12 koraka do reforme tržišta rada

Lista prijedloga za koje stručnjaci, zvaničnici, inspektori i radnici vjeruju da mogu dovesti do promjene.

Situacija nije beznadežna.

Sklanjanje radnika sa crnog tržišta rada i njihovo zapošljavanje u firme, čijim bi se novcem od uplaćenih doprinosa i poreza finansirale socijalne, penzione i beneficije zdravstvene zaštite, bio bi veliki poduhvat. Vlasti, kompanije i radnici bi svi trebali da sarađuju u tim naporima.

A da je to moguće pokazuju i primjeri drugih nacija koje su se uspješno prilagodile novim ekonomskim sistemima. Ovo su preporuke koje su dale rezultate drugdje i preporučuju se i u BiH.

  1. Problem koji se ne vidi ne može se riješiti. Ne postoji jedinstvena baza podataka, pa je čak i najosnovnije statističke podatke o broju zaposlenih teško pronaći. Institucije vlasti, sindikati, zvaničnici poreskih uprava i penzionih fondova bi trebali prikupljati, razmjenjivati i objavljivati informacije o tačnom broju prijavljenih radnika, broju kompanija protiv kojih su podnesene prijave ili koje su kažnjene zbog kršenja zakona o radu, imena kompanija koje plaćaju, odnosno ne plaćaju penzione doprinose.
  2. Pojedinci, uključujući i mlade radnike, trebaju insistirati da ih se prijavi kao redovne uposlenike. Trebaju i periodično provjeravati da li im je uplaćeno penziono i zdravstveno osiguranje. Moraju preuzeti odgovornost i tražiti od poslodavaca da svoje obaveze izvršava na vrijeme. Radnici u Republici Srpskoj mogu svoj status provjeriti u nekoj od poslovnica penzionog fonda koje se nalaze u Doboju, Banjoj Luci, Prijedoru, Bijeljini, Trebinju ili Istočnom Sarajevu. Radnici iz Federacije BiH te informacije mogu provjeriti u poslovnicama fonda koje se nalaze u svakom kantonu.
  3. Vlada treba da bliže sarađuje sa poslodavcima i bankama i da radi na restrukturiranju dugova i dobivanju povoljnijih poslovnih kredita. Radnici ne bi trebali da, kao što je to do sada bio slučaj, nijemo posmatraju kako im kompanije, zarad brzog stjecanja kapitala, ne uplaćuju doprinose.
  4. Entitetske vlade treba da razmisle o mogućem smanjenju visine poreza i doprinosa za penzione fondove. Kompanije će tako prije plaćati doprinose jer ih zaista mogu priuštiti, a neće kao što je to do sada bila praksa, plaćati manje iznose na temelju lažnih lista zaposlenika i netačnih iznosa njihovih plata.
  5. Vlasnici kompanija koji ne prijavljuju radnike ili ne plaćaju doprinose se ne suočavaju sa ozbiljnim kaznama. Inspektori nemaju dovoljno ovlasti da poslodavce natjeraju da poštuju zakon. Oni bi trebali imati ovlasti da zatvore firme u kojima se krši zakon o radu, kao što to imaju i inspektori širom Evrope, uključujući i Hrvatsku.
  6. Potreban je veći broj inspektora. Trebaju im kompjuteri, obuka i ovlasti da na konkretan način nametnu poštovanje zakona o radu.
  7. Inspektori moraju ubijediti radnike da im pomognu u otkrivanju prekršilaca zakona o radu. Inspektori, ukoliko žele da uspostave povjerenje trebaju poduzeti dva koraka: istražiti navode iz anonimnih dojava i ohrabriti radnike da prijave sve nepravilnosti koje vide. Također, potrebno je ponovo razmotriti zakon koji je na snagu stupio ove godine, a po kojem će se novčanim i drugim kaznama kažnjavati i radnici za koje se otkrije da rade neprijavljeni.
  8. Kompanije koje ne mogu podastrijeti dokaze da uplaćuju doprinose u penzione i fondove zdravstvenog osiguranja trebaju biti diskvalifikovane u tenderima za javne projekte.
  9. Entitetske poreske uprave trebaju izvršiti pritisak na kompanije, uključujući i vladine agencije, koje ne plaćaju doprinose za penziono osiguranje. Zasada, vlasti ne znaju i ne objavljuju javno imena tih kompanija.
  10. Nevladine organizacije mogu osnovati javne kuhinje i van velikih gradova, te osigurati prijevoz i drugu vrstu pomoći za penzionere koji jedva preživljavaju od mizernih penzija.
  11. Sindikati, koji tvrde da nemaju moć da utječu na rješavanje problema radnika, svojim članovima mogu pomoći tako što će prikupiti podatke o prijavljenim radnicima, lobirati kod vlada i kompanija da poduzmu zajedničke aktivnosti na poboljšanju uslova rada i utvrde da li postoje mogućnosti za osnivanje privatnih penzionih i fondova zdravstvenog osiguranja za radnike.
  12. Zvaničnici na državnom i entitetskim nivoima mogu stimulisati zapošljavanje prihvaćajući sugestije Svjetske Banke o smanjenju visine minimalnih primanja, uvođenje odvojenih minimalnih plata za mlade radnike i skraćenje trajanja porodiljskog odsustva, kao i oslobađanje poslodavaca od plaćanja porodiljskih beneficija.