Ugovori za izvođenje javnih radova, poput izgradnje ili obnove cesta, mostova i zgrada se često dodjeljuju firmama koje možda nisu ni najstručnije, niti je njihova ponuda najpovoljnija.
Revizori na svim državnom i entitetskim nivoima posljednjih godina ukazuju na brojna kršenja Zakona o javnim nabavkama i nenamjensko trošenje novca poreskih obveznika. Čak 80 posto poslovnih organizacija učestvovali u istraživanju Projekta Europske Unije o javnim nabavkama (EUPPP) iz 2006. godine smatra da je korupcija važan ili znatan problem u praksi javnih nabavki.
Prema procjenama nevladine organizacije Transparency International (TI) u Bosni i Hercegovini (BiH) se u postupcima javnih nabavki godišnje pronevjeri oko 10 posto ukupne vrijednosti ugovora. Na osnovu podataka koje vodi Agencija za javne nabavke, prostom računicom se dolazi do brojke od 120 miliona KM potencijalno pronevjerenog novca samo u 2006. godini.
Državni službenici kažu da su ove procjene tačne. Pa ipak, niko do sada nije odgovarao za pronevjeru ili malverzaciju.
‘Mi smo slali tužilaštvu one revizorske izvještaje gdje određeni ministri iz institucija BiH nisu poštivali zakone. Čak u 90 posto slučajeva Zakon o javnim nabavkama se ne poštuje i tužilaštvo nikada ništa nije poduzelo’, kaže Sadik Bahtić, predsjedavajući Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. ‘Ovdje se radi o milionskim ciframa, a ništa se ne poduzima.’
Zakonom je predviđeno da ustanove i firme koje prekrše tenderske procedure i propise o dodjeli poslova mogu biti kažnjene do 4.000 KM, ali je ta mogućnost do sada primijenjena samo u jednom slučaju. Međutim, za pretpostaviti je da bi novčano kažnjavanje samo još više oštetilo poreske obveznike, jer kaznu ne plaća državni službenik odgovoran za kršenje zakona, već se ona plaća iz budžetskih sredstava.
Zakonom je predviđena još jedna vrsta kazne. U slučaju kada ponuđač koji nije prošao na tenderu dokaže da je tenderska procedura namještena ili da je ugovor dodijeljen firmi sa lošijom ponudom, on može zatražiti naknadu štete u visini iznosa pripreme ponude ili 10 posto ponuđene cijene, zavisno od toga koji je od dva iznosa veći.
Iako se čini se da bi ovakva odredba bila dovoljno jak razlog da ugovorni organ dvaput razmisli prije nego odluči prekršiti Zakon, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva nisu uspjeli pronaći ni jedno rješenje Ureda za razmatranje žalbi kojim je ugovornom organu naloženo da oštećenom ponuđaču štetu nadoknadi.
Ured za razmatranje žalbi, osnovan kako bi ispitao navode o neregularnim ili namještenim tenderima, je samo u toku 2007. godine zaprimio 1.144 žalbe vezano za kršenje Zakona o javnim nabavkama. Od tog broja 72 žalbe još uvijek nisu riješene, 257 ih je odbačeno, 312 odbijeno iz tehničkih razloga. Ured je uvažio 439 žalbi. Svoje žalbe je povuklo njih 64.
Amir Pilav, predsjedavajući Ureda za razmatranje žalbi kaže da je njegov Ured nedavno Gradu Mostaru izrekao novčanu kaznu u visini od 1.000 KM jer je izvršio promišljenu i namjernu povredu Zakona o javnim nabavkama. Dodaje da bi naredni prekršaj mogao rezultirati krivičnom prijavom.
Pilav kaže da su članovi komisije imali problem u donošenju odluka o izricanju novčanih kazni.
‘Znate kakav je ovdje princip odlučivanja. Ja ne mogu ni jednu odluku donijeti samostalno, nego moram imati tri glasa ostalih članova Ureda.’
U izvještaju koji je Ured za razmatranje žalbi uputio Parlamentarnoj skupštini BiH ranije ove godine navodi se da je Pilav bio izložen pritiscima da podnese ostavku, te da je bio izložen ozbiljnim prijetnjama određenih osoba, o čemu je obavijestio Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Ured za razmatranje žalbi još uvijek nije podnio niti jednu krivičnu prijavu Tužilaštvu.
Tužioci ne mogu dokazati kršenja Zakona
Milenko Delić, bivši tužilac Okružnog tužilaštva Banja Luka kaže da je u predmetima javnih nabavki teško pripremiti optužnicu koja se oslanja isključivo na tendersku dokumentacija. Dogovori se sklapaju u četiri oka. ‘Ako se ja i vi sada nešto dogovorimo i nešto tamo radimo, i ko će sada reći … šta smo mi sada dogovorili.’
Delić kaže da njemu treba neko ko će ispričati o kakvom se dogovoru radi, ali niko nije spreman da priča.
Dodaje da finansijska policija može proći kroz dokumente i utvrditi nepravilnosti, međutim, ‘to su krivična djela za koje se traži namjena.’
Delić kaže kako uslovi ugovora često ostavljaju prostor za manipulacije. Dešava se da bude izabran najjeftiniji ponuđač, a onda se cijena radova neočekivano povećava, nekad i zbog problema na terenu. U ovakvim slučajevima, izvođači radova potpisuju sa ugovornim organom anekse na ugovor, kojima se odobravaju dodatna sredstva za završetak radova. Beskrupulozni izvođači radova znaju unaprijed isplanirati koliko će nisko ići sa cijenom, da bi kasnije sve to debelo naplatili kroz anekse.
‘Razumijete, neće niko da bude svjedok, da se upetljava u jednu takvu stvar. To su najčešće unaprijed dogovorene stvari ako se jedna firma stalno prijavljuje na tender i stalno prolazi. Tužitelj uvijek dokazuje da je to bilo u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, a obrana uvijek kaže kako je to bilo u dobroj namjeri’, kaže Delić.
Dženita Fočo, direktorica Agencije za javne nabavke, u čijoj je nadležnosti adekvatna primjena Zakona o javnim nabavkama, kaže da ne zna za slučaj nekog ugovornog organa koji je krivično odgovarao zbog kršenja Zakona. ‘Ja lično ne mislim da ih je bilo’, kaže ona.
Fočo dodaje da njena Agencija postavlja temelje sistema, za šta treba vremena, i da čeka da vidi kakve će efekte polučiti revizorski izvještaji.
Žalbi ne nedostaje
Od kada je počeo sa radom u aprilu 2006. godine, Ured za razmatranje žalbi je u prosjeku zaprimao tri žalbe dnevno.
Istraživanje EUPPP-a je pokazalo da je skoro polovina prigovora vezana za izbor najpovoljnijeg ponuđača, dok se drugi tiču tenderske dokumentacije i uslova učešća.
Preduzeće ZGOP iz Novog Sada je u maju 2006. godine podnijelo žalbu na odluku Željeznica Republike Srpske (ŽRS) o izboru preduzeća Remont pruga iz Sarajeva kao najpovoljnijeg ponuđača na tenderu za izvođenje radova rešetanja pruge u nekoliko željezničkih stanica. Petar Serdar, direktor ZGOP-a kaže da je Ministarstvo finansija RS već ranije uvažio njihovu žalbu.
Sedlar u žalbi upućenoj Uredu za razmatranje žalbi navodi da je cijena u visini blizu 600.000 KM koju je ponudila njegova firma bila 18,50 posto niža od cijene koju je dao izabrani ponuđač, te da su ponudili najpovoljnije uslove plaćanja i najkraći rok izvođenja radova. Smatrajući da su oštećeni, ZGOP je zatražio naknadu štete u visini 10 posto ponuđene cijene. U međuvremenu, sarajevska firma je ugovoreni posao već završila. Sedlar kaže da gubi nadu da će mu šteta biti nadoknađena.
Preduzeće Hidromont iz Srebrenika se u junu 2006. godine žalilo na odluku Odjela za komunalne poslove Brčko Distrikta o dodjeli ugovora za nabavku vodovodnih i kanalizacionih cijevi u vrijednosti od 23.000 KM preduzeću Peštan iz Laktaša. Hidromont je u svojoj žalbi naveo da firma Peštan ni ispunjava tehnički dio ponude, odnosno da ne posjeduje i nije priložila certifikat koji zadovoljava norme iz tendera, te da nije uopće mogla biti razmatrana kao dobavljač. Izet Džanić, direktor Hidromonta kaže da se žalio već dva puta, ali bez uspjeha.
Ni sud ne pomaže
Oni koji su nezadovoljni odlukama Ureda za žalbe mogu pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, no moraju se naoružati strpljenjem.
Od 44 upravna spora koliko ih je pokrenuto u 2007. godini, Sud BiH je donio odluku u samo pet predmeta. U četiri slučaja tužba je odbijena kao neosnovana, dok je u jednom slučaju odluka Uredu za razmatranje žalbi poništena. Još 39 tužbi čeka na rješavanje.
Svetlana Cenić, bivša ministrica finansija RS o efikasnosti pravosuđa u sličnim slučajevima kaže: ‘Čitam izjavu Perića (Branko Perić, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH) koji kaže da je reforma pravosuđa najlepša priča. Ako je to najlepša priča ja odoh da se ubijem.’
Cenić smatra da su kazne utvrđene Zakonom neadekvatne. ‘To je plata jednog jačeg činovnika…. To se daje onako, za kaficu.’
