Okružni sud u Banjoj Luci je presudio u korist Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Centra za životnu sredinu i Transparency International Bosne i Hercegovine (TIBiH) nakon što im je Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske (RS) odbilo dostaviti kopiju Ugovora o koncesiji za gradnju Autoputa „Banja Luka – Prijedor“.
No, uprkos presudama iz jula, oktobra i novembra 2022. godine, Ministarstvo je ponovo odbilo podijeliti sa građanima ugovor sa kompanijom SDHS-CSI BH koja je registrovana kao predstavništvo kineske kompanije „China Shandong International Economic and Technical Cooperation Group“.
Organizacije su krajem 2021. godine tražile ovaj dokument od Ministarstva, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama RS-a i javni interes, ali su iz institucije napisali da to ne mogu učiniti zbog komercijalnih interesa kineske kompanije, ne sprovodeći obavezan test javnog interesa kojim bi se utvrdilo da li je davanje dokumenta potrebno i opravdano ili ne.
CIN, TIBiH i Centar za zaštitu životne sredine su tužili Ministarstvo zbog kršenja Zakona i sakrivanja dokumenta od javnog interesa, a Sud je u sva tri slučaja odbijenicu Ministarstva okarakterisao kao nezakonitu, navodeći da je riječ o informacijama javnog organa sa kojima javnost mora biti upoznata.
U presudama je konstatovano da rješenje Ministarstva nije zasnovano na zakonu, već na potrebi Ministarstva da se stavi u službu zaštite koncesionara, podsjetivši da su osnovni principi Zakona o koncesijama: transparentnost, tržišna konkurencija i jednak tretman za sve.
„Povjerljivost komercijalnih podataka, odnosno zaštitu komercijalnih interesa ipak cijeni organ koji je u posjedu tražene informacije, a ne treće lice na koje se odnosi tražena informacija“, smatra Sud, podsjećajući da je javni organ obavezan da sprovede ispitivanje javnog interesa.
No, uprkos presudama, Ministarstvo je odlučilo da organizacijama opet odbije dostaviti kopiju koncesionog ugovora. U objašnjenju koje je potpisao ministar Nedeljko Čubrilović piše da se u njemu nalaze „povjerljive komercijalne informacije“ čije bi objavljivanje nanijelo štetu Ministarstvu i moglo bi imati negativan uticaj na buduće investitore.
„Objavljivanje ugovora nije u javnom interesu jer bi time bile prekršene odredbe Ugovora, što bi dovelo do pokretanja i vođenja sudskih sporova između ugovornih strana“, piše u rješenju Ministarstva.
Sud je, ipak, smatrao da ovakvo objašnjenje nije utemeljeno jer nije objašnjeno o kakvoj šteti bi mogla biti riječ.
„Bitno je napomenuti da je tuženi, u ovom slučaju Ministarstvo saobraćaja i veza, moglo da markira crnom bojom sve ono što nisu javni podaci, a tiču se kompanije sa kojom je potpisan Ugovor. Međutim, to nisu uradili, već su u potpunosti zanemarili presudu Suda“, kaže Sonja Kosanović iz Centra za životnu sredinu.
Uz to, u novim rješenjima je ponovljen i drugi propust.
„Ministarstvo je odbilo pristup, a da prethodno nije sprovelo test javnog interesa, što je Sud konstatovao u presudi“, kaže Ena Kljajić Grgić iz TIBiH.
Zbog zanemarivanja sudskih odluka i objašnjenja TIBiH i Centar za životnu sredinu su nakon ovog i drugi put tužili Ministarstvo.
„Ugovor sa kompanijom SDHS nije zaključen putem javnog poziva, nego putem pregovaračkog postupka. Navedena okolnost bi mogla biti razlog zbog koje je Ministarstvo na sve načine pokušalo spriječiti pristup traženom Ugovoru“, zaključuje Kljajić Grgić iz TIBiH.
