može se zaključiti da, godišnje, između 2.000 i 2.700 prijava biva podneseno od strane građana, ali i službenika MUP-ova.

Podaci iz RS-a jasan su pokazatelj onoga što se dešava sa prijavama. Iako ovaj entitet čini gotovo polovinu teritorije BiH, od ukupnog broja prijava koje su podnesene prošle godine, tek njih oko 30 posto ili 624 su podnesene protiv policajaca iz RS-a. Većinu ovih prijava su podnijeli građani. Podaci također pokazuju da je većina ovih prijava nakon provjere odbijena kao neosnovana. Istraga u velikom broju slučajeva još je u toku.

Većinu od 161 prijave koja je podnesena prošle godine protiv policajaca u Distriktu Brčko podnijeli su službenici MUP-a, a ne građani. Međutim, i u ovom je slučaju, malo toga učinjeno. Iako su sve prijave istražene, samo za njih 14 je utvrđeno da su osnovane. U dva slučaja postupak još uvijek nije okončan. Samo jedna od ovih prijava je završila na stolu tužioca Distrikta.

Od svih kantona koji su dostavili podatke o broju prijava podnesenih prošle godine, MUP Tuzlanskog kantona zaprimio je najveći broj – njih 322, i to većinom od građana. Za samo 54 prijave utvrđeno je da su osnovane, dok je u slučaju njih 40 postupak još uvijek u toku. Prošle godine je, zbog učinjenog prekršaja, u tri slučaja izrečena mjera prestanka radnog odnosa.

Zašto istrage ne daju rezultate?

U pravilu gotovo sve disciplinske mjere bivaju na kraju odbijene, a optuženi policajci oslobođeni svih sumnji.

Zdravko Ružević, načelnik Policijske uprave MUP-a RS, tvrdi da većina žalbi ‘pada u vodu’ zbog proceduralnih propusta. Zakonom o krivičnom postupku (ZKP) BiH jasno je definisan način pribavljanja dokaza, zbog čega disciplinske komisije odbijaju uzeti u razmatranje dokaze koji nisu pribavljeni na propisani način.

S druge strane, brojne žalbe predugo ‘leže’ u ladicama zbog čega dolazi do zastare. ‘Vremensko ograničenje treba povećati’, kaže Ružević. ‘Ako se slučaj desio devet mjeseci prije datuma prijavljivanja, nama ostaje samo tri mjeseca za pribavljanje dokaza. Rezultat toga je zastara i obustavljanje vođenja postupka.’

Problem predstavlja i nedovoljna obučenost i nestručnost inspektora zaduženih da istraže prijave protiv policijskih službenika. Međutim, službenici unutrašnje kontrole ne vide svoju krivicu u velikom broju odbijenih prijava protiv policijskih službenika.

Umjesto toga, oni krive građane za koje kažu da na vrijeme ne podnose prijave ili ne žele da svjedoče kako bi potvrdili svoje navode.

Policijski službenici kažu da su građani možda skeptični po pitanju podnošenja prijava, te da se plaše otvoreno govoriti protiv policajaca.

I pored svega, policija nedovoljno čini kako bi javnost uvjerila u svoju riješenost da otkrije i kazni loše policajce. Upravo suprotno.

Imena policijskih službenika, njihovi činovi, ali i oblik izrečene sankcije, drže se u strogoj tajnosti.

Policajci protiv kojih su prijave podnesene više puta

Zoran Malešević, advokat inspektora kriminalističke službe Saše Mišića iz Banje Luke, a pozivajući se na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, zaprijetio je CIN-u tužbom u slučaju objavljivanja podataka o disciplinskim mjerama koje su izrečene protiv njegovog klijenta.

Konvencija štiti privatnost građana, ali ne i osoba koje se bave javnom djelatnošću, što važi i za policijske službenike. A Mišić je rekorder po broju upućenih prijava.

Prema podacima MUP-a RS, Mišić je jedan od trojice policajaca protiv kojih su žalbe podnesene više puta. U periodu od 2003. do 2005. godine protiv njega je podneseno 13 prijava.

Devet prijava odbačeno je kao neosnovano, dok su u četiri slučaja izrečene disciplinske mjere. U dva slučaja, protiv Mišića su podnesene prijave zbog povlačenja patrola sa terena i njihovog upućivanja kao ispomoć na izgradnju njegove porodične kuće, te vikendice Ivana Tomljenovića, tadašnjeg potpredsjednika RS-a. Tada mu je prvostepeni disciplinski sud izrekao mjeru prestanka radnog odnosa.

Međutim, drugostepeni disciplinski sud preinačio je ovu odluku i izrekao novčanu kaznu smanjenja plate od 30 posto u trajanju od 4 mjeseca.

‘Jedan sam od najboljih inspektora’, izjavio je Mišić za CIN.

Policijski zvaničnici su u Prnjavoru zaprimili anonimnu prijavu protiv inspektora Živka Milijaša zbog nezakonitog izdavana ličnih karata i pasoša uz naknadu od 1.000 do 1.500 KM. Milijaš je potom privremeno prebačen u Banja Luku. Nakon provedenog postupka, Biro za predstavke i žalbe građana RS ocijenio je ovu pritužbu kao neosnovanu.

Međutim, tadašnji načelnik inspektorata MUP-a RS Željko Sekulić, ipak je proslijedio slučaj tužilaštvu, gdje je istraga još uvijek u toku.

Milijaš je vraćen u Prnjavor na stari posao. Za svoje probleme okrivljuje drugog komandira, za kojeg tvrdi da mu zavidi na imetku. Katastarski registar opštine Prnjavor pokazuje da Miljaš posjeduje vrijedne nekretnine.

Milijaš, čija plata iznosi između 750 i 800 KM, kaže da je supruga vlasnik njihove porodične kuće, u sklopu koje se nalazi bazen, picerija i teretana. Za nju kaže da potiče iz porodice koja je i prije rata bila imućna.

‘Vlasnik sam jedne trećine hotela’ kaže Milijaš. ‘To sam kupio za svoju djecu.’

Protiv Milijaša je u martu ove godine pokrenut još jedan disciplinski postupak jer je u hotelu City u Prnjavoru pljunuo arhitektu. Milijaš priznaje da se radilo o verbalnom sukobu oko nekog zemljišta. Protiv njega je izrečena disciplinska mjera umanjenja 30 posto od plate na period od šest mjeseci.

Visoki policijski zvaničnici pod istragom unutrašnje kontrole

Neki od komandira i šefova protiv kojih je unutrašnja kontrola pokrenula istrage smatraju da su žrtve kolega koji ih prijavljuju iz ljubomore ili zavisti.

Zejnil Lučkin, načelnik policijske uprave Novo Sarajevo, nedavno je propustio šansu da postane član Nezavisnog odbora za imenovanje komesara MUP-a Kantona Sarajevo. Lučkin se nenadano suočio sa navodima o suradnji sa kriminalnim miljeom, trgovini drogom i uzurpaciji državnog zemljišta.

Neosnovanim su proglašene sve prijave, izuzev one o uzurpaciji državnog zemljišta, o kojoj se Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu još uvijek nije izjasnilo.

Lučkin smatra da nije uradio ništa protuzakonito, te da je sva hajka na njega krenula zbog toga što jako dobro obavlja svoj posao – i zbog njegove ljubavi prema ‘bijesnim’ automobilima.

Novinarima CIN-a Lučkin je na uvid dao dokumente koji pokazuju da je zamijenio svoje zemljište za zemljište u vlasništvu državnog preduzeća Sarajevo šume, prema kojima se čini da je sve urađeno po zakonu.

U Mostaru, Tomislav Ćurčić, komandir policijske stanice Centar MUP-a HNK, kaže da je protiv njega podneseno toliko prijava da mu je muka od same pomisli na razgovor sa službenicima odjela unutrašnje kontrole. Navodi da je u periodu između 2003. i 2006. godine protiv njega podneseno oko 15 prijava, ali da su sve odbijene.

Sa druge strane, Ćurčić je najviše nagrađivani službenik te policijske stanice.

‘Iako mi to smeta ne bojim se tih razgovora. Znam da sam čist i pred njih idem svijetla obraza’, rekao je Ćurčić. On je uvjeren da mu sve to „pakuju“ njegove kolege.

Taj osjećaj poznaje i Đonko. On kaže da je i sam u više navrata zbog lošeg obezbjeđenja fudbalskih utakmica visokog rizika bio pod istragom inspektora unutrašnje kontrole.

On smatra da su organi unutrašnje kontrole neophodni u borbi protiv korupcije u policiji, ali da su potrebne određene promjene.

Đonko kaže da je potrebno obučiti i zaposliti bolje kvalifikovane službenike unutrašnje kontrole. Kaže da sadašnji službenici loše vode istrage i da ne prikupljaju dokaze u skladu sa ovlastima koje su im dane zakonom.

On kaže da bi se inspektori trebali koncentrisati na svoj posao, umjesto što dodatnu zaradu traže radeći u drugim komisijama.

Komisije za polaganje vozačkih ispita

Inspektori, prema Zakonu o policijskim službenicima, čak i kada znaju da prekršaji postoje, ne mogu otpočeti istragu ako nema prijave. Jedan od tih prekršaja je i dobro poznata praksa plaćanja za polaganje vozačkih ispita.

Kako bi provjerili ovu percepciju, novinari CIN su nedavno posjetili sarajevske auto škole i razgovarali sa kandidatima koji su izlazili na polaganja. Svi su željeli ostati anonimni, iz straha da će zbog izlaska u javnost biti kažnjeni. Ali svih osam kandidata sa kojima je su novinari razgovarali rekli su isto: znali su da ako žele da polože ispit onda moraju platiti određenu svotu.

Objašnjavaju da su im njihovi instruktori, od kojih su neki i bivši policajci, dali cjenovnik. Mogli su da biraju da li će platiti 150 ili 200 KM, ili da očekuju da će pasti svaki put kada izađu.

Moguća poboljšanja

Vincenzo Coppola, šef Policijske misije Europske unije (EUPM), priznaje da je upoznat sa pitanjem korupcije u policiji, ali tvrdi da nadležni poduzimaju sve korake na rješavanju tih problema.

U cjelini, on smatra da su bh. policijski službenici postali ‘daleko odgovorniji za svoje postupke prema građanima i načinu na koji se ponašaju prema svojim kolegama.’

‘Rješenje za držanje pod kontrolom korupcije u BiH’, kaže on ‘jeste da se osigura da policija usvoji profesionalni i beskompromisan stav kada vode istragu protiv svojih službenika.’

Međutim, Ružević iz MUP-a RS je i dalje pesimista kad se radi o borbi protiv različitih oblika zloupotrebe položaja od strane policajaca.

‘Da se razumijemo’, kaže on: ‘Prije rata u glavama policajaca bili su drugi čipovi. Tada je bilo nešto što se zvalo moral, što se zvalo ponos. Danas toga više nema.’