Federalno ministarstvo okoliša i turizma je Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću „Rad“ dostavilo okolišnu dozvolu za deponiju u Sarajevu nakon skoro dvije godine odgađanja.
Agencija za vodno područje rijeke Save je prije toga Regionalnom centru za upravljanje otpadom „Smiljevići“ dala vodnu dozvolu koju je morao imati kako bi mu i Ministarstvo dozvolilo rad.
Međutim, iz Agencije su Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) potvrdili da „Smiljevići“ i dalje ne ispunjavaju uslove te da su dozvolu dali jer je promijenjena Uredba o uslovima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije.
Izmjenama se omogućava izdavanje petogodišnje vodne dozvole i kada privredni subjekti ne ispunjavaju uslove, ali uz obavezu izrade plana sanacije procjednih voda. Ako se „Rad“ ne bude pridržavao mjera i planiranih aktivnosti, obje dozvole bi mu mogle biti ukinute.
Dozvola Agencije za vodno područje rijeke Save bila je uslov da bi Federalno ministarstvo okoliša i turizma dalo okolišnu dozvolu koja je krajem marta ove godine izdata na period od pet godina.
„Mi jesmo dobili okolinsku dozvolu, ali imamo jako puno aktivnosti koje treba da odradimo da bi to sve profunkcionisalo. Mi smo i u vodnoj dozvoli i u okolinskoj dobili rokove koje moramo da ispoštujemo da ostane na snazi akt koji nam je dala i Agencija i Federalni zavod za okoliš”, kaže direktorica KJKP-a „Rad“ Vera Arnautović.
Ona je za CIN objasnila da „Rad“ do sada nije imao dovoljan broj stručnog kadra koji bi sastavio neophodan plan aktivnosti. Nova uprava je sredinom 2019. godine angažovala vanjske stručne saradnike sa Građevinskog fakulteta u Sarajevu i prvi put je izrađen takav dokument.
Te aktivnosti kontrolisat će Federalni vodni inspektorat, a ako ne ispuni obaveze, „Rad“ bi mogao biti i novčano kažnjen.
Uništena infrastruktura i zdravlje
Novinari CIN-a su prije dvije godine otkrili da je zbog nemara nadležnih institucija i Uprave KJKP-a „Rad“ propala ili prestala raditi višemilionska oprema zbog čega ovoj deponiji nije produžena okolišna dozvola.
Prečistač voda devet godina nije funkcionisao pa se sva zagađena voda sa deponije slijevala u Lepenički potok i rijeku Bosnu. Sistem je koštao skoro dva miliona maraka, ali se usljed odlaganja različitog otpada pokvario nakon tri mjeseca rada.
Posljednjih sedam godina nisu funkcionisale ni sonde za kontrolu plinova koje su uništene tokom iskopavanja u potrazi za nestalim tijelima, ubijenih tokom rata. Tada je prema nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ali bez konsultacija sa Zavodom za izgradnju Kantona Sarajevo, u iskopinama uništena oprema, vrijedna više od milion maraka.
Općina Novi Grad, na čijoj teritoriji se nalazi deponija, i mještani okolnih naselja su u više navrata tražili od nadležnih da riješe višegodišnje loše stanje na deponiji.
Iz Općine su objašnjavali da su vode sa deponije toksične, da zagađuju okoliš, a i stanovnici su tvrdili da zbog toga posljednjih godina masovno oblijevaju.
„Dešavaju se misteriozne smrti pojedinih ljudi koje niko ne može ustanoviti čime su izazvane”, rekao je tada novinarima CIN-a mještanin Dževad Muharemović, dodavši da “niko nema ni prava ni osnova da kaže da je to prouzrokovano samom deponijom, ali je činjenica da se dešavaju i obolijevanja i smrtni slučajevi“.
Stručnjaci kažu da je za osnovno održavanje ove sarajevske deponije potrebno godišnje oko dva miliona maraka.
