Donatori smanjuju podršku Sudu BiH

Predstavnici bosanskohercegovačkog pravosuđa polako se mire sa činjenicom da neće dobiti 60 miliona eura koliko su zatražili od donatora. Zbog toga su počeli da smanjuju plate i smanjuju budžet za predstojeće godine.

Trenutni donatori nisu dodijelili 14.5 miliona eura za izgradnju državnog zatvora. Domaći zvaničnici tvrde da je zatvor neophodan za smještaj optuženih za ratne zločine. Oni također traže, u čemu imaju i podršku nekih od donatora, da se ubrza odlazak međunarodnog osoblja koji primaju najveće plate i čiji boravak skupo košta.

U Sudu su se nadali da će na donatorskoj konferenciji održanoj u martu prikupiti najmanje 42 miliona eura, a možda i više, kako bi se provela reforma kantonalnih i okružnih sudova. Donatori su se u 2003. godini obavezali da će podržati državni sud u narednih pet godina. Međutim, na briselskom sastanku zemalja donatora sakupljeno je samo oko 7.7 miliona eura. Nakon toga, Švedska je dala još dva miliona eura, ali uz određene uvjete.

Ova sredstva su dovoljna da Sud nastavi sa radom do kraja 2007. godine, ali samo uz velika smanjenja troškova. U državnom sudu su planirali da ove godine potroše 22.3 miliona eura iz donatorskih sredstava. Sljedeće godine taj iznos će se smanjiti za pola, a do 2009. godine donatorska sredstva bit će manja od 5 miliona eura. Smanjenje donacija bi moglo dovesti do pada broja zaposlenih sa trenutnih 263 na 78 do kraja 2009. godine, ukoliko se za njihovo finansiranje ne pronađu sredstva u državnom budžetu.

Stezanje kaiša i obuzdavanje ambicija najava su oštrog zaokreta u odnosu na politiku proširenja Suda koju je tokom prošle dvije godine kao registrar zastupao Amerikanac Michael Johnson. To proširenje je uveliko prevazišlo prvobitnu zamisao predstavnika međunarodnih institucija o tome kako Sud treba da izgleda.

William Potter, nekadašnji zamjenik visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, koji je danas u penziji, učestvovao je u aktivnostima na uspostavljanju Suda. Potter kaže da su on i njegov kolega predvidjeli strukturu sastavljenu od samo 35 domaćih službenika, uključujući osiguranje i manji broj međunarodnih tužilaca. Strane sudije su trebale biti plaćene iz budžeta svojih zemalja.

‘Nismo ni razmišljali o tome da bi međunarodno osoblje moglo postati dio administracije’, kaže Potter.

Johnson je, međutim, u odjelima poput računovodstva i kompjuterske podrške zaposlio više od 260 ljudi, uključujući i 58 stranaca.

‘Stvorio je strukturu koja je previše vremena trošila na papirologiju, a nedovoljno u sudnicama vodeći suđenja’, rekao je Potter. ‘Mislim da je tolika administracija apsurdna’, dodaje on.

Potter kaže da je Sud izgubio dvije godine stvarajući ‘mini-Hag’ umjesto da efikasnije iskoristi dodijeljena sredstva.

Johnson o ovome nije želio razgovarati sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu.

Međutim, donatori su oprezni i ne žele kritikovati Johnsonov rad ili rad Suda. Umjesto toga, naglašavaju da uspostavljanje svake nove institucije i izgradnja infrastrukture sa sobom nosi poteškoće.

Predstavnici SAD-a, zemlje koja je do sada dala najviše novca za rad Suda, kažu da se ‘promijenila budžetska klima’ i da jednostavno, na raspolaganju ima manje novca za pomaganje svih projekata. Britanski predstavnici, čija je zemlja druga po redu po veličini donacija, ne smatraju naročito važnom činjenicu da u Briselu nisu obećali nova sredstva, ali naglašavaju da će plaćati jednog međunarodnog sudiju u toku naredne dvije godine.

Zahtjev donatora za smanjenje broja zaposlenih i troškova ukazuje da se njihovo viđenje Suda približava modelu koji su predlagali Potter i OHR. Jasno su stavili do znanja da, ne samo da neće dati više novca, nego i da žele više rezultata na osnovu već dodijeljenih sredstava.

Nakon briselske konferencije švedska vlada se odazvala ponovljenom pozivu bh. vlasti za dodjelu dodatnih sredstava, ali je postavila uvjet da im Sud podnese detaljne finansijske izvještaje o utrošku dosadašnjih, kao i budućih donacija. Kako tvrdi Lisa Gregory, glavni sekretar za politička pitanja u ambasadi SAD-a, i Amerikanci žele više informacija da bi se uvjerili da zvaničnici Suda aktivno rade na reformi kompletnog pravosudnog sistema, uključujući i podršku lokalnim sudovima.

Usprkos smanjenju budžeta, zvaničnici Suda BiH još nisu potpuno odustali od Johnsonove vizije. Nakon što su kontaktirali Južnoafričku Republiku, koja podržava mirovne napore, u pregovorima su i sa bogatim zemljama u Perzijskom zaljevu. Nadaju se da bi ove vlade mogle pokazati razumijevanje za njihove zahtjeve.

Gregory je rekla da zemlje-donatori, uključujući i SAD, ohrabruju BiH da novac traži i iz drugih izvora, a ne samo od dosadašnjih donatora. Kaže da joj nije poznato da li su ti napori urodili plodom. Priznaje da su donatori Sud ostavili u situaciji u kojoj nema dovoljno sredstava da nastavi aktivnosti planirane nakon 2007. godine.

Johnson je na čelu Ureda registrara proveo samo dvije od pet predviđenih godina. Nakon napuštanja ove funkcije, on se proljetos angažovao na traženju novih sredstava za Sud i zatvor.

Ministar pravde BiH Slobodan Kovač kaže da se nada da će Johnson biti u stanju da iskoristi svoje veze, posebno u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Za države zaljeva Kovač kaže: ‘Ove zemlje su jedina nada za opstanak državnog suda. Stari donatori su nezadovoljni zbog načina na koji je novac potrošen’. Rekao je da su Britanci svojim odbijanjem da obećaju nova sredstva ‘na blag način pokazali da nisu sretni zbog načina na koji su potrošena sredstva koja su donirali ranije.’

Ipak, najveći donatori, uključujući Amerikance i Britance kažu da će strane sudije nastaviti da igaju bitnu ulogu u procesuiranju ratnih zločina. Britanci i OHR su odbacili primjedbe predsjednice Suda i produžili ugovor britanskog sudije Malcolma Simmonsa.

Gregory je rekla da se Amerikanci nadaju da bi međunarodne sudije mogle biti mentori svojim domaćim kolegama u vezi s krivičnim postupkom.

Kako bi otklonio nedostatke koje su donatori uočili, Kovač je formirao strateški komitet za planiranje pri Ministarstvu pravde. Ovo bi također moglo pomoći i prilikom kontaktiranja drugih vlada.

Husein Panjeta, ambasador BiH u Kataru, rekao je da vjeruje da će vlada ove države donirati sredstva. Milutin Vasiljević, ambasador BiH u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Razim Čolić, ambasador BiH u Saudijskoj Arabiji i Šerif Mujkanović, ambasador BiH u Kuvajtu smatraju da bi ove zemlje mogle dati novac, ali da oni kao ambasadori ne mogu puno učiniti u tom smislu zbog toga što ih bh. vlasti nisu upoznale sa rezultatima sastanka u Briselu i sa načinom utroška novih donacija.

Još jedna stvar koja može pomoći u prikupljanju sredstava je održavanje suđenja.

Zvaničnici Suda BiH još od januara 2005. godine obećavaju početak suđenja. U Vijeću za ratne zločine pri Sudu BiH do sada su završena tri suđenja, ako se računa jedan predmet koji je podiglo Vijeće za organizovani kriminal.

Kao što je rekao Potter, u Sudu BiH ‘moraju početi obrađivati slučajeve i pokazati da to mogu, a već su u velikom zakašnjenju. To je zabrinjavajuće.’