Nacrtom ovog zakona predloženo je da niko ne može zadržati imovinsku korist koja je stečena prekršajem ili bilo kojim drugim krivičnim djelom, a posebno privrednim kriminalom, korupcijom, zloupotrebom opojnih droga, trgovinom ljudima i organizovanim kriminalom.
Prijedlog za osiguranje, privremeno ili trajno oduzimanje takve imovine podnosit će tužilac, a to će moći uraditi i kada ne bude uvjeta za vođenje krivičnog postupka protiv optuženog, ali kad postoji osnov sumnje da je protuzakonito stekao neku korist. U tom slučaju tužilac pokreće poseban postupak za njeno oduzimanje.
Oduzetom imovinom trebalo bi da upravlja agencija čije osnivanje predviđa ovaj zakon. Ona bi takvu imovinu prodavala putem javnih nadmetanja, poklanjala ili uništavala.
Nova agencija bi se, prema Nacrtu Zakona, finansirala iz budžeta i dijelom novcem od prodate imovine.
U Republici Srpskoj od januara 2010. godine postoji Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnim, djelom na osnovu kojeg je do danas privremeno i trajno oduzeta imovina u vrijedna oko 23 miliona KM.
Na državnom nivou ovakav zakon ne postoji, a oduzimanje nelegalne imovine uređeno je nekolicinom odredbi Krivičnog zakona i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je u maju 2011. godine pisao o neuspjehu bh. sistema u oduzimanja nelegalno stečene imovine i neizvršenju presuda koje sadrže ovu mjeru. Tada je država godišnje gubila najmanje četiri i po miliona maraka zbog nepostojanja jasnih zakonskih pravila u vezi sa ovim pitanjima, dok su osuđeni kriminalci i nakon presuda zadržavali imovinu do koje su došli na nezakonit način.
