U šesnaest godina notarske karijere Dževada Omanovića iz Cazina stala su tri suđenja i nekoliko disciplinskih postupaka, ali mu ništa od toga nije štetilo karijeri – čak ni to što je osuđen jer je komšiji prijetio pištoljem.

Osim njega je tokom posljednjih sedam godina osuđeno još najmanje petero notara u Bosni i Hercegovini (BiH): Dževad Pazalja i Samir Muslić iz Sarajeva, Džemanina Memagić iz Zavidovića, Benjamin Ibrulj iz Gradačca i Milka Đaković iz Laktaša.

Oni su kažnjeni uslovnim, novčanim i zatvorskim kaznama jer su sačinjavali fiktivne ugovore, omogućavali nezakonite kupoprodaje imovine i činili druga krivična djela, ali je samo Pazalji i Musliću nakon presuda prekinuta služba, iako te odluke još nisu pravosnažne.

Tokom suđenja niko od njih nije bio suspendovan niti su protiv njih vođeni disciplinski postupci nakon presuda.

Prema zakonima u Bosni i Hercegovini, niko nije obavezan obavijestiti Ministarstvo pravde ili Notarsku komoru o optužnicama i presudama protiv notara pa se za neke slučajeve zvanično i ne sazna.

Notarska komora s odloženim djelovanjem

Dževad Omanović iz Cazina je prije notarske službe imao više od dvadeset godina iskustva advokata i sudije. Postao je notar čim je ova praksa uvedena u BiH 2007. godine. Od tada je triput optužen zbog krivičnih djela – jednom je osuđen, jednom oslobođen, a još jedan postupak protiv njega je u toku.

Osuđen je 2020. godine na uslovnu zatvorsku kaznu jer je repetirao pištolj na komšiju Mirsada Ademija. Sukob se desio 2007. kada je porodica Ademi htjela postaviti dimnjak na zajedničku zgradu, a Omanović to pokušao spriječiti jer mu je smetao miris. Ademi ga je udario metalnom palicom, a Omanović uzvratio repetiranjem pištolja i prijetnjom da će pucati, opisano je u presudi.

Zbog ugrožavanja sigurnosti godinu dana je morao biti besprijekornog ponašanja da tromjesečna zatvorska kazna ne bi bila realizovana.

Dok je trajalo ovo suđenje, Omanović je početkom 2017. godine bio optužen za drugo krivično djelo – protupravno lišavanje slobode. Prema optužnici koju je opet podiglo Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK), Omanović je zaključao klijenta Ibrahima Toromanovića u svoj ured, ali ga je sud oslobodio jer nije dokazao da je to učinio namjerno.

Toromanović kaže da je, nezadovoljan saradnjom s notarom koji mu je tražio još novca, došao u njegov ured preuzeti dokumente koje je već platio. Omanović mu je rekao da je njegovo radno vrijeme završeno, izašao i zaključao ured u kojem je ostao Toromanović.

On kaže da nije dobio svoje dokumente: „Digao sam druge dokumente i gotovo. Šta ću?“

Dok mu se sudilo, Omanović je nesmetano radio iako je Ministarstvo za pravosuđe i upravu USK-a krajem 2018. godine uputilo Notarskoj komori Federacije BiH zahtjev za njegovo „privremeno udaljenje“ jer mu se tada sudilo za dva krivična djela, ali se to nije desilo.

Iako kantonalna ministarstva imenuju notare, o disciplinskim postupcima i suspenziji odlučuje entitetska komora kao strukovno udruženje, koja je u ovom slučaju tek tri i po godine kasnije odlučila da neće provoditi postupak jer su predmeti protiv Omanovića u međuvremenu okončani.

U njegovim slučajevima Ministarstvo je znalo za optužnice i suđenja, ali se moglo desiti i da ne bude tako jer, kako kaže pomoćnik ministrice Vahid Ćoralić, pravosudne institucije nisu obavezne obavještavati Ministarstvo o krivičnim postupcima protiv notara.

Komora nije bila ažurna ni u drugim disciplinskim postupcima protiv ovog notara koje je pokrenulo Ministarstvo po prijavama njegovih klijenata. Na odluku prvostepenog vijeća Notarske komore FBiH čekalo se u prosjeku od šest mjeseci do tri i po godine. Disciplinski postupci trajali su i do deset godina kada se čekalo na odluku suda.

„Svako disciplinsko vijeće je u svom postupku samostalno i radi po principu kaznenih vijeća, imaju dva stupnja vijeća i oni to odrađuju onako kako smatraju da treba“, kaže donedavna predsjednica Federalne notarske komore Anica Nakić, dodavši da zakon nije odredio dužinu disciplinskog postupka protiv notara.

Od 2012. do 2022. godine građani i firme su prijavljivali da je Omanović radio i kao notar i kao advokat, da je uzimao novac s povjereničnog računa te da nije izdavao isprave.

U tri disciplinska postupka je bio dvaput kažnjen po 2.500 KM i jednom sa 25.000 KM, ali te odluke nisu postale pravosnažne – jednom zbog zastare, a dvaput sudskom odlukom zbog proceduralnih propusta.

Notar Omanović smatra da se radilo o postupcima bez osnova i tvrdi da stoji iza onoga što kao notar kaže i potpiše. „Onog momenta kad ja takav ne budem, ja ću sam da kažem da ne mogu da budem notar”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

No, njegovi poslovni potezi su i dalje pod lupom Tužilaštva USK-a koje je krajem 2021. podiglo i treću optužnicu protiv njega – ovog puta zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i krivotvorenja službene isprave.

Tužilaštvo tvrdi da je u ljeto 2008. godine posudio Mirsadu Adilagiću 15.000 eura uz kamatu od 7.500 eura i rok otplate – do kraja godine. Novac nije vraćen u dogovorenom roku, piše u optužnici, pa je Omanović iskoristio svoju notarsku poziciju i izradio isprave neistinitog sadržaja da bi vratio svoj novac, a u tome mu je pomogao školski drug Asim Kapić.

U tim dokumentima piše da je Adilagić posudio od Kapića 22.500 eura i da se dug može naplatiti kroz nekretnine vrijedne oko 700 hiljada KM koje daje u zalog Adilagićev brat Muhamed.

„Ja Kapića ne znam nikako. Znam ga ovako iz viđenja“, rekao je Muhamed Adilagić novinarima CIN-a, tvrdeći da se potpisao na prazan papir koji mu je notar pružio kao potvrdu o pozajmici koju su dogovorili u njegovom uredu i da je očekivao da će nakon toga uslijediti potpisivanje ugovora.

„To je moja životna greška“, kaže Adilagić.

Omanović za CIN tvrdi da nema ništa s posudbom i da je samo radio svoj posao – napravio ugovor o zalogu nad nekretninama i ovjerio ugovor o pozajmici između Adilagića i Kapića. „Moja je pozicija da sam ja u potpunosti nevin dok se ne dokaže suprotno i pravomoćno“, tvrdi on.

Međutim, istražioci nisu pronašli originalne dokumente ni kod njega ni kod klijenata, a vještačenje je pokazalo da potpisi u notarskoj knjizi ne pripadaju Adilagiću.

U međuvremenu je Općinski sud u Cazinu 2011. godine na osnovu otpravka notarskog ugovora i zahtjeva Asima Kapića pokrenuo naplatu duga prodajom Adilagićevih nekretnina, ali je izvršenje obustavljeno jer je utvrđeno da originalni ugovor ne postoji.

Adilagićeva imovina će ostati blokirana do okončanja krivičnog postupka.

„Ja samo pare dajem advokatima i ništa drugo. Ja ne mogu ništa drugo“, kaže Adilagić.

Ministarstvo pravosuđa i uprave USK-a se početkom 2022. ponovo obratilo Notarskoj komori FBiH zbog notara Omanovića. Dostavili su im inicijativu za njegovu suspenziju do okončanja krivičnog postupka. Komori je trebalo godinu dana da donese tu odluku, koja je i dalje nepravosnažna.

„Morate da shvatite, ako je državni službenik, on je lički medvjed. (…) Znači, totalno je zaštićen“, smatra Adilagić.

Notarka u službi Milorada Dodika

Nakon presude za krivično djelo u službi ostala je i notarka Milka Đaković iz Laktaša.

Ona je 2018. osuđena na novčanu kaznu od 4.000 KM zbog sprečavanja dokazivanja krivičnog djela. Naime, odlučila je da Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) ne dostavi podatke o prometu nekretnina u koje su bili uključeni tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik i njegova supruga Snježana.

SIPA je tada po nalogu Tužilaštva BiH istraživala Dodika zbog sumnje na pranje novca, a Đaković je kod sebe imala ugovor o zamjeni nekretnine i punomoć za kupoprodaju nekretnina u Srbiji, ali je odlučila da ih neće dostaviti istražiocima.

Umjesto toga je obavijestila Dodika da se vodi istraga protiv njega te da će ona ugovor „skloniti da im ne bode oči“.

„Dodik je moj klijent, ne samo on nego kompletna porodica. Rekla sam mu šta su tražili, šta sam dala“, kaže Đaković.

Ona nije bila suspendovana tokom suđenja niti je protiv nje vođen disciplinski postupak zbog presude.

Đaković za CIN tvrdi da nije učinila nikakvo krivično djelo te da je sve priznala da bi se poštedjela sudskog postupka i nagodbom dobila novčanu kaznu „jer upravo kao profesionalac znala sam da ne može da se reflektuje ni na što što se tiče dalje odgovornosti ili rada mene kao notara“.

Naime, po Zakonu o notarima RS-a novčana kazna nije razlog za otkaz. Iako je odbijanje davanja dokumenata na zahtjev nadležnog organa teži disciplinski prekršaj koji se može kazniti novčano ili otkazom, Notarska komora RS-a nije reagovala jer kažu da to od njih nije tražilo Ministarstvo pravde koje tvrdi da o presudi ništa ne zna. Presuda je, kaže Đaković, 2021. godine izbrisana iz kaznene evidencije.

Ona je danas u Nadzornom odboru Komore, članica je Komisije za nadzor nad radom notara u RS-u, a bila je i članica Komisije za stručno usavršavanje notara.

Sporne isprave na snazi i nakon presude

Džemanina Memagić iz Zavidovića i Benjamin Ibrulj iz Gradačca su osuđeni zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i krivotvorenja isprava. Danas nisu u notarskoj službi, ali su dokumenti zbog kojih su osuđeni i dalje na snazi.

Memagić je 2020. godine dobila uslovnu presudu s kaznom od deset mjeseci zatvora i rokom od dvije godine. Ona je četiri godine ranije napravila kupoprodajni ugovor bez prisustva suvlasnice zemljišta Melihe Sarajlić, umjesto koje se, bez punomoći, potpisao njen brat.

Ona kaže da je pogriješila, ali da to nije bila greška za krivični postupak.

“Ja neću sebe da pravdam, to se nije smjelo nikako desiti, ali mi se desilo. Decembar, gužva, umor, nešto mi tada bilo još nešto specifično, ne sjećam se šta je”, kaže Memagić i dodaje da se nad radom notara i ne vrše redovne kontrole koje bi ih upozorile na greške.

Nakon presude Memagić je odlučila da okonča notarsku karijeru da bi se angažovala u politici i pohađala postdiplomski studij. Pokušala je preći u advokate, ali ju je Advokatska komora FBiH smatrala nedostojnom zbog izrečene presude. Ona kaže da je presuda kasnije izbrisana iz kaznene evidencije, a danas nije bez posla.

Notar Benjamin Ibrulj je osuđen 2016. godine zbog sačinjavanja ugovora s neistinitim podacima kojim Alija Selimović poklanja imovinu bratu. Kažnjen je šestomjesečnom uslovnom kaznom zatvora s rokom kušnje od pet godina.

Tokom suđenja je utvrđeno da je Alija u trenutku potpisivanja bio na samrtničkoj postelji, bez moći govora i bez snage za potpis pa je ugovor ovjeren otiskom prsta. Sud je zaključio da on nije mogao razumjeti odredbe ugovora te da potpisivanju niko nije svjedočio iako je notar Ibrulj u ugovoru naveo drugačije.

Ibrulj i dalje smatra da je sve uradio kako treba i da je ugovor bio volja njegovog klijenta: „Ja znam da sam potpuno ispravan i potpuno dostojan.“

On je tri mjeseca nakon presude otišao u mirovinu, a iz Ministarstva pravosuđa Tuzlanskog kantona priznaju da su za ovaj slučaj prvi put čuli od novinara CIN-a.

Nepravosnažno otpušteni

Od šestero osuđenih samo je dvojici notara prekinuta služba, ali te odluke još nisu konačne.

Samir Muslić iz Sarajeva je 2018. godine osuđen jer je krivotvorio notarske ugovore kojima je bivši ministar policije BiH Alija Delimustafić preprodao tuđe zemljište u Sarajevu. To je pravog vlasnika Zemljoradničku zadrugu „Sarajevsko polje“ oštetilo za više od dva miliona maraka.

Notar Muslić je zbog toga osuđen na pet mjeseci zatvora i kaznu od 30.000 KM, a Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo ga je otpustilo iz službe dvije godine kasnije. On od tada na sudu pokušava pobiti tu odluku da bi ostao notar, tvrdeći da nema razloga za otkaz jer nije otišao u zatvor, već ga je otplatio sa 15.000 KM.

U međuvremenu je aplicirao za notara u Zeničko-dobojskom kantonu, a za CIN nije govorio.

Pravosnažno rješenje o prestanku službe notara nije doneseno ni u slučaju Dževada Pazalje. On je ostao bez posla 2021. nakon što je osuđen uslovno na godinu dana zatvora s rokom kušnje od dvije godine zato što je napravio ugovor o hipoteci bez adekvatne punomoći. Pazalja je pokrenuo parnicu da bi osporio rješenje o prestanku službe i zadržao posao.

„Ne bih želio ništa komentarisati. Nek sud radi svoj posao, na kraju ćemo vidjeti. Pravda će pobijediti. Bit će sporo, ali će pobijediti sigurno”, kaže Pazalja.

U međuvremenu su na sudovima u Sarajevu poništene tri notarske isprave koje je Pazalja sačinio za druge klijente, a Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu ga je 2020. godine opet optužilo – za nesavjestan rad u službi. Tužioci tvrde da je omogućio klijentu da proda bračnu imovinu na osnovu lažne punomoći. Pazalja je u maju ove godine oslobođen.

Zbog ovog slučaja je Kantonalno ministarstvo u Sarajevu tražilo od Notarske komore FBiH da pokrene disciplinski postupak protiv Pazalje, ali Komora je to odbila uz obrazloženje da „nije preciziran opis radnje koje je notar učinio, a koje čine obilježje disciplinskog prekršaja“.