Ova područja su zaštićena radi biološke raznolikosti i eventualnih geoloških i geomorfoloških pojava. Posjete, korištenje i utjecaji su ograničeni i strogo kontrolisani radi zaštite prirodnih vrijednosti. Ovakva zaštićena područja se smatraju nezamjenjivim za naučna istraživanja i monitoring. Primarni cilj je da se zaštite regionalni, nacionalni ili globalni istaknuti ekosistemi, vrste i/ili posebnosti geodiverziteta. Ove vrijednosti se mogu održati uglavnom ili potpuno bez ljudskih aktivnosti, a mogu biti degradirane ili uništene i uz slabe ljudske utjecaje. Opće specifičnosti i mjere zaštite strogog rezervata prirode definisane su entitetskim zakonima o zaštiti prirode, dok se iste detaljnije definišu samim aktima o proglašenju pojedinačnog područja i planovima i programima koje donose oni koji upravljaju tim područjima.
Spomenik prirode je manja, neizmijenjena ili djelimično izmijenjena prirodna prostorna cjelina, objekat ili pojava, fizički jasno izražena, prepoznatljiva i jedinstvena, reprezentativnih geomorfoloških, geoloških, hidrografskih, botaničkih i drugih obilježja, kao i ljudskim radom formirana botanička vrijednost od naučnog, estetskog, kulturnog ili obrazovnog značaja. Spomenik može biti: geološki, geomorfološki, speleološki, hidrološki i botanički. Na spomeniku prirode zabranjene su sve radnje i aktivnosti koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti. Opće specifičnosti i mjere zaštite spomenika prirode definisane su entitetskim zakonima o zaštiti prirode, a detaljnije se definišu samim aktima o proglašenju pojedinačnog područja te planovima i programima koje donose oni koji upravljaju tim područjem.
Zaštićeno stanište je područje koje obuhvata jedan ili više tipova prirodnih staništa, značajnih za očuvanje jedne ili više populacija divljih vrsta i njihovih zajednica. Na zaštićenom staništu zabranjene su radnje i aktivnosti kojima se ugrožava ili oštećuje jedan ili više tipova staništa. Aktom kojim se proglašava zaštićeno područje utvrđuju se: njegov značaj, namjena i mjere zaštite. Opće specifičnosti i mjere zaštite zaštićenog staništa definisane su entitetskim zakonima o zaštiti prirode, a detaljnije se definišu samim aktima o proglašenju pojedinačnog područja te planovima i programima koje donose oni koji upravljaju tim područjem.
Ovo područje obuhvata veći broj raznovrsnih prirodnih ekosistema, istaknutih pejzažnih karakteristika i kulturnog naslijeđa u kojem živi čovjek u skladu sa prirodom. Namijenjeno je očuvanju postojećih prirodnih vrijednosti i resursa, ukupne pejzažne, geološke i biološke raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih aktivnosti u skladu sa načelima zaštite prirode i održivog razvoja. Opće specifičnosti i mjere zaštite nacionalnog parka definisane su entitetskim zakonima o zaštiti prirode, a detaljnije se definišu samim aktima o proglašenju pojedinačnog područja te planovima i programima koje donose oni koji upravljaju tim područjem.
Zaštićeni pejzaži su područja prepoznatljivog izgleda, značajnih prirodnih, biološko-ekoloških, estetskih i kulturno-historijskih vrijednosti koje su se vremenom razvijale kao rezultat interakcije prirode, prirodnih potencijala područja i tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva. Zaštićeni pejzaži su: zaštićeni prirodni pejzaž, zaštićeni kulturni pejzaž i park prirode. Opće specifičnosti i mjere zaštite pejzaža definisane su entitetskim zakonima o zaštiti prirode, a detaljnije se definišu samim aktima o proglašenju pojedinačnog područja te planovima i programima koje donose oni koji upravljaju tim područjem.
Ovakva područja su namijenjena očuvanju ekosistema i staništa, a uporedo s tim i pratećih kulturnih vrijednosti i tradicionalnih načina upravljanja prirodnim resursima. Zaštićena područje sa održivim korištenjem prirodnih resursa su park šuma i objekti oblikovane prirode. Opće specifičnosti i mjere zaštite zaštićenog područja sa održivim korištenjem prirodnih resursa definisane su entitetskim zakonima o zaštiti prirode, a detaljnije se definišu samim aktima o proglašenju pojedinačnog područja te planovima i programima koje donose oni koji upravljaju tim područjem.
Ramsarska konvencija je stupila na snagu u marta 1992. godine, a ratifikovana je u septembru 2001. godine. Jedan je od najvažnijih međunarodnih sporazuma o zaštiti močvarnih staništa. Ovom konvencijom potpisnice su obavezane na čuvanje močvara na vlastitoj teritoriji, kao i na posebne obaveze koje su u vezi sa močvarnim staništima od međunarodne važnosti – koja se upisuju u tzv. Ramsarski popis. Potpisnice su dužne donijeti programe zaštite močvarnih staništa i uključiti mjere njihove zaštite i održivog korištenja u svoje planove uređenja i upotrebe prostora. Uvrštavanjem u ovaj popis takvi lokaliteti dobivaju status prirodnog dobra koje predstavlja bogatstvo čitavog čovječanstva.