Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je u Banjaluci predstavio mapu i rezultate istraživanja o realizaciji 20 energetskih investicija u Republici Srpskoj (RS) vrijednih najmanje 10,6 milijardi KM te dokumentarni film “Dogovoreni posao” koji opisuje događaje i postupke vlasti koji su doveli do neuspjeha u starteškim projektima u entitetu.
Na konferenciji su javnosti predočeni i glavni dokumenti na osnovu kojih je nastalo istraživanje.
“Tokom dvije decenije predsjednici, premijeri i ministri u Republici Srpskoj su pregovarali i zaključivali ugovore sa ruskim partnerima, zasnivajući svoje predizborne kampanje na tom navodnom uspjehu, dok su u stvarnosti investitori preuzimali naftni sektor i prirodna bogatstva Republike Srpske, ne ispunivši skoro ništa od ugovorenog na papiru”, kaže novinarka CIN-a Renata Radić-Dragić.
Radić-Dragić i Milena Mitrović su u istraživačkim pričama opisale na koji način su propadale dogovorene investicije kojima se vlast u Republici Srpskoj i dalje ponosi, iako ne želi pričati o njima.
“Za bilo kakav odgovor smo morali presretati funkcionere po stranačkim slavljima i predizbornim skupovima, a odgovori su i tada bili nedostojni i teme i njihovih pozicija. Nažalost, ne čini se da ovo smatraju važnim za Republiku Srpsku jer bi u suprotnom morali javnosti objasniti šta se dešava i kako je do toga došlo”, kaže Mitrović.
Od netransparentnih ugovora i nerealizovanih stavki o ulaganju, zapošljavanju, otplati dugova te pokretanju i zadržavanju proizvodnje dokumentarni film “Dogovoreni posao” opisuje kako je tadašnji predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik došao do ruskih investitora i kako je sa njima pregovarao o strateškom dijelu industrije entiteta te kako su veliki dogovori završili.
Kroz privatizaciju naftnog sektora Republike Srpske i realizaciju koncesionih ugovora u oblasti energetike sa Rašidom Sardarovom, koji je javnosti predstavljen kao ruski biznismen film prati realizaciju dogovorenog strateškog partnerstva Republike Srpske i Rusije.
Poslovi su predstavljeni kao dogovor koji će doprinijeti razvoju cijele Bosne i Hercegovine te osigurati: priliv novca u budžet, zapošljavanje, razvoj naftnog sektora i proizvodnju električne energije, ali se to nije dogodilo.
Dvije decenije poslije rafinerija nafte u Brodu i rafinerija ulja u Modriči posluju sa akumuliranim gubicima, većim od milijardu maraka, dok je Sardarov umjesto uloženih milijardu maraka, odnio sa sobom više od 300 miliona KM budžetskog novca.
Dokumentarac otkriva kako je novac isplaćivan prije potpisanog ugovora i osiguranog novca u budžetu, kako su mijenjani ugovori u korist ruskog biznismena i pravljena šteta javnom preduzeću Rudnik i termoelektrane „Ugljevik“.
“Nije došlo do realizacije najavljenih investicija – nije bilo eksploatacije nafte, nije bilo izgradnje hidrelektrana, termoelektrana ni aerodroma, ali je zato ruski privatnik otišao sa milionim maraka građana Republike Srpske”, kaže Mitrović.
Osim istraživačkih priča, CIN je objavio i mapu nerealizovanih investicija koja sadrži kratke opise projekata, podatke o potpisnicima i vrijednostima ugovora, a dio dokumenata na osnovu kojih je nastalo cijelo istraživanje stavlja na uvid javnosti. Dokumentacija sadrži ugovore o prenosu udjela u firmama Rašida Sardarova te ugovore i anekse ugovora o koncesijama u ovim investicijama.
Ugovor o koncesiji TE Ugljevik 3_2013_sa aneksima
Ugovor o koncesiji HE Mrsovo_2012_sa aneksima
Ugovor o koncesiji Ugljevik Istok 2_2013_sa aneksima
Ugovor o koncesiji Varde Rudo_2015
Ugovor o prodaji udjela u Comsar Hidro_2022
